Priča o tvorcu “prve vespe”, Petru Veličkoviću, Srbinu ispred svog vremena


Ovo je priča o Petru Veličkoviću, čovjeku koji je prije Italijana patentirao vozilo koje se može smatrati “pretečom vespe”…

Predratni list „Vreme“ pisao je kako je „Petar Veličković, automehaničar i član Beogradskog moto kluba koji ne voli da se gura po tramvajima, ovako riješio problem prevoza. Izmislio je i sagradio motorni trotinet, koji ga košta 4.500 dinara, ide 50 kilometara na sat i troši dva i po litra benzina na 100 kilometara“. Miodrag Veličković, sin glavnog junaka ove priče, ispričao je za Novosti kako je njegov otac napravio prevozno sredstvo kom su se svi divili u tadašnjem Beogradu.

Moj otac je bio trgovac auto-dijelovima i motociklima u zgradi koja se nekada nalazila pored današnje Skupštine – počinje priču Miodrag Veličković. – Vozilo koje je sasvim sam osmislio i napravio imalo je „Puhov“ motor i točkove od aviona „aero-2“. UspIo je da napravi čak šest takvih motora, tako što je svaki sljedeći bio značajno unapređivan, i u tadašnjem Beogradu ostao je poznat kao vrhunski motociklista, ali i projektant ovakvih dvotočkaša. Štaviše, učestvovao je i u legendarnom Gran priju, kada su održane trke oko Kalemegdana 1939. godine.

Otac izumitelja prve vespe, Petra Veličkovića, bio je Italijan Paskvale Grosi, koji je u Beograd došao još 1918. godine. Promijenio je prezime, a budući da na italijanskom jeziku „Grosi“ znači „velik“, tako je bilo logično da za svoju porodicu uzme prezime Veličković.

Poslije rata Petar Veličković dobija nagradu za projekat motora sa vodenim hlađenjem, zajedno sa legendarnim profesorom Mašinskog fakulteta Mikom Borisavljevićem.

– Sjećam se, kada sam imao deset godina, 1955. godine, da je moj otac projektovao motor sa direktnim ubrizgavanjem, znatno prije nego što je takva mašina ušla u savremenu upotrebu – priča Miodrag Veličković. – Kuća nam je bila pretvorena u magacin auto-dijelova, a ja sam kao mališan spavao u sobi u kojoj je stajao niklovani „cindap“. Sve oko mog oca bilo je u službi motora. Čak sam i rođen u magacinu auto-delova koji se nalazio u kući na uglu Luke Vukalovića i Zahumske, gdje se danas nalazi veliki soliter.

Potom je došlo brutalno doba nacionalizacije i državnog prisvajanja svega što se komunistima dopalo, a moglo je da postane „društvena svojina“, pa su tako i Veličkovićima oduzeli ne samo radnju već i kompletnu opremu u njoj, kao i sve zaposlene. To je bila sudbina svih koji su trgovali automobilima i auto-dijelovima, pa je tako nastalo potonje preduzeće „Autosrbija“.

– O mom ocu su i poslije rata pisali mnogi časopisi, pogotovo tadašnji list „Motorizacija“, posvećen automobilima i motociklima. On nastavlja da projektuje i vozi motore, tako da je na Avali 1947. godine osvojio prvo mjesto u brdskoj vožnji. Tada je vozio model „cindap“ od 1.000 kubika. Nešto prije toga, beogradske novine pišu kako je 29. aprila 1946. godine moto trke u Beogradu pratilo 30.000 gledalaca.

Tako je jedan nepravedno zaboravljen čovjek napravio prvi model iz kojeg se rodila potonja „vespa“. Dabome, u ono vrijeme nije imao način da patentira svoj originalni pronalazak, već je samo uživao u načinu na koji je svoju sjajnu inženjersku improvizaciju mogao sa ponosom da voza svojim Beogradom.

Tokom ratnog vremena se otac dovijao na sve načine – nastavlja Veličković. – Tako je na motoru odlazio ka banatskim selima, noseći dijelove isječenih automobilskih guma. One su bile potrebne seljacima kako bi pravili opanke, a on je, zauzvrat, za njih mogao da dobije brašno i mast, i da tako preživi rat. I poslije, kada je nastupila nacionalizacija, niko nije prisvojio njegove motore – jer nisu znali šta bi s njima i kako da ih koriste.

Tako tvorac preteče originalnog motora, posle gubitka imovine odlazi u „bijeli svijet“, odnosno Njemačku, gdje su umjeli da cijene njegovu originalnost i umijeće.

Mlađi Veličković i danas čuva člansku kartu sportskog kluba Metalac čiji je osnivač bio njegov otac Petar.

-Tata je imao broj jedan, a ja sam, još kao beba, dobio kartu sa brojem dva.

Čuva i novinski izvještaj iz 1952. godine, u kojem piše kako je „u Beogradu osam automobila u privatnom vlasništvu, od kojih dva pripadaju Petru Veličkoviću“, pišu beogradske Novosti.

Komentari

ok fest
ok fest