Priča iz „malo starije“ Banjaluke: Kako nam je bilo prvi put


Ušli smo tiho u video-klub, a vrata iza nas su se snažno zatvorila, označivši tako dan kada se sudbina mora dogoditi i kada nema nazad.

Dva smotana osnovca – odmah smo se počeli ponašati kao Tolkinovi Patuljci kad uđu u Hobitovu kuću. Jedini smo u nevelikom prostoru između stalaža, a dva puta smo se sudarili ramenima „razgledajući akcione filmove“.

Po belaju, iako u drugoj smjeni radi jedna osoba – djevojka, što je najgore – bila je s njom i ova iz prve smjene. Poglede sa šoljica kafe usmjerile su prema nama dvojici. Ovaj „HARP“ što ga poluzavjerinčki spominju je mala maca kakvu radijaciju smo mi trpili.

Mislio sam da stojim u lokvi znoja, a iznad naših i iznad glava cura iza pulta formirao se veliki video-bim na kojem je pisalo: došli su da uzmu „pornić!“. Prvi put.

Kikot je bio samo maska za poglede koji su nas pratili po video-klubu kao ruski radari položaje islamske države u Siriji.

Besumočno sam buljio u kolonu Van Damovih akcionih klasika, s kraja na kraj reda, čitajući iste naslove nekoliko puta i praveći se da ih nisam sve pogledao. Čelični pogled mišićavog Belgijanca u potkošulji poručivao je: „sad nema odustajanja, a ja ću uvijek biti tu!“ Iza mene, drug je prebrojavao koliko ima dijelova „Žikine dinastije“.

Ovako se ponašaju ljudi kada shvate da su stvari u prodavnici skupe, ali neće odmah da izađu, da ne ispadne da nemaju para.

Mic po mic, pomjerali smo se ka paklenom pultu, iznad kojeg su, desno na stalaži, stajali su složeni porno-filmovi u plastičnim kastenim kutijama bez ijedne jedine slike na osnovu koje bi racionalan čovjek sa ciljem i misijom mogao zaključiti šta će ga sačekati na ekranu TV-a kada ubaci kasetu u video-rekorder.

Njih dvije su već bile spremne da prasnu u smijeh, ali kamikazni napad se morao dogoditi. (Kako li je ovim „našim“ kada idu po kredit u MMF?)

Skoro u istom trenutku smo posegli za prvom kasetom koju smo mogli dohvatiti. („pornići“ su uvijek bili gore, visoko)

Uslijedilo je magnovenje. Smijeh i zezanje na naš račun nije prestajao, a oborenih glava smo čekali da se svrši „papirologija“ u svesci sa upisanim imenima članova video-kluba. U nekim trenucima čovjeka preuzme duh istorije i on dobija nadljudsku snagu. Ravno Liverpulovom preokretu u finalu Lige šampiona u Istanbulu, moj drug je uzeo još jednu kasetu.

Kratak muk je prethodio novom kreveljenju, ali sada je već sve bilo gotovo. Kikot i ogovaranje odjekivali su podrugljivo iza vrata i odbijali se od naše oklope i mačeve.

Spartanci su se pjevajući vratili iz bitke.

(mojKontakt)

Komentari

Plavi Telefon