Gorica Popović: Junake “Boljeg života” danas tražimo svijećom


Spremam se za proslavu lepog jubileja. Krajem decembra na sceni “Ateljea 212” biće četiri izvođenja predstave “Brod plovi za Beograd”. Radujem se što će komad koji sam osmislila i režirala proslaviti 20. rođendan. Lepo je čuti da ljudi upravo uz ovu predstavu proslavljaju praznike i to već dve decenije.

Ovim riječima glumica Gorica Popović, koja već nekoliko decenija stvaralačku energiju jednako usmjerava prema pozorištu, filmu i serijama, otkriva na šta je trenutno koncentrisana.

Još se kod publike i kod glumačke ekipe nisu slegli utisci sa premijere predstave “Deca radosti” Milene Marković u kojoj ova glumica tumači lik majke mladog pjesnika.

– Reč je o majci koja nije mnogo razumela svoju decu. Suština priče je da ti roditelji nisu shvatali svoje kćeri i sinove i nisu mogli da ih prate u njihovim stremljenjima i željama – priča Popovićeva o komadu koji je režirala Snežana Trišić, a izveden je i na prvom Jesenjem pozorišnom festivalu na Mokroj gori.

Istovremeno, to je i slavljenička predstava kojom je “Atelje 212” proslavio 60 godina postojanja.

– “Deca radosti” okupljaju veliki ansambl, pet mladih glumaca i nas, stariju ekipu. Vrlo potresna predstava sa sjajnim songovima. Bavi se rokenrol generacijom ljudi koji su osamdesetih i devedesetih godina kod nas stvarali i uglavnom su, nažalost, umrli mladi od droge – kaže glumica napominjući da priča prati mlade iz različitih porodica.

I sam kraj ima tragičnu notu – roditelji dozivaju svoju djecu koja više nisu među živima.

– To je jedna otrežnjujuća predstava, važna za sve generacije. Potrebni su nam takvi komadi u pozorištu. Pogotovo u današnje vreme kada imamo toliko vršnjačkog nasilja i poremećene kriterijume. Mladi lutaju ne znajući kojim putem da krenu, pa i odlaze iz zemlje – smatra Popovićeva.

Glumci, ističe, vjeruju da pozorište utiče na nove generacije.

– Imamo mnogo mlade publike. Nadamo se da oni, kada izađu iz pozorišne sale, nešto nauče, donesu dobre odluke i da im neke stvari postaju jasnije. To je ona večita nada kod umetnika da svojom umetnošću mogu da menjaju svet – iskrena je glumica koja može da se pohvali značajnim priznanjima, a među njima je i “Nušićeva nagrada” za životno djelo glumcu komičaru.

Ipak, kada je riječ o budžetu za kulturu i stanju u umjetnosti, smatra ne nema mjesta za smijeh.

– Kod nas postoji tendencija da se za kulturu daje jako malo novca. Ide se na to da se smanji broj zaposlenih. Kada nam se jedno radno mesto isprazni, po zakonu ne možemo da primimo nekog drugog. To je možda dobra stvar za činovničke krugove, ali za umetnost nije. Kad nam ode šef računovodstva, mi nekoga angažujemo za honorar iako on nije upućen u poslovanje naše kuće. Ili glumac ide u penziju, a mi ne možemo da zaposlimo sjajnog mladog kolegu – kaže Popovićeva.

Svjesna je da ljudi rado gledaju reprize TV serija u kojima je igrala prije nekoliko decenija.

– Kada je snimana serija “Bolji život”, sve je još bilo nekako idealno, a likovi iz ove priče imaju neku čistotu i poštenje. Sada bismo morali da svećom tražimo takve ljude – primjećuje glumica koja iza sebe ima brojne uloge.

Osim toga, njeni autorski projekti su brojni: “Jedva steče zeta”, “Au, poplava”, “Izvol’te sličicu”, “Gospođa Milihbrot”, “Zvezdarske zvezdice”, a radila je kostime i songove za više predstava.

Snimanje pomoću štapa i kanapa

– Mladim glumcima nije lako, tržište se smanjilo. Oni jednostavno ne mogu da uđu u pozorišta, da naprave neki svoj umetnički kontinuitet. Snima se pomoću štapa i kanapa. Ali oni se bore i udružuju, prave svoje predstave. U njih uvek verujem, volim da se družim sa mladima i da im pomažem kad god i koliko god mogu – kaže Gorica Popović.

Muzička karijera

Momci iz grupe “S vremena na vreme” pozvali su nju, Tanju Bošković i Biljanu Dragutinović da im se pridruže. Čuli su ih kako pjevaju ruske pjesme i pozvali da zamijene članove koji su otišli iz grupe. Pjevačka karijera se nastavila nakon što je upoznala Boru Đorđevića i prešla u grupu “Suncokreti”, a veoma brzo im se pridružila i Bilja Krstić.

Poslije raspada grupe “Suncokreti” Bora je osnovao kultnu grupu “Riblja čorba”, a Gorica je nastavila da snima filmove. Veća angažovanost na filmu značila je slabiji rad u pozorištu, ali bez obzira na novonastalu situaciju, Gorica je nekoliko godina kasnije prešla u “Atelje 212”.

(Glas Srpske)

Komentari