Vlado Ilić: Recite ljudima da ih volite, onakve kakvi jesu 


– Naučnici su dokazali da se strahovi, fobije , traume i ostali snažni osjećaji prenose generacijama utičući na genetski kod potomaka. Snažne emocije koji su preci preživjeli utiču na pojedince i zapravo su svojevrsno genetičko nasljeđe, kaže za Kontakt radio Vlado Ilić, profesor jezika i komunikacija, sistemski terapeut, učitelj poretka ljubavi.

Tvorac metode porodični raspored popularno nazvan poredak ljubavi je Bert Helinger, a Vlado Ilić je jedan od njegovih najbližih učenika koji je dao i svoj poseban doprinos metodi u vidu paralelnih radova. Do danas iza sebe profesor Ilić ima preko 25 000 polaznika. Jedinstveno u radu sa njim je to da je broj učesnika seminara neogranicen te da svi oni koji žele imaju mogućnost da rade na svojoj ličnoj temi

– Ako vam se čini da vam se život ,šta god radite, vrti u krugu, ili da vas blokira u svim vašim namjerama i željama, ili vas stavlja u prilike i okruženja ljudi koji vam ne prijaju ili ako vam pak sve ide po planu ali imate uvijek prisutan osjećaj uskraćenosti i nezadovoljstva – vrijeme je za promjene.

Rad sa transgeneracijski naslijeđenim traumama, zaleđenim emocijama, gubicima je način da dopremo do onih blokada do kojih ne možemo doprijeti kongnitivnim metodama.

Rad po metodu poredak ljubavi pomaže da se integrišu i prevaziđu one genetske strukture koje su vas „zaglavile“ i smetaju napretku u životu te prouzrokuju bolesti, nesigurnosti, strahove, loše veze,neuspjehe na poslovnom planu, siromaštvo itd.

Poredak ljubavi u prvi plan stavlja ljubav ali stavlja i poredak. I to nam na prvi pogled izgleda nespojivo, kako nešto tako rigidno kao što je poredak uporediti i spojiti sa ljubavlju koja je neukrotiva, velika, snažna, ona glavna emocija koja nas vodi.

Ovdje se radi o dubljim strukturama, odnosno, kosmičkim zakonitostima koje vladaju u cijelom kosmosu pa i u nama i našoj porodici, a nismo imali prilike da te kosmičke zakonitosti naučimo u porodici. Danas u brzoj kolotečini života mnogo toga ne možemo naučiti ili nemamo prilike da naučimo i onda se ponašamo kao da ne znamo pravila igre. I zapravo ne znamo pravila igre. Zamislite fudbalera koji je zaista talentovan i dobar da krene na utakmicu a ne zna pravila igre. Pljuštali bi u takvoj utakmici auto-golovi koliko god hoćete kao što i u našim životima pljušte auto-golovi upravo zbog toga što ne znamo pravila igre i kao da smo bačeni u hladnu vodu i nekako se snalazimo i moramo da plivamo.

Gdje je poredak ljubavi u partnerskim odnosima?

Kada nekoga pustite u svoj sistem, svaki partnerski odnos, svaki seksualni odnos daje pravo partnerima na pripadnost njihovim sistemima. I to funkcioniše dobro dok ste zajedno ali najčešće kada se raziđu partneri, onda dolazi do toga da makar jedno od njih o ovom drugom neće ni da čuje. Na takav način se toj osobi zakida pravo na pripadnost. Partneri kada se raziđu, ostaje energija toga i mi smo u tom partnerstvu nešto naučili ili nismo. Ako smo naučili ne mora se ponavljati ista ili slična greška, a ako nismo naučili, onda u sljedećem partnerstvu možemo ponoviti istu ili  još veću grešku i biće nam još teže upravo zbog toga što nam kosmos signalizira vrlo suptilno da nešto trebamo naučiti u ovom životu. Poligon za učenje tih kosmičkih zakonitosti je partnerstvo. To je najbolji poligon i najbolji način kako da naučimo. Partner nam vrlo lijepo, vrlo lako signalizira upravo ono što je u našoj sopstvenoj strukturi, ali mi to najčešće prepoznajemo kao nešto negativno i onda se ljutimo na partnera i pri tom zaboravljamo da nam je partner najbolje ogledalo. Nekada to nije jednostavno spoznati samostalno i tu na pozornicu nastupa Poredak ljubavi koja nam pomaže da shvatimo jedan širi kontekst. Partner, dakle, osoba s kojom smo zajedno, koju volimo nije tu zbog toga što smo mi toliko različiti, nego je tu zato što nas je unutarnji magnetizam iz našeg dubokog i ličnog nesvjesnog privukao upravo tu osobu jer imamo neku zajedničku temu koje na prvi pogled nismo ni svjesni. Mi se volimo ali nas je privuklo nešto sasvim dublje i to što je u dubini vrlo često izbija na površinu i pretvara se u konflikt. A to se dešava upravo zato što je to bolno i ne možemo to sagledati u sebi i kada to vidimo u pratneru to na mizgleda zastrašujuće.I to je momenat da mi partnera iskoristimo pod navodnicima i da on nas iskoristi, upravo za tu zajedničku temu i za zajednički rast.Kada to sagledamo onda možemo živjeti prosperitetnu u tom partnerstvu ili ponkad ono gubi smisao

Vrlo često mi govorimo o tome kako trebamo uraditi ovo ili ono, i to su neke ideje kada mislimo da nam kreće život. Međutim život se događa upravo ovog trenutka, dok slušate ili čitate ovo. Sada je život. I zato je potrebno živjeti ovde i sada i ne očekvati da će nam nešto pasti s neba i da će nam neko nešto pomoći već da uzmemo odgovornost u svoje ruke, a kako ? Upravo tu dolazi poredak ljubavi da nam pokaže na koji način. Da naučimo, ne samo da savladamo zdravstvene teškoće nego da naučimo pravila života i da na osnovu njih uživamo u ovom životu ovde i sada na najbolji način.

