Ne može se kupiti Božić!


Od malena sam naučio da za Badnji dan ustanem ujutru rano, dok se još pijetlovi nisu začuli, dobro obučem i krenem sa ocem u šumu da tražimo badnjak (hrastovo drvo) da ga usiječemo i donesemo pred kuću.

Fina tradicija u skladu sa običajima pravoslavlja i Badnjeg dana, naveče svi zajedno porodično odnesemo badnjak na trg da se zapali i gledamo kako varnice odlaze ka nebu.

Znam običaji su se promijenili, nekada se ložio badnjak u ognjištu, ne na trgu, ali eto ognjišta više nema.

Sada je tu i običaj objavljivanja na društvenim mrežama.

Promijenili su se i drugi običaju u vezi Badnjeg dana i samog Božića i svjedoci smo i sami tih promjena, ali meni zapara oči kako je došlo vrijeme kada se badnjak prodaje na ulici, nisam gledao ali moguće je da se pojavljuju i na pik.ba ozbiljan biznis je u pitanju.

Ne prodaje se samo badnjak, danas na ulici možete kupiti sve što vam treba za Božić.

Prodaje se običaj, nastupa komercijalizacija Badnjeg dana i Božića. Grubo zvuči ali sve više se ide ka tome čini mi se.

Izgleda da je sada sve moguće kupiti, možda i fotošop odradi svoj dio priče pa se naprave i slike kako se usijekao isti. Nije teško pretpostavljam a može se i platiti nekome ko zna.

Znam i vjerujem, nije jednostavno živjeti u gradu, kako naći i otići po badnjak u šumu, ali nije ni Banjaluka baš Njujork da nema šume okolo, nije ni nemoguće organizovati se sa prijateljima koji imaju auto pa otići zajedno.

Nije teško, ali je lakše kupiti, kupiti sve gotovo, spremno, kupiti sjećanje, tradiciju, običaje.

Već vidim buduće klince kako trče pored tate i govore: “Tata, tata kupi mi Božić”. Kao u tržnom centru kada vide neki kamion od vatrogasaca ili lutku drvosječe, nekog pokemona ili karakondžulu.

Ne želim da vjerujem da će ta vremena nastupiti, želim da vjerujem da ćemo se oduprijeti komercijalizaciji Božića!

P.S. Moj sin, ako Bog da pa ga budem imao, ićiće u šumu da usiječe badnjak sa mnom.

(Novak Čičković/mojKontakt)

Komentari