Djeca zbog telefona kasno propričaju


Dijete treba da progovori oko prve godine života, ali većina mališana danas progovori sa i dvije i po godine, upozoravaju banjalučki logopedi.
Logopedi i pedijatri skreću pažnju na alarmantnu situaciju među mališanima koji sve kasnije počinju da govore i sklapaju rečenice.

Sve češće se dešava da djeca čak i u četvrtoj godini znaju da kažu samo “mama” i “tata”, a prema njihovih riječima, uzrok toga često su sami roditelji, koji zbog obaveza rijetko komuniciraju sa djecom.

Kako bi ih umirili daju im mobilne telefone ili laptope, što djeci uspješno skreće pažnju.

Zbog svega toga pojavljuje se sve više mališana koji sa dvije ili tri godine ne znaju ni da dozovu ni svoje roditelje, a dešava se da pored govora često imaju problem i da se uklope sa drugom djecom.

Svjesna toga postala je i Banjalučanka Slavica S. koja je od logopeda zatražila pomoć, jer njen sin sa tri godine znao reći samo nekoliko riječi.

Sin mi je znao reći samo “mama, deda, tata, medo”, ali je savršeno sve razumio i slušao. Istina je, često smo mu davali telefon ili tablet da gleda crtane ili igra igrice, ali nisam ni sumnjala da to može loše da utiče na njega – ispričala je ova majka.

Sve ovo potvrdila je i praksa banjalučkog Doma zdravlja, iz koga potvrđuju da je poslijednjih godina povećan broj djece koja kasnije progovaraju.

Zbog toga su čekaonice sve punije roditelja sa djecom koji ne progovaraju, uzroci su razni, ali u poslijednje vrijeme ističe se nestimulativna sredina oko djece. Odnosno, ništa ih ne motiviše da pamte riječi i da pričaju.

– Iako bi trebalo da progovore oko prve godine života, većina djece danas progovori oko dvije i dve ipo godine. Uzrok je to što su izložena prevelikom uticaju moderne tehnologije, a samim tim i bilingvizmu – objašnjava logoped i suroadiolog Suzana Kuzmanović.

Kontakt sa okolinom

Dodaje da moderne tehnologije utiču na razvoj govora kod djece kao i na njihov kontakt sa okolinom.

Djeca se ne kreću, ne istražuju, čuju ali nas ne slušaju, nemaju kontakt pogledom sa okolinom, kao ni dodirom. Sve zajedno dovodi do kasnijeg progovaranja. Kad pitate dijete osnovne boje ono odgovara na engleskom jeziku. Često su zbunjeni ili isfrustrirani, jer ne razumiju svoj maternji jezik – kaže Kuzmanovićeva.

Tako smo došli u situaciju da imamo vojsku djece koja sa dve ili tri godine ne izgovaraju nijednu riječ ili se čak toliko povlače u svoj svijet da mogu da djeluju kao da su autistična, objašnjavaju stručnjaci.

Sumnje na autizam

Većina zabrinutih roditelja čim primjeti problem sa govorom djeteta odmah posumnja na autizam, zbog čega se upravo to dvoje dovoze u vezu. Međutim, ljekari kažu da nije uvijek tako.

Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i strah od kasnog progovaranja ih upućuje na autizam. Međutim, kod autizma su mnogo bitniji drugi simptomi kao što su kontak pogledom, dodirom, emocionalni i socijalni kontakt djeteta, pažnja – objašnjava logoped Suzana Kuzmanović.

(Blic.rs)

Komentari