Pričate sami sa sobom: kukavica ili genije?


Postoje različite teorije u pogledu na ovakvo ponašanje čovjeka, jedni ga ocjenjuju kao kukavičluk prema životnim aktivnostima a drugi ga ipak nazivaju odlikom genija.

Pojedini teoretirači smatraju da razgovor samih sa sobom nije nikakva odlika genija nego odlika kukavice koji nema hrabrosti iskazati svoje mišljenje o nekoj situaciji u kojoj se našao. Na taj način, čovjek sve ono što je ostalo neizrečeno u njemu ispoljava sam sebi i tako se olakšava tereta kukavičluka zbog kojeg nije smio istupiti u određenom razgovoru.

Sa druge strane britanski psiholozi na ovu temu idu u suprotnom pravcu gdje nastoje udovoljiti mnogobrojne mase sa primjerima koji udovoljavanju one sa ovakvim navimaka i spašavaju ih osjećaja bezvrijednosti.  Oni govore o razgovoru koji treba da ohrabri i uputi osobu na određene stvar. Kroz takav razgovor mozak dobija upute i koncentriše se. Kroz to spremniji ste za nove situacije koje su vama u glavi detaljno objašnjene.

Naučnici sa Univerziteta u Pensilvaniji potvrdili su da ljudski razgovori samih sa sobom su sasvim normalni i da izgovaranje sopstvenih radnji naglas pomaže mozgu da se bolje fokusira na ono što traži i ono za čim traga.

U eksperimentu su učestvovali volonteri kojima je zadano da u marketu kupe određene predmete, primjerice jabuke ili dezodorans. Jedna je skupina izgovarala imena proizvoda dok je ‘lutala’, a druga je skupina između polica šetala šutke. Oni koji su izgovarali imena predmeta koje traže mnogo su ih brže i pronalazili.

 

(mojKontakt)

Komentari