Banski dvor nije mijenjao boju zbog Rusije, na društvenim mrežama nije bilo podrške za Ruse.


U zadnjih par godina svjedoci smo sve češćih terorističkih napada na evropske zemlje od strane islamskih terorista što kao poslijedicu donosi veliki broj nevinih žrtava kao i mnogo boli i tuge njihovim porodicama.

Širom svijeta ljudi su se solidarisali sa njihovom tugom i žrtvama, društvene mreže bile su preplavljene profilnim slikama u bojama zastave zemlje koja je žrtva terorističkog napada. Brojne svjetski poznate građevine takođe bile su u bojama zastava Njemačke, Francuske, Belgije… Muzičari širom svijeta takođe su slali jasnu poruku podrške na svojim koncertima.

Naravno i kod nas su ljudi masovno svoje profilne slike na društvenim mrežama mijenjali u boje tih zemalja a i brojne građevine takođe. Banski dvor u Banjaluci je bio u bojama Francuske zastave, Vjećnica u Sarajevu je redom mijenjala boje Francuske, Belgije, Turske, Stari most u Mostaru je bio u bojama Francuske i Velike Britanije.

Statusi podrške na društvenim mrežama, tekstovi na portalima, izjave zvaničnika…

Facebook je veoma brzo dozvolio svojim korisnicima da preko aplikacije svoje slike lako oboje u boje zastave napadnute zemlje.

“Je suis Charlie” je slogan kog su usvojili demonstranti i osobe koje su izrazile svoju podršku slobodi govora i slobodi medija nakon napada 7. januara 2015. u kojem je ubijeno dvanaest osoba u prostorijama francuskog satiričkog lista “Charlie Hebdo” u Parizu. Ovaj slogan se prvi put pojavio na društvenoj mreži Twitter te se vrlo brzo proširio internetom. Na početku je bio samo slogan Je suis Charlie na crnoj pozadini, a prevodi na sedam jezika dodat je kasnije.

Da je francuska glavna meta pokazalo se u još par navrata, meta terorista je bio Pariz i Nica.

Pariz je bio meta napada 13. novembra 2015. dok je napad u Nici bio 14. jula 2016. godine

Brisel je bio meta 22.  marta 2016. godine sa napadima u metrou i aerodromu.

Berlin je bio meta 19. decembra 2016. kada se kamion zaletio u masu ljudi.

London 22. mart 2017. godine takođe je bio žrtva terorističkog napada.

Napada je bilo još, i teško bi ih bilo sve nabrojati, ali ovi napadi nekako su najviše bili ispraćeni širom svijeta kako među običnim ljudima koji su se solidarisali paljenjem svijeća i objavljivanjem fotografija podrške porodicama žrtava, tako i solidarisanjem javnih institucija zemalja čije su zgrade svjetlile u bojama zastava napadnutih zemalja.

Prije par dana desio se i teroristički napad u Rusiji u Snakt Peterburgu. Eksplozija u peterburškom metrou 3. aprila je prema zvaničnim podacima odnijela 14 života. Istražni komitet Rusije okvalifikovao je ovo kao teroristički napad. Napad na podzemnu željeznicu u Sankt Peterburgu dogodio se u momentu kada je u pojseti gradu bio predsjednik Rusije Vladimir Putin, koji je došao radi sastanka sa bjeloruskim kolegom Aleksandrom Lukašenkom.

Šta je sa napadom u Rusiji?! Zašto se ćuti? Zašto društvene mreže nisu preplavljene statusima podrške za Rusiju? Slike na profilima ostale su iste, boje zastave Rusije nisu se vidjele na profilnim fotografijama a ni Fejsbuk nije omogućio svojim korisnicima tu mogućnost kao što je bio slučaj sa drugim zemljama.

Zgrade institucije širom naše zemlje a i stranih zemalja ostale su u standardnim bojama svojih fasada, mostovi nisu mijenjali boje.

Svijet očigledno Ruse smatra lošim momcima, “oni su to zaslužili” iako nikada nikoga nisu napadali, uvijek vodeći odbrambene ratove. Kolonijalne sile, zemlje članice NATO pakta ipak su dobri momci u očima svijeta.

Čini se da nisu sve žrtve iste, čini se da su neke evropske zemlje i nama važnije od bratske nam Rusije kako to vole da kažu političari.

Ipak prvi smo u redu kada je potrebno zvati velikog brata da nas zaštiti, da stane u odbranu naših ideja, našeg indetiteta, naše teritorije, da svojim ukazom, vetom ili slanjem vojske spriječi sukobe, i nova krvoprolića na ovim prostorima, dok na njihove žrtve ostajemo njemi.

Oprostite nam braćo Rusi što smo povodljivi, što vas zaboravljamo, oprostite nam što su interesi naših političara i njihovi bankovni računi u evropskim zemljama koje su nas bombardovale. To što su im novčanici puni evrima a ne rubljama je razlog njihove nonšalancije, interesi braćo odavno su glavna vodilja na ovim prostorima.

Trenutno nam niste u tom krugu, ali zvaćemo vas u pomoć sasvim je sigurno i tada budite veliki oprostite nam!

(Novak Čičković/mojKontakt)

Komentari