Priča sa Islanda: “Šokirao sam se kad sam dobio platu”


Hrvatski saborski zastupnik Goran Aleksić juče je na svom Facebook profilu objavio priču svog, kako kaže, “nesuđenog prijatelja” koji je odselio na Island.

Njegovu priču prenosimo u cijelosti:

  1. septembar

Bok Gorane… Evo da Vam se javim sa dalekog Islanda. Da… Otišao sam na Island raditi. Mislim da u Hrvatskoj, na žalost, nema više smisla živjeti i raditi, sve se vrti oko toga ko je gdje bio ’41,’ ’45,’ 91…ko ustaša a ko partizan… Ne želim da moja djeca moraju živjeti u takvom društvu. Sa vremenom će i oni doći ovdje. Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni, nasmijani, pristupačni, srdačni (vjerojatno zato jer nemaju ustaše i partizane). Ovdje nema šanse da vas poslodavac zezne i za jednu krunu! Glavnu riječ što se tiče radnika i poslodavaca vode sindikati, kojih na islandu ima, mislim, tri. Svaki stanovnik Islanda, tako i ja, dobije kenitalu, to je njihov oib, a svaki poslodavac je dužan imati na poslu jedan digitalni sat u koji radnici upisuju svoj oib kada su došli na posao i kada su otišli sa posla, taj sat je od sindikata, te oni na taj način kontrolišu da li je sve u redu sa satnicom te na kraju mjeseca i sa platom. Plata na Islandu je uvijek prvoga u mjesecu, svima, bez izuzetaka, ako prvi pada na vikend ili neradni dan onda je uvijek dan prije toga. Neki dan sam se prošetao po Rejkjaviku i otišao u banku promjeniti evre… Prvo, u banci vas dočeka jedan gospodin u odjelu koji vam da broj za uslugu koju čekate, i zatim čekate… Uz kavu, čitanje novina… A banci je gužva, svi nasmijani, pogledam oko sebe i mislim si da nisam možda ušao slučajno u neki kafić… Dođe jedna gospođa koja pokupi šalice od kafa, pita vas da li ste za još jednu kafu…. I tako… Čudno. Tu nema ni erste, ni addiko, ni hypo, ni sberbank…. Samo njihove islandske banke… Eto… Toliko od mene. Nadam se da vas nisam zagnjavio. Pratiću i dalje vaš rad i rad vaše stranke koju podržavam. Žao mi je što niste imali vremena za nove prijatelje da se upoznamo i popijemo piće, ali možda drugom prilikom.

“Prvi put se osjećam cijenjeno na poslu”

Pozdrav

U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se osjećam cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama a ne tek tjedan dana….

Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, porodicu, Hrvatsku… Lijepu Hrvatsku… Koju siluju svakodnevno raznorazne spodobe na razne moguće načine… Probaj nešto pokušati napraviti sa koalicijskim partnerima da konačno više neko dođe na vlast bez ikakvih znakovlja.

  1. septembar

Bok, jedna zanimljivost koju bi možda bilo pametno i u Hrvatskoj uvesti. Nisam ni ja znao, ali prva plata koju dobiješ kod nekog poslodavca se dobiva bruto na račun, znači prvi mjesec se ne plaćaju porezi i ostale stvari….

“Ovdje ako nekome rikne frižider ili veš mašina ne mora razbijati glavu kako će je kupiti”

  1. oktobar

Bok Goran! Kako si? Evo malo da se javim… Ja sam dobro… Osim što mi fali porodica sve drugo je super! Dobio sam prvu platu… Mogu reći da je “saborska”, druga će biti najvjerojatnije premijerska! Ono što me je iznenadilo ovdje pri otvaranju računa u banci je da banka ne naplaćuje ništa za vođenje računa, to sve rješava poslodavac, ja plaćam eventualno naknade ako želim prekoračenje po računu ali to je normalno… Druga stvar je što u banci se nalazi moj izvadak od plate, dakle ako ga želim na ruke samo kažem da mi ga isprintaju. Ovdje se sve, ali doslovno sve, od trgovine, frizera, pultova… Sve, sve… Plaća debitnom karticom, gotovo niko nema gotovine kod sebe, to mi je jako čudno ali se polako privikavam…. Ljudi su fantastični, juče smo baš bili na piću poslije posla, Hrvati, Latvijci, Litvanci, Filipinac, Čeh i nekoliko Islanđana….

Predobro, svi pričamo na engleskom, nema politikantstva, nema ustaša i partizana, samo veliko prijateljstvo…. Islanđani su genijalni ljudi, pomognu kad god treba, di god treba…. Eto… Toliko za sada…

Inače… Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske gdje je plata blagajnice 3000kn ovdje je 3000 evra, i naravno da se da lijepo uštediti… Ovdje ako nekome rikne frižider ili veš mašina ne mora razbijati glavu kako će je kupiti, ode i kupi…. Nije kao kod nas da mora na 24 rate u Pevecu pa radi dok ju ne otplati…. Imaju novaca taman koliko im je potrebno za normalan život, a ne za život na kredit…”, napisao je.

(Index.hr)

Komentari

Plavi Telefon