Osnivanje firme za samo 3 dana, san ili java?!


Prošle su tri godine od uvođenja novog i efikasnijeg sistema u postupku osnivanja privrednih društava. Pompezno najavljen projekat koji je zajedno sa usvojenom ekonomskom politikom trebao da bude dio reformi usmjerenih ka stvaranju povoljnijeg poslovnog ambijenta te imati za cilj da stranim investitorima pošalje poruku da u Republici Srpskoj mogu svoje preduzeće registrovati veoma brzo, za malo novca i bez opterećujućih birokratskih procedura.

Spektakularan način na koji je ovaj projekat predstavljen prije tri godine vrlo brzo praksa je bacila u drugi plan. Naime, mogućnost registracije društva, bilo da je osnivač strano ili domaće fizičko/pravno lice, kod nadležnog suda za tri dana u praksi još nije zaživjelo, već se vremenski okvir kreće deset do dvadeset dana ili čak i duže. U odnosu na cijenu osnivanja, tačno je da novim „efikasnim“ sistemom predviđeno da se taksa na osnivanje ne plaća, ali se plaća svaka druga promjena u sudskom registru i naravno uvedena je nova obaveza, plaćanje takse APIF-u.

Takođe od dana uvođenja „efikasnog“ sistema vršene su izmjene zakona vezane za dokumentaciju koju osnivač mora priložiti prilikom osnivanja društva, pa je u tom dijelu došlo do određenih nesuglasica između toga šta je zakonodavac propisao i onog što je „efikasni“ sistem propagirao. Iako su određene procedure vezane za osnivanje društva kod nadležnog suda pojednostavljene, svakako ne u mjeri u kojoj se to potencira, to i dalje postoji ogroman problem ukoliko društvo nakon osnivanja želi da se dobrovoljno registruje u PDV sistem ili za obavljanje vanjskotrgovinskog poslovanja.

Svaki ozbiljan privrednik, a posebno ukoliko je stranac, želi da društvo koje ispunjava uslove dobrovoljno registruje u PDV sistem. Prilikom dobrovoljne registracije u PDV sistem privrednici, a naročito inostrani, prema našim iskustvima suočavaju se sa mnoštvom problema i otežanim postupkom registracije u PDV sistem, posebno ukoliko je direktor društva stranac. Kada je u pitanju ovaj slučaj Uprava za indirektno oporezivanje zahtjeva da stranac direktor dostavi dokaz o regulisanom radu i boravku na teritoriji BIH. Postavlja se pitanje kako da stranac direktor reguliše rad i boravak na teritoriji BIH kada na teritoriji BIH ne boravi niti ima tu namjeru, već npr. obavlja funkciju direktora bez zasnivanja radnog odnosa-menadžerskog ugovora, shodno Zakonu o radu.

Kada nakon duge prepiske uspijete da Upravi za indirektno oporezivanje mukotrpno dokažete da direktor nema osnova za dobijanje radne i boravišne dozvole, tada društvo dobija obavezu da imenuje lice – punomoćnika društva koje će ga zastupati pred Upravom za indirektno oporezivanje. Pored navedenog Uprava može da zahtjeva da društvo koje je tek osnovano obezbijedi izdašnu bankovnu garanciju, odnosno da položi gotovinski depozit koji ne može biti manji od 8.500,00 KM sa rokom važenja od 6 mjeseci kao uslov za dobrovoljnu registraciju po osnovu PDV, pa dolazimo u situaciju da ino investitori odustaju od PDV registracije i poslovanja u RS, jer je prekomplikovano. Ne možemo da se ne zapitamo u kakvoj državi živimo i ko nam piše propise da tek osnovanim društvima koja još uvijek nisu započeli svoj poslovni život iz razloga što im sistem ne dozvoljava, za „dobrovoljnu“ registraciju u PDV sistem, zarobljavamo novčane iznose od najmanje 8.500,00 KM na period od 6 mjeseci jer oni samo žele da ispunjavaju svoje obaveze i plaćaju porez ovoj državi .

Na kraju možemo da zaključimo da spektakularno najavljene pojednostavljene procedure registracije firmi i pogodnosti za privredno ulaganje u našu zemlju je još uvijek samo san, a java će postati kada izvršimo usklađivanje i harmonizaciju propisa na svim nivoima vlasti, te svi zajedno postanemo fleksibilniji, a sve u cilju privrednog prosperiteta jedne male države kao što je naša.

(Sanja Đukić/advokatskafirmasajic.com)

Komentari