Porođaj iz ugla jednog tate


Pročitajte urnebesno iskustvo jednog muškarca o tome kako je “preživio” porođaj svoje supruge.

Uvijek sam mislio o sebi kao o nekome ko je prilično opušten kada je pod pritiskom. Međutim, onog trenutka kada sam primio poziv od supruge koja mi je saopštila da joj je pukao vodenjak, nešto se promijenilo. Uzbuđenje zbog toga što ću vrlo brzo postati tata je pobjeglo kroz prozor, jer, čovječe, neki mali čovjek će izaći iz moje žene, iskreno objašnjava “svoje porođajno” iskustvo tata Bred Kerns.

Kao muškarac, svakako nisam mogao da osjetim bol. Ali da vam kažem nešto – kada su kontrakcije krenule, prilično dobro sam znao šta se dešava. Pogledao sam na brzinometar i shvatio da vozim 160 na sat. Bilo je zeznuto. Ovo se dešava! Što je glasnija bila, to je moje srce jače tuklo i brzinometar pokazivao sve veću cifru.

Parkirao sam se što sam brže mogao, strpao ženu u kolica i trčeći je gurao do porodilišta, kao da je j…a olimpijada. Uletio sam u porodilište kao da sam Usein Bolt lično.

A onda…

Da li ste se ikada osjetili kao da ste najgluplja osoba u prostoriji? Ja jesam, jer su svi bili prilično ležerni i opušteni. Izgledalo je kao da niko ne daje ni pet para za to što će beba koja je toliko veća od vagine izaći iz iste. Mora da su bili dobro istrenirani.

Očigledno je da nismo bili toliko blizu D dana, koliko sam ja mislio, pa smo se smjestili u jedan od porođajnih apartmana.

Nekoliko nedjelja prije svega ovoga išao sam sa suprugom na časove psihofizičke pripreme za porođaj, pa sam mislio da sam sve savladao i da neće biti nikakvih iznenađenja… Malo sutra! Nisam imao pojma. Ljudi ulaze, izlaze, govore stvari poput ‘dilatacija’ i svako malo neko navlači gumene rukavice i odlazi u bolničkoj haljini.

Zaista ne znate šta je prava ljubav sve dok ne polivate toplom vodom svoju golu partnerku pred potpunim strancima. Sve je izgledalo kao neki progam sa Diskaveri kanala. Dostojanstvo je takođe pobjeglo kroz prozor. Trudio sam se da stojim što dalje kako ne bih pokvasio svoju odjeću, pa bi mi kasnije bilo hladno. Šalim se, naravno. Imao sam rezervnu odjeću.

Kada vam žena umalo ne polomi ruku i zahtijeva epidural glasom demona, shvatite da je vrag odnio šalu… Samo želim reći da me ti časovi ničemu nisu naučili. Zašto smo, dođavola, gledali sve te filmove iz ‘80-tih gde su se žene porađale kao da obavljaju prvu jutarnju veliku nuždu?

Trebalo je da nam porođaj predstave filmom “Egzorcizam Emili Rouz”. Tada bih bar znao šta da očekujem. Uzeo bih bar flašicu svete svode za svaki slučaj.

(Mondo)

Komentari