Miloš Šolaja: Vojsku treba svesti na 2.500 hiljade članova


Sa profesorom Fakulteta političkih nauka, Milošem Šolajom, razgovarali smo o funkcionalnosti Oružanih snaga BiH, budžetskim izdvajanjima i mogućem scenariju u slučaju unutrašnjeg sukoba.

Mogu li Oružane snage BiH doživjeti scenario JNA?

MIslim da to nije uporedivo. JNA je postojala na jednom drugom ideološkom i političkom konceptu i jednog jasnog ustavnog određenja da je krajnji čuvar države što na kraju nije uspjela. Popucala je upravo na unutrašnjim linijama u vrijeme velikih promjena u međunarodnom poretku i rastućeg nacionalizma u Jugoslaviji sa svim onim što je bio i uzrok i posljedica i u tom pogledu ona jednostavno nije bila sposobna da očuva Jugoslaviju. Od OS BIH se to danas i ne traži, od nje se traži da svojim postojanjem nastoji da održi mir, ono što je jedini legitimitet dejtonskog sporazuma i da omogući funkcionisanje BiH kao subjekta u međunarodnim odnosima u neka tri ključna pravca. To je da postojanjem održava unutrašnju stabilnost, poput prirodnih katastrofa itd, da omogući slanje vojnika u mirovne misije čime bi trebalo da pokaže da je BiH opredjeljena za održavanje mira u svijetu i na kraju čisto da simbolizuje državu i da može da učestvuje u međunarodnim integracijama ukoliko se to zaista razvija onako kako je to zacrtano. U samom smislu unutrašnjeg čuvanja bezbjednost BiH mislim da je zaista iluzorno očekivati da ovako podešena, opremljena, konceptualno postavljena ona zaista biti to u stanju.

Sa više od 100 miliona KM godišnje, da li je vojska isplativa da bi gasila požare, pomagala u slučaju poplava i održavala unutrašnji mir?

O cijeni koštanja zaista treba raspraviti. Ja sam jedan od onih koji misli da vojsku treba smanjiti na vrlo mali broj preostalih vojnika. Negdje od 2000 do 3000 hiljade vojnika i da je sve ostalo preskupo jer za ove funkcije koje smo sada nabrojali to je dovoljno, čak i previše. Tu još dodajemo funkciju da vojska treba da održava i samu sebe. Da pazi skladišta, održava svoje objekte, održava spremnost da djeluju tako da mislim da je ovo zaista prevelik broj, to je posljedica centralističkih težnji unutrašnjih prilika u BiH, dominantno iz bošnjačkih krugova koji žele što jaču i što veću vojsku kao simbol državnost. Tako da se previše daje ne samo kroz neposredan broj vojnika nego i kroz skupu tehniku koja nam nije potrebna jer BiH ne može biti ofanzivna zemlja a pogotovo i na defanzivnom planu dio te tehnike mislim da je sve to previše. S toga mislim da bi za ove dominantne funkcije bilo dovoljno do 2.500 hiljade ukupno vojnika i drugih pripadnika oružanih snaga. Pogotovo zato što se za učešće u integrativnim procesima i potencijalno BiH kao njihove članice nema potrebe za više. Dakle to je stvar unutrašnjeg planiranja da se ide na smanjenje ali nažalost ne vidim previše volje za tim.

Može li se mir koji vojska održava zamijeniti mirom koji bi policija održavala? Da se smanji vojska a povećaju snage policije?

Ne radi se tu samo o oružanoj snazi, vojska nema tu ulogu policije. Ona čisto svojim postojanjem kao jednog jedinstvenog sistema u BiH to ostvaruje. Taj mir se može ostvariti bez vojske kroz demilitarizovani sistem ukoliko bi se subjekti u BiH dogovorili oko toga. Policiji treba ostaviti da radi one svoje policijske poslove, ali je činjenica da nema koncenzusa u BiH a druga strana je da ako BiH ide prema evroatlantskim integracijama, što je neosporivo, vojska je uslov za tako nešto. Danas u NATO postoji samo jedna država koja nema vojsku ali to je i razumljivo jer ona je daleko i premali broj bi imala vojnika a sve druge zemlje imaju vojsku. Postoji drugo pitanje, da li će se ukupnim politikama BiH odreći NATO-a pa da se ide na demilitarizaciju to takođe ne bi bilo loše ali trenutno stvari ne stoje tako.

