Imaju li biljke odbrambeni sistem?


Čovjek je odvajkada koristio blaga iz prirode i spravljao razna korisna sredstva za liječenje i pomoć u mnogim situacijama. I danas je nemoguće zamisliti medicinu i farmaciju bez moći ljekovitog bilja. A da li ste se nekada zapitali imaju li biljke odbrambeni sistem?

Koliko puta ste pokušali da prirodnom medicinom riješite zdravstveni problem ili ublažite tegobe? Stari dobri bakini recepti za čaj, melemi i obloge ‒ nikada ne izlaze iz mode.

I biljke umiju da se štite od bolesti, ali njihova odbrana nije ni nalik čovjekovom imunosistemu.

Šta rade biljke da se ne bi razboljele?

Biljke nemaju krvotok pa tako ne mogu da prebacuju bijela krvna zrnca sa jednog kraja na drugi kraj tijela. Umjesto toga svaka ćelija biljke ima posebne mehanizme i tehnike za odbranu od zaraza.
Kod biljaka ćelijski zidovi mogu da se zadebljaju, takođe, mogu da ispuštaju specifična jedinjenja namijenjena borbi protiv zaraza, a mogu čak i da blokiraju genetski kôd određenih virusa.

Zanimljivo je da biljke imaju još jedan veoma neobičan način odbrane. Naime, ako prethodno navedene mjere nisu djelovale, ćelije biljaka nastavljaju borbu po cijenu svog života.

Baš kao i svi veliki ratnici, ćelije nekih biljka učiniće sve da ne dozvole „upad” neprijatelju, tako da u biljnom svijetu postoji fenomen „samoubistva ćelija”, čime biljke sprečavaju da „napadač” pristupi hrani.

Postoje i biljke čije ćelije ispuštaju svojevrsne hemijske poruke kojima upozoravaju obližnje ćelije na opasnost. Raspolažu i mogućnošću „regrutovanja” određenih bakterija koje bi mogle da im pomognu u borbi protiv virusa, a to čine tako što ih mame i privlače materijama koje ispuštaju iz korena.

Kako reaguju na opasnost?

Dakle, ako ste mislili da biljke ne mogu mnogo toga zbog činjenice da ne posjeduju nervni sistem, prevarili ste se.

Ta divna bića emituju i električne signale, što je potvrdio prof. Edgar Vagner sa Univerziteta u Frajburgu. Nakon što je biljku povezao sa elektrodama i kompjuterom, pratio je signal koji je proizvodila kada je vatru prinio njenom lišću.

Eksperiment je pokazao da povrijeđena biljka šalje signal koji se očitava na računaru i mada on mnogo sporije putuje nego kod ljudi, ipak postoji. Upravo taj signal tera neke biljke na reakcije kada im prijeti opasnost.

I na kraju ove neobične priče o životu biljaka preostaje nam da se zapitamo: ako štitimo životinje i zalažemo se za njihova prava, ako podržavamo ishranu bez mesa, šta nas sprečava da takav odnos gajimo i prema biljkama?

Ako je veganska i vegetarijanska ishrana trend, zašto nam i biljke nisu „zaštićene” u lancu ishrane? Možda pored toga što osjećaju bol, predosjećaju opasnost i rastu brže i ljepše uz klasičnu muziku ‒ nauka na kraju utvrdi da umiju i da vole, ko zna? I šta nama ljudima a najvećim predatorima u poznatom svijetu preostaje ‒ da stvorimo „superhranu”, ili nađemo neke druge izvore za prehranu?

Komentari