Darko Matijašević: Ekonomska obnova kao motiv povratka u politiku


Darko Matijašević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Srpske nominovan je kao kandidat Koalicije “Srpski naprednjaci” za srpskog člana Predsjedništva BiH na budućim opštim izborima.

Matijašević je predsjednik Jedinstvene napredne stranke, koja se sa ostalim naprednjacima u Srpskoj a to su Srpska napredna i Srpska radikalna stranka 9 januar ujedinjuje u jednu frakciju koja će nositi već pomenuto ime a to je Srpska napredna stranka, gdje će Matijašević biti prvi čovjek.

Matijašević je bio ministar unutrašnjih poslova Srpske od 2004. do 2006.godine, a prije toga bio je i predstavnik BiH pri sjedištu NATO-a u Briselu.
Od 2016. godine pa do danas je ambasador At large u Ministrstvu inostranih poslova BiH, sa portfoliom organizovani kriminal i korupcija i druga pitanja a po odlukama Predsjedništva BiH.

mojKontakt: Nakon rada u Vladi kao Ministar unutrašnjih poslova, dugo ste se bavili biznisom, i to primarno realnim sektorom. Zašto ste se odlučili vratiti politici baš sad? 

Da. Ja nisam klasični političar. Čak i u Vladi svojevremeno radio sam kao nestranačka ličnost. Od promjene Vlade i preuzimanja mjesta savjetnika Predsjednika Republike Srpske 2006 godine, do imenovanja na ambasadorsku poziciju 2016. godine, bavio sam se isključivo biznisom, kako u realnom sektoru, tako i međunarodnim konsultantskim poslovima u finansijskom sektoru – kod nas i u inostranstvu.

Upravo ta razlika između uslova za poslovanje u inostranstvu i uslova za poslovanje, i život uopšte, kod nas navela me na našu naprednjačku političku inicijativu baš sad. Svaki čovjek u svom životnom ciklusu, prije ili kasnije, želi da se vrati svojim korijenima. Tako i ja želim da stvorimo normalne uslove za poslovanje na našim prostorima. Za normalan život svih nas potrebna je stabilna i jaka privredna klima koje kod nas nema, a koja se može stvoriti samo kroz korjenite političke promjene.

Pogledajte samo koliki broj mladih ljudi napušta zemlju svaki dan. Vidite, Evropa prolazi kroz svojevrsnu tranziciju koja nije nimalo laka. Velika Britanija prolazi kroz Bregzita, izdvajanje iz Evropske Unije, kontinentalna Evropa je opterećena socijalnim problemim itd. I sve to nakon finansijske krize od koje se svjetske ekonomije još uvjek oporavljaju. Na primjer, kamatna stopa centralne banke u Velikoj Britaniji je i dalje samo 0,5%, nakon što je do novembra 2016 bila samo 0,25%, jer engleska vlada niskim stopama želi da stimuliše privredni rast. Slično tome Evropska unija.

Dakle, naspram takve još uvijek usporene svjetske ekonomije, naši mladi bježe odavde, jer ne vide perspektivu, nemaju nadu da će se bilo šta promijeniti, kako bi bar njihova djeca imala uslove za normalan život. Jednako tako, mladi ljudi su ojeđeni korupcijom i nepravdom sa kojom se sučeljavaju svakodnevno: prilikom konkursa za posao, na radnom mjestu i u drugim životnim situacijama.

Slično mladima, naši penzioneri su u novembru 2017. god primili rekordnu prosječnu penziju od 351 marku, dakle, oko 175 eura, dok je prosječna državna penzija u Evropi oko 700 eura. U prethodnih tri i po godine penzije su povećane za 17,5%, i taj porast se finansira iz daljeg zaduživanja zemlje. Imajući u vidu već strahovitu zaduženost Republike Srpske, ukoliko ne dođe do korjenitih političkih promjena, kao što svi znamo – nakon izbora stanje će se pogoršati.