Da li bi se OS BIH isplatilo da bude članica NATO-a naročito kako Tramp najavljuje rigorozne mjere po pitanju plaćanja članstva?

Tramp ne najavljuje ništa što ne postoji. On samo najavljuje da članice NATO-a iz Evrope treba da ispune ono što su obećale. A i BiH ima taj standard od 2% ali ga nikad ne dostigne jer novca nema. U tom smislu je diskutabilno da li bi trebala da bude članica ili ne. BiH treba da odredi svoju procjenu opasnosti i na osnovu toga da postavi strategijske osnove za odbranu. Činjenica je da BiH kao država može da bude predmet ugrožavanja samo iz unutrašnjih razloga, bilo da su tu odnosi među narodima ili intezivnog terorističkog prisustva da postanu uzrok nestabilnosti. Ali sigurno je da neće izvoziti agresije prema nekim drugim državama. Činjenica je i da BiH mir treba da bude jedini interes. Dakle vojska postoji da bi izbalansirala odnose među narodima na neki način amortizovala to ratno iskustvo sve tri strane i da bi bila jedna institucija za povezivanje sa drugim državama i kažem te elementarne funkcije. U principu percepcija odbrane na bazi vojske je apsolutno drugačija nego prije nekih 100 godina. Danas ne postoji vojska na svijetu da može da odbrani svoju državu a da nije u savezu sa nekim drugim jer je tehnološki razvoj oružja takav da BiH ne bi mogla opstati ni dana ukoliko bi je neko napao. Kao što vidimo i u državama u regionu, Hrvatska je članica NATO-a, Crna Gora je blizu, neke nisu ali se drže standarda NATO-a kao što je Srbija.

JNA je nastala nakon ideološkog sukoba koje se može prevazići ali OS BiH su nastale nakon nacionalnog sukoba koji se ne može prevazići. Hoće li kroz prvo iskušenje doći do raspada vojske BiH?

Unutrašnja organizacija vojske odražava unutraššnju strukturu BiH. Imamo bez obzira na sastav nacionalne pukove koji su praktično nasljednici i koji bi vjerovatno bili nasljednici novih vojski. Jer jedini sukob koji po mom mišljenju BiH može da doživi je unutrašnji, a sve se radi da do toga ne dođe. U prethodnom unutrašnjem sukobu te vojske su nastane na sebi svojstven način. Niko nije imao organizovanu vojsku i ušao u sukob. Prema tome ta improvizacija u nekom malom, lokalnom ratu je moguća. A ovo što imamo danas nije to nije snaga za velike sukobe i neke racionalne sukobe među državama. To isključivo ima unutrašnju svrhu.

Bošnjačke struje podržavaju vojsku BiH, u slučaju nekog sukoba zasigurno je da bi se i Srbi i Hrvati povukli iz te vojske. Tako bi država BiH imala legitimnu vojsku sastavljenu isključivo od Bošnjaka. Da li bi se onda bilo kakav sukob mogao okarakterisati agresijom?

Današnja tumačenja ratnih događanja na prostoru bivše SFRJ su vrlo različita. Neko to naziva agresijom, nego odbranom. Tako da bi u svakom raspletu bilo raznih tumačenja. Činjenica je da oni kojima je najviše stalo do vojske a to su bošnjački politički krugovi treba da rade sve da ona opstane pa čak i da uključe ovo smanjenje vojnih potencijala ali jednu stvar ne smijemo zaboraviti. Vojska BiH je nastala iz dvije vojske koje su bile u BiH u trenutku potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To je Vojska Republike Srpske i Vojska Federacije BiH koja je imala dvije komponente, Armiju BiH i Hrvatsko vijeće odbrane. Prema tome, to su različiti interesi koji su kreirali oružane snage ovako kao jedinstven sistem koji opet funkcioniše na čudnim principima pariteta, rotacije i koncenzusa koji ne daje stabilnost unutrašnjoj organizaciji. Ona treba da odražava stvarno stanje interesa koje se odražava i u politici. Nemoguće je očekivati da ovako organizovana vojska bude element očuvanja političkog sistema BiH jer stabilnost tog sistema zavisi od sasvim drugih subjekata i drugih razloga a najmanje od interesa od vojske. Prema tome, onako kako je ona nastajala iz dvije vojske, iz više komponenti tako bi bio put i raspada.

Profesor fakulteta političkih nauka, Miloš Šolaja.

(Slaviša Đurković)

Komentari

Plavi Telefon