Strah od tuge; koliko traje tugovanje?

Strah od tuge; koliko traje tugovanje?

Strah od tuge je postao česta pojava, obzirom da predstavlja osobinu ranjivost, a ranjivost može biti protumačena kao slabost ili kao niža vrijednost osobe koja tuguje.

Do ovakvih zaključaka ljudi dolaze u svojoj okolini, kada prijatelj kojem ispričate svoj gubitak traži načine da vas oraspoloži ili ako su vam roditelji govorili da ne plačete kad vam se plakalo zbog nečeg tužnog u vašem djetinjstvu.

Šta uraditi kada ste u kontaktu sa tugujućom osobom?

Najvažnije su dvije stvari:

1.Saslušavanje

2.Tješenje

Što se tiče saslušavanja ono se odnosi na aktivno slušanje osobe, neprekidanje, slušanje bez osuđivanja, prisutnost tokom osobine priče ( da ne odlutate mislima) i pokazivanje empatije, odnosno razumijevanje i prihvatanje osobine tuge ( nikako negiranje).

A kada je tješenje u pitanju, pritom mislim na zagrljaj, tapšanje, rečenice kao što su „ Tu sam za tebe“ , „Iskreno mi je žao što to prolaziš“, „ Stvarno je teško to što ti se dešava“. Zamka u koju ljudi često upadnu jeste da pod tješenjem smatraju i traženje rješenja.

Traženje rješenja

Traženje rješenja, može, u onim situacijama u kojima osoba nije od vas tražila rješenje, imati više negativnih posljedica. Osoba kojoj pokušavate pomoći osjećaće se neprihvaćeno, a potom i isfrustrirano budući da ne dobija od vas pažnju i njegu kakvu želi, već poziv na akciju na koju osoba nije spremna ili je ne želi još uraditi.

Čak i da imate zaista sjajna rješenja, najbolje je sa njima sačekati, kako ne biste uticali na to da se desi da osoba počne pred vama potiskivati svoju tugu, jer vi ste joj ponudili plan šta da uradi, a ona ga nije u stanju sprovesti. Posebno je važno imati na umu da tuga oduzima puno energije, te čini da osoba osjeća umor i pospanost. Ukoliko imate plan ili ideju rješenja osobinog problema, obavezno je prvo potrebno pitati da li želi da ga čuje ili samo traži od vas da je saslušate.

Potiskivanje tuge

Osoba koja se plaši tugovanja, bilo svog ili tuđeg, može početi potiskivati tugu, i to se može desiti u smislu da osoba negira sam gubitak, da ne želi da ga prihvati ili da osoba priznaje gubitak, ali negira postojanje osjećanja tuge koje joj je taj gubitak donio.

Ljudi se plaše tugovanja iz više razloga, a osim straha od osude okoline, javlja se i strah da tuga nikad neće prestati i ako osoba jednom bude tužna – da će takva i ostati zauvijek.

Erik Bern koji je otkrio psihoterapijski pravac transakcionu analizu, otkrio je i da proces tugovanja najčešće traje 6 sedmica. Glavna funkcija tugovanja je razvezivanje od objekta koji je osobi pričinio tugovanje. Bilo da je u pitanju osoba ili prilika, proces tugovanja omogućava da prebolite i emocionalno se razvežete od onog za šta ste bili vezani, te dalje nastavite normalno kroz život.

Znaćete da je proces tugovanja zavšio onda kada se budete osjećali oslobođeno u emocionalnom smislu. Tuga se u tijelu manifestuje kao pritisak u grudima i kada on nestane – znaćete da ste završili sa tugovanjem. Imaćete određene zaključke, sjećanje i doživljavanje onog što vam se desilo, ali ste preboljeli i možete nastaviti dalje u potrazi za drugom osobom ili prilikom.

Ono što može pomoći da otpočnete svoj proces tugovanja jeste činjenica da iz sreće nikad ne rastemo, već upravo iz tuge i žalosti koji nam omogućavaju preispitivanje našeg sistema vrijednosti, sledećih postupaka i brige za sebe, što nas čini razvijenijom ličnošću i boljom osobom i za sebe i za svoje okruženje.

(Mirjana Lukić/Diplomirani psiholog i TA psihoterapeut u edukaciji/mojKontakt)

Komentari