Kao što zvanične brojke pokazuju, ako im je vjerovati, budžet Republike Srpske u 2017. bio je oko 2 milijarde dolara, od čega je 425 miliona dolara otišlo na vraćanje dugova, i sve to u poređenju sa BDP od samo 1,5 milijardi dolara. Tokom 2017. godine Vlada je nastavila sa zaduživanjem, kroz zajmove od Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj, Komercijalne banke Srbije itd., tako da je projektovani budžet Republike Srpske za 2018. godinu 2,1 milijardu dolara, od čega će se, prema Vladinim podacima, 490 miliona dolara isplatiti stranim finansijerima po osnovu vraćanja dugova.

mojKontakt: Svjesni smo problema, no kako ih riješiti?

Mislim da narod zapravo nije svjestan dubine ekonomske provalije. Gore pomenuti dug vraćaće mnoge generacije koje još nisu ni rođene. Jednostavno, mi smo finansijski porobljen narod. Dakle, osnova bilo kakvog rješenja je povratak sredstava u budžet. Načini na koji se to može postići su kompleksni, no postoje. Rješenje naravno podrazumijeva i moratrijum na nove zajmove – to je imperativ. Dakle, ukoliko bi došlo do smjene političkih struktura, nova struktura ne bi imala nimalo zavidan posao, osim ako naravno nije spremna da nastavlja sa zaduživanjem – što više nije moguće.

mojKontakt: Kako definišete finansijsku potlačenost srpskog narodom?

To je jednostavno uvriježena politika na našim prostorima – vladajuće strukture su ugasile privredne komlekse koji su postojali prije rata i, istovremeno, zadužile zemlju, tako da privreda ne može da vraća dugove. U međuvremenu, nije jasno u šta, osim javne potrošnje, je utrošen cjelokupan iznos svih zajmova, niti kako je alocirana javna potrošnja. Pokazatelji zaduženosti po glavi stanovnika nisu dovoljna mjera – još veći problem od zaduženosti je činjenica da se zajmovi nisu utrošili u proizvodne svrhe, nema proizvodnje koja bi mogla da vraća zajmove – a kamate rastu.

mojKontakt: Ima li nade uopšte?

Da. No, rješenja nisu jednostavna. Kadrovi koji su na političkoj sceni u Republici Srpskoj i šire u zadnjih 30 godina, kao takvi saučesnici u finansijskom sunovratu, sigurno nemaju rješenja, jer nemaju niti stručnost niti želju da mijenjaju status quo.

Rješenje je trodimenzionalno: a. povrat nenamjenski ili nelegalno utrošenih sredstava u budžet, te odgovorna dalja fiskalna (poreska disciplina, ali na osnovu primjerenih poreskih stopa, kako bi se stimulisao privredni rast) i monetarna politika, b. stvaranje pravne i privredne osnove za direktne investicije, i uvođenje proaktivnih stimulativnih mjera kao što su jeftino zemljište i komunalije privrednicima (kako stranim tako i domaćim) sposobnim da kreiraju radna mjesta i plaćaju poreze, te v. zapošljavanje stručnih kadrova u državnim organima sposobnih da privuku direktne investicije u zemlju.

mojKontakt: Da, no da li mi imamo dovoljno kadrova za, kao što rekoste, takav sizifovski poduhvat, imajući u vidu gore pomenuti odliv mladih ljudi iz zemlje?

Da, takvih ljudi nemamo mnogo, no ima ih. To je kombinacija iskusnih ljudi u zemlji koji su potisnuti iz političkih razloga, kombinacija domaćeg mladog talenta koji se kako tako obrazovao u zemlji i, posebno, najsposobnijih ljudi koji su uspjeli da se odškoluju i steknu iskustvo u inostranstvu, stručnih, iskusnih i spremnih da se prihvate takvog složenog i zahtjevnog posla.

Razgovarao sam sa velikim brojem naših poslovnih ljudi u dijaspori, kako sa ljudima srednjih godina koji su zaradili svoj novac i obezbijedili početni kapital, tako i sa iskusnim mladih ljudima u 30-im godinama spremnim da se prihvate posla sa entuzijazmom.

Svi bi oni željeli uložiti svoj kapital u matici ili čak i vratiti se, ukoliko im stvorimo povoljne uslove za investicije i povratak, a to znači korjenite političke promjene. Eto, da se vratim vašem prvobitnom pitanju – to je jedan od ključnih motiva zašto sam se u politiku vratio baš sad, nakon skoro deset godina bavljenja biznisom.

(mojKontakt)

Komentari