Koji su znakovi pored puta koji su nam stalno to ali mi ih ne vidimo?

Zbog kolotečine života mi smo danas sve više otuđeni od sebe. I ne dozvoljavamo sebi da se sjetimo onog osnovnog – mi smo dio Kosmosa. A to nam vrlo suptilno govore neke osnovne stvari kojima se ne bavimo, npr. broj naših moždanih ćelija odgovara broju sazvježđa u kosmosu i to je vrlo bitna činjenica koja nam govori da je mikrokosmos i makrokosmos povezani. Zato je kosmos blagonaklon prema nama, ili možemo reći, prema onom dijelu sebe koji smo mi, jer mi smo dio kosmosa i vrlo često nam šalje sasvim jasne signale koji mi često nismo u stanju da pročitamo ili se plašimo koliko je to jasno i izbjegavamo da se suočavamo s time

Simptomi bolesti su zapravo najjednostavniji način da shvatimo da su to simboli kosmosa. Kad ne shvatimo signale na prave načine onda dolazi bolest. Npr. kada neko dobije najobičniju kijavicu kosmos nam govori da nam je pun nos svega, a da ne govorim o drugim teškim bolestima, itd…Ono što nam se svakodnevno dešava su vrlo jasno znakovi kosmosa ali ne dozvoljavamo sebi da sagledamo i pogledamo i onda tražimo spas tamo gdje ga nema.

Poredak ljubavi je u mnogim drzavama priznat kao metoda tradicionalne medicine? 

Priznat je u Srbiji, Crnoj Gori i većini zapadnih zemalja. Pogotovo u Njemačkoj gdje ljekar može koristiti tu metodu paralelno sa zvaničnom . Dobila je epitet tradicionalne medicine jer se zasniva na dubokoj tradiciji tog energetskog rada i koristi se često tamo gdje sa tom klasičnom medicinom nema pomoći.

Slično je kao i druge metode i prakse energetska psihologije?

Ta tzv. energetska psihilogija koja se ne bavi samo analizom govori da smo svi povezani. Svaka vrsta energetskog rada je vrlo slična, i ima puno dodirnih tačaka  i poredak ljubavi uglavnom govori u tome da , kada dođe do određenog problema, u bilo kom kontekstu, on je uglavnom psihosomatski i uglavnom se nalazi u našoj glavi a najčešće jer se nešto ranije desilo. Neka je čukunbaba doživjela neki stres, ali ta trauma je ostala na njoj zatrpana i kasnije se genetski prenosila u strukturi.

Ako se nešto generacijski ponavljalo i ako iskočimo iz tog konteksta onda se javlja strah da ćemo izgubiti pravo na pripadnost. Npr. ako su preci imali težak partnerski odnos i ljubav ali su ostajali u partnerstvu, djeca to gledaju i onda kasnije u svojim partnerstvima ponavljaju istu priču i onda kasnije kada nađu pravu ljubav, kada se zaljube, počinje da se javlja crv lojalnosti koja ne dozvoljava da se ta ljubav održi, jer ako se vi usprotivite svim generacija ispred vas i uradite nešto drugo i prepustite se ljubavi, onda se plašite da će vas isključiti iz sistema i da će biti protiv vas i iz tog nesvjesnog straha dovodite sebe u situaciju da počnete sebi stavljati kamene spoticanja i na takav način otjerate osobu koju volite.

Savjet ili preporuke ljudima koji se svakodnevno bore s ovim problemima?

Uvijek imati u vidu da smo biće ljubavi i da u nama postoji, ljubav. Nikad ne zaboraviti da ovde u ovom životu imamo najljepši poklon a to je da živimo, ovo je život. I kada shvatimo veličinu tog života onda nas neke sitne stvari ne mogu tako lako izvesti iz kolosjeka. Sitne stvari mogu biti i teške bolesti jer i one su sitne u odnosu na život. I da se uvijek sjetimo da smo voljena bića . U nama žive naš otac i naša majka i sve ono što nam se ne sviđa u njima nas tjera u lojalnost, da ustvari ponavljamo njihove greške. Reći ljudima da ih volte takve kakvi jesu, a ne truditi se stalno da ga ispravimo popravimo i da ga informišemo o sopstvenoj ideji kakvo bi ljubav trebalo da izgleda.

Zaboravimo ono osnovno da je različitost između nas i partnera ono što nas tjera da radimo na sebi. Ako hoćete da ga zadržite recite mu da ga volite i radite, ne stavljate stvari pod tepih već se suočavajte.

 

Komentari