Krah ekonomskog čuda: Kina posrće


Kina se proteklih godina dičila enormnim ekonomskim rastom, ali zahvaljujući državnim kočnicama i globalnoj krizi privreda u posljednje vrijeme kao da je na sedativima.

To se, doduše, ne može odmah vidjeti iz zvaničnih podataka o rastu BDP-a objavljenih prošle nedjelje, prema kojima je taj ključni ekonomski pokazatelj na nivou 2014. godine porastao za 7,4 odsto, što je nešto manje od 7,7 odsto godinu ranije, ali na papiru i dalje više nego respektabilno.

Međutim, ipak je riječ o najnižoj stopi rasta još od 1990. godine, kada je Kina pokušavala da se nosi s međunarodnim sankcijama uvedenim nakon masakra na Tiananmenu. Kako piše ugledni britanski Observer, vlasti u Pekingu ovaj pad rasta nastoje da prikažu kao dobru stvar i posljedicu sopstvene želje da se od primarno izvozno orijentisane privrede fokusira na domaće tržište kao motor rasta. Ali, upravo običan puk u samoj Kini osjetiće posljedice ovakvog zaokreta.

Zbog manje potražnje pale su cijene uglja i bakra pa su štrajkovi i protesti u rudnicima, a Kina je najveći svjetski proizvođač ovih sirovina, sve učestaliji. Јedan od ključnih faktora koji su doprinijeli velikom padu cijena nafte je i slabija potražnja na kineskom tržištu.

“Očigledno je da su najteže pogođene rudarska i industrija bušenja. Tu spadaju gvožđe, čelik, rafinerije, svi su se oni našli pod velikim pritiskom”, izjavio je ekonomista Endrju Polk iz pekinške ispostave uglednog ekonomskog istraživačkog centra “The Conference Board”.

Potrošnja se još drži dobro, ali čini se da i za nju polako počinje korozivno ekonomsko usporavanje “, upozorava Polk.

Јoš tri godine usporavanja

Iako je jednim delom usporavanje zaista ciljano, komunističke vlasti su pred velikim izazovom u nastojanjima da spriječe finansijski krah, odnosno da zadrže poljuljanu privredu pod kontrolom. Ako bude po volji vrha u Pekingu, kineska ekonomija će nastaviti s usporavanjem i tokom sljedeće tri godine. Međunarodni monetarni fond (MMF) za 2015. godinu prognozirao rast BDP – a od 6,8 odsto, a vlasti se nadaju da će uspijeti da zadrži kontrolu nad posrnulim tržištem nekretnina i da će obuzdati pretjerano zaduživanje jedinica lokalne uprave.

“Finansijska kriza zadala je smrtonosan udarac modelu rasta zasnovanom na izvozu”, kaže Diana Čojleva, ekspert za Kinu zaposlena u konsultantskoj kući “Lombard Street Research”. Napominje da iza njene tvrdnje stoje dva razloga.

“Prvi je smanjenje globalne potražnje, a drugi prilagođavanje kursa juana u odnosu prema američkom dolaru. Ne samo da je kolač sada manji, nego je i mogućnost uzimanja vecćeg djela tog kolača smanjena”, slikovita je Čojleva koja dodaje da zvaničnim kineskim podacima o rastu BDP – a ne veruje, odnosno da su stvarne brojke o stopi rasta znatno manje.

U poslednje vrijeme posljedice ekonomskih teškoća počeo je da osjeća i novostvoreni srednji sloj, koji posljednjih godina mora da steže kaiš. Reporter “The Observera” posjetio je hipermarket Huapu u samom središtu Pekinga i naišao je na mnoštvo zabrinutih građana koji se žale na teška ekonomska vremena.

“Možda je najbolje da se ostavim ovog posla. Јa sam preduzetnik, naravno da osjećam posljedice”, izjavio je 36 – godišnjak koji se bavi veleprodajom vina i duvanskih proizvoda. Predstavio se samo kao Јi i pojadao se kako su mu prihodi samo lani pali za 30 odsto.

“Razmišljam da napustim ovaj posao i promijenim karijeru”, rekao je.

Djevojka Čen kaže da je zaposlena u javnom sektoru i žali se kako joj konstantno smanjuju platu.

“Živim sama pa meni i nije toliko teško”, priča.

Ranije pomenuti analitičar Endrju Polk kaže da će, s obzirom na kretanja u industrijskom sektoru, ekonomsko usporavanje nužno dovesti do usporavanja rasta plata.

“Polako se nazire usklađivanje radne produktivnosti i kretanja plata. U trenutku kada rast plata premaši produktivnost, kompanije prestaju da budu profitabilne”, pojašnjava Polk.

Nova realnost

Predsjednik Kine Si Đinping svojim sunarodnicima prije nekoliko mjeseci poručio je da treba da prihvate novu realnost manjeg ekonomskog rasta. Državni mediji otada su prihvatili tu frazu, pa sada “nova realnost” služi kao izraz koji bi trebalo da uvjeri ljude da vlast i dalje čvrsto drži stvari pod kontrolom dok nekadašnju mantru rasta pod svaku cijenu postepeno zamjenjuje novim pristupom ekonomskom razvoju.

