Da li ćete svoj badnjak baciti u smeće?


Kao što znamo u pravoslavne domove se na badnji dan unosi badnjak, kome je crkva dala poseban smisao.
Običaj je da najstariji muški ukućanin usiječe hrastovo ili cerovo drvo – badnjak – ako je moguće da to uradi sa tri udarca sjekirom i da se stablo sruši na istok.

Međutim, često ”u badnjak” krećemo sa prijateljima što i nije tako pogrešno jer svi ovi običaji imaju smisao hrišćanskog zajedništva, “pa se smatra da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a njegovu svjetlost unose u mrak neznanja i praznovjerja.”

Odlazak po badnjak je prilika i da se nazdravi i zapjeva, što takođe ne mora biti loše do nekih granica, ali jurnjava automobilom uz neprestano ”trubljenje” i muziku ‘odvrnutu do daske” daleko je preko tih granica.

Još dalje od svega što predstavljaju badnjak , Božić i običaji je uranak u kafanama u kojima pijana omladina Božić dočekuje kao novu godinu, a često se u takvom stanju pojavljuju u hramovima i crkvama.

Inače, po nekim narodnim običajima badnje drvo ostaje prislonjeno uz kuću do Malog Božića (14. januara).
Običaj je da se badnje drvo naloži, ali u nedostatku peći na drva, gdje su nekada obično završavali badnjaci, po gradovima često možemo vidjeti da badnjak završi kraj kontejnera.

Dakle, bolje da ga niste ni sjekli, ni donosili, ni njime haubu automobila zakitili – što je takođe ”uvedeno u običaj.”

Ako već ne znate šta da radite sa grančicom, odnesite je do crkve i tamo se pridružite zajedničkom paljenju badnjaka
Druga opcija je da drvo vratite tamo odakle je doneseno – u šumu, priroda će se pobrinuti da to iskoristi.

Ako smatrate da je badnjak kao plastična jelka – često ga tako nakite –  i da služi kao ukras, te da nije problem da završi na deponiji, onda nabavite plastični pa koristite isti svake godine.

(mojKontakt)

Komentari