Sanjao sam da je mala Sofija ozdravila, porasla, postala doktor i spasila hiljade života


Bez obzira da li si mali ili veliki i koliko si realan ili ne, koliko te život gazio ili mazio, nikada, baš nikada ne smiješ prestati da sanjaš! Mala trogodišnja Sofija tek je počela da sanja ali najveći san, da ozdravi, a u tom snu nije sama, zajedno sa Sofijom sanja njena porodica, njeni prijatelji, sugrađani, čitava država i mnogi dobri ljudi širom svijeta.

Učili su nas da su svi snovi dostižni ako se dovoljno žele i ako se trudimo da ih dostignemo, zar ovo nije trud? Zar nije dovoljna želja hiljada ljudi da Sofija ozdravi?

Jeste, želja i snovi su bitni ali i trud, a trud ovih dana pokazuje ogroman broj dobrih ljudi koji imaju taj isti cilj a takođe su nas učili da su ciljevi lakše ostvarivi kada ih više ljudi želi, kada se energija mase usmjeri na jedan cilj.

Tu smo i ima nas gomila, tu smo sa istim ciljem istim snovima i sa mnogo energije ka ostvarenju jednog sna, da Sofija ozdravi, da nastavi da sanja svoje dječije snove, da upoznaje realnosti, iako teško da može biti veća realnost od ove u kojoj se sada nalazi.

Realnosti postoje razne zavisno od ugla iz kojeg posmatrate svijet, i tako dok sanjamo da Sofija ozdravi postoje i oni koji stvari gledaju drugačije. Za Sofijino liječenje dosad je izdvojeno iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske 110 000 KM za liječenje u Srbiji. Prva faza liječenja u Baltimoru košta 270 000$ dok druga faza iznosi 500 000$ što nas dovodi do ukupne sume od 1 567 961.926 KM. Da jeste ogromno, da to jeste realnost!

Još jedna tužna realnost je što postoje i oni koji misle da je borba uzaludna, da je nepotrebna i da se sa tim novcem može učiniti mnogo više, da se tereba zanemariti jedan život i stvoriti desetine novih, da se razmnožavamo u što većem broju pa “potrefićemo” jednom. Istina je da je realnost da nas bijela kuga ubija, i da na tome treba raditi, ali zar onda treba da prestanemo da se borimo za ovaj život, zar je on manje vrijedan?!

Istina je da ima i druge bolesne djece za koju se prikuplja novac, za koju se manje ljudi aktiviralo i manje zna ali to sve zajedno nije razlog da se ne ulože svi napori ulože da Sofija ozdravi, naprotiv, to je razlog više da nam Sofija sutra postane vodilja. Da se probudimo, da “iskoristimo” ovaj pozitivan naboj formiramo fond koji će brinuti o svoj teško oboljeloj djeci.

Da li jedan život vrijedi toliko? Da vrijedi, vrijedi i više!

Znate li da je jedna prosječna kuća bogataša u BiH mnogo više plaćena?

Znate li da u voznom parku ispred te kuće ima približno iste vrijednosti kao kompletno Sofijino liječenje?

Znate li da njihove vikendice vrijede više?

Znate li da jedan život nema cijenu, da ga ne može zamjeniti, kuća, automobil, bazen?

Na kraju krajeva kako to procjenjujemo nečiji život? Da li je Teslin život vrijedan milione ili nije možemo da kažemo sada kada vidimo šta je ostavio iza sebe. Da je bio bolestan sa tri godine da li bi i tada rekli puno je to novca?!

Ja sam sanjar iako sam odavno u ovoj zemlji navikao na realnost, realnost koja kaže da moramo da se svi borimo za Sofiju i da sanjamo o toj magičnoj cifri i o njenom uspješnom lječenju, umjesto da su sredstva već tu i da je na ljekarima da odrade svoje.

Da sanjar sam, i sanjao sam da je Sofija ozdravila, da je porasla, da se školovala za doktora i da liječi druge ljude, da spašava živote. Da šeta ulicama svoga grada među svojim sugrađanima, prijateljima, ponosna na sve nas koji smo se borili za nju a mi ponosni na nju što je baš to, što je naš san koji se ostvario!

#jasanjam #srcemzasofiju

(mojKontakt/Novak Čičković)

Komentari

Plavi Telefon