“Nova realnost”, tvrde zvaničnici u Pekingu, kinesku će ekonomiju učiniti poštenijom i održivijom, a država će usput konačno moći da ostvari napredak u decenijama devastiranoj okolini.

“Čini se da je tržište, ludo za brzinom i brojkama, propustilo činjenicu da je kineska ekonomija u novoj realnosti zdravija, da su se pojavili pozitivni trendovi stabilnog rasta, optimizovana struktura, poboljšan kvalitet i bolja socijalna zaštita”, ocijenila je pre nekoliko dana u jednom od izveštaja državna novinska agencija Sinhua.

Učestvujući na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, kineski premijer Li Kećijang je insistirao da će njegova država izbjeći krah i da će nastaviti s ‘reformama i restrukturiranjem i obezbijediti duži period održivog srednjeg do brzog rasta.

Profesor ekonomije na kineskom univerzitetu Renmin Čen Hiushan uvjeren je da će, na primjer, naftni radnik sa krajnjeg sjevera Kine na “novu realnost” gledati sasvim drugačije od nekog tehnološkog preduzetnika u Pekingu. Dok god tržište nekretnina nastavlja da propada, ekonomsko usporavanje bi moglo biti kobno za ljude zaposlene u proizvodnji osnovnih sirovina, poput gvožđa ili cementa. S druge strane, neki bi drugi sektori mogli biti na dobitku. Tu spadaju zdravstveni, tehnološki i kulturni sektor, kojima stižu velike dotacije iz državnog budžeta.

Takođe, neke kineske regije će “novoj realnosti” da se prilagode bolje od drugih. Obalski dio jugoistočne Kine mogao bi kroz ekonomsko usporavanje proći neokrznut, ističe Čen Hiushan, navodeći da je u tom dijelu države razvijen čitav niz poslovnih sektora. Kopneni dijelovi Kine i regiona zavisne od teške industrije gotovo će se sigurno susresti sa velikim teškoćama.

“Sjeveroistočni dio Kine nema mnogo šansi za preživljavanje ekonomske tranzicije, jer se tamošnja privreda sastoji od anakronih polupropalih državnih kompanija i već sada stanovništvo trbuhom za kruhom masovno seli prema jugu”, kaže Xiushan.

Potrošnja snažna, ali rupa je prevelika

Ekonomista Karen Vard iz ugledne investicione banke “HSBC” kaže da je potrošnja u Kini u ovom trenutku i dalje snažna i stabilna, ali navodi da to nije dovoljno da popuni rupu.

“Zato država i dalje pumpa novac u velike projekte javnih radova”, pojašnjava Vard.

Stručnjaci su podijeljeni u stavovima kada je riječ o trošenju na velike infrastrukturne projekte. Neki strahuju da je država bacila novac na nepotrebne stvari, pa pominju “mostove koji ne vode nikuda”, aludirajući na simbole japanskog ekonomskog balona koji se raspršio tokom osamdeetih godina prošlog vijeka. Upozoravaju da državne investicije trenutno čine više od polovine BDP-a.

Drugi eksperti, poput pomenute Karen Vard, smatraju da je infrastruktura nešto što Kini očajnički treba.

“Pogledate li čime raspolažu – primjer kanalizacione sisteme – uvidećete da je to i dalje jako siromašna država. Grade stvari koje su im potrebne. Meni to više liči na Јapan iz pedesetih, a ne osamdesetih godina prošlog vijeka”, tvrdi Vard, aludirajući na veliku japansku obnovu nakon ratnih razaranja.

“Ima sektora koji stvarno proizvode previše – željezare su svakako jedan od njih, ali generalno gledajući, troše li novac uludo samo kako bi generisali rast? Mene vam to uopšte ne brine”, zaključuje Vard.

Kineske vlasti neprestano insistiraju da mogu izbjeći krah.

“Kada bih upoređivao kinesku ekonomiju sa vozom, rekao bih vam da ovaj voz ne usporava, a uskoro će dobiti snažniji pogon pa će kliziti sigurnije, a usput će donijeti nove prilike za rast”, rekao je u Davosu premijer Li Kećijang.

Velika iskušenja

Diana Čojleva ističe da promjena brzine neće biti lagana.

“Novo vođstvo u Pekingu želi reforme, ali njihova odlučnost biće na velikoj probi”, rekla je.

Londonski ekonomista i dobar poznavalac kineskih prilika u DŽordž Magnus upozorio je prošlog vikenda da će usporavanje rasta sasvim sigurno imati bolne finansijske posljedice za neke u Kini.

“Gotovo sigurno postoji donja granica rasta ispod koje se ne smije, a to je na sedam ili ne puno niže od sedam odsto. Padne li BDP ispod toga, vlasti će biti na mukama zbog povećanja nezaposlenosti, a zbog sve češćih štrajkova i radničkih protesta porašće mogućnost društvene destabilizacije”, javlja B92.

.

Komentari