Fajront je kad supruga kaže

Nekad razvod nije bio opcija što zbog tabua i etiketa koje su pratile razvedenu ženu, što zbog finansijske nesamostalnosti.

Kad čujemo da se neki par razvodi, razna pitanja će nam padati na pamet – zašto, ko je koga prevario, da li su uzrok finansijski problemi, da li su prerano digli ruke od zajednice. Jedno pitanje, ipak, nećemo postaviti – ko je inicirao razvod? Jer, nekako se podrazumijeva da to rade žene.

Nije uvijek bilo tako. Nekad razvod nije bio opcija što zbog tabua i etiketa koje su pratile razvedenu ženu, što zbog finansijske nesamostalnosti. Emancipacija je učinila svoje. Nekada su žene vaspitavane da tolerišu muškarcima razne bubice jer je smatrano da ih treba “pustiti” da se ižive. Danas one ne “kupuju” ta opravdanja.

Nekada je ženama bilo dovoljno da budu majke i supruge. Danas hoće partnerstvo. Mnogi će savremenim ženama zameriti da očekuju previše. Da su im kriterijumi previsoki. Da su prezahtjevne i netolerantne, pa lako kažu zbogom kad nije po njihovom. Da ih je emancipacija upropastila do te mjere da malo daju, mnogo traže. Drugi će pak tvrditi da su muškarci navikli da žena vodi računa o svemu i da u braku zapravo traže sluškinju ili drugu mamu. Da čak i kad im nešto smeta, guraju glavu u pijesak umjesto da riješe problem. Da će radije naći ljubavnicu nego što će inicirati razvod. Gdje je istina? Zašto žene češće iniciraju razvod nego muškarci?

Bijeg u kafanu

Socijalni radnik i porodični psihoterapeut Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu Slađana Ivanović primjećuje da savremene žene, pogotovo zaposlene, imaju očekivanja za podjednako učešće partnera i podeljene uloge i obaveze u okviru domaćinstva. S druge strane, kako kaže sagovornica “Života plus”, na našim prostorima je, uprkos većoj participaciji žena u svim sferama društva, zadržano stanovište da su žene te koje su većim dijelom usmjerene na organizaciju domaćinstva i brigu oko djece.

– Žene se tako često nalaze u poziciji “žongliranja”, usklađivanja svih obaveza iz čega proizilazi lično nezadovoljstvo ukoliko nemaju podršku partnera. Usljed toga, spremnije su da donose odluke, uključe se u savjetovalište, pokrenu razvod. U prilog tome govori emancipacija žena, ekonomska nezavisnost, savremeni trendovi. Muškarci su skloniji da u porodičnim odnosima održavaju status kvo, pritom zadržavajući svoju individualnost – primjećuje Ivanovićeva.

I zaista, mada važe za pol koji rješava probleme, muškarci su u ovoj oblasti izgleda skloniji da ih guraju pod tepih. Da bježe od kuće u kafanu, da nađu ljubavnicu, da urade sve, samo da se ne razvode. Strah zbog toga kako će viđati djecu sutra ako dođe do razvoda mogao bi da bude razlog više za njihovu pasivnost.

– Iako žene prednjače u iniciranju razvoda, muškarci sve više potežu za ovakvom odlukom upravo zahtevajući održavanje dosadašnjeg odnosa sa djecom i sve češće imaju potrebu da brinu o djeci poslije razvoda. Polje borbe među roditeljima za neposrednom brigom o djeci postaje sve češći predmet sudskih rasprava – kaže Ivanovićeva.

Kockanje i alkohol

Studije pokazuju da u zemljama zapadne Evrope najveći broj razvoda iniciraju žene. Kod nas, najveći broj brakova se razvede sporazumno. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, 2016. godine najveći broj razvoda dogodio se sporazumno, 53,8 odsto. U 28,2 odsto slučajeva žena je pokrenula tužbu za razvod, dok je u 18 odsto muškarac tužbom zahtjevao prekid bračne zajednice. Šta to znači? Svaki drugi brak je raskinut sporazumno, ali iz ove statistike ne vidimo ko je pokrenuo tu priču u kući. Da li se može zaključiti da čak i kad je prekid sporazuman, razvod zapravo inicira žena?

– Odluku o razvodu i žene i muškarci donose najčešće u situaciji kada su sve lične mehanizme i kapacitete upotrijebili za pokušaj ponovnog uspostavljanja porodičnog funkcionisanja. Ohrabrujuće je da u posljednje vrijeme partneri, kada zapadnu u problem, sve češće traže pomoć stručnjaka, motivisani su da se uključe u Savjetovalište za brak i porodicu prije nego što donesu konačnu odluku. Ovakvi primjeri su ohrabrujući jer se na taj način, uz participaciju stručnjaka, pozitivno utiče na partnerske i roditeljske odnose, u braku ili po njegovom okončanju – ističe socijalni radnik.

Među razlozima koje oba pola navode za prekid zajednice su, kako objašnjava naša sagovornica, nedostatak zajedništva, privrženosti, bliskosti, izostanak podrške i nejednako podsticanje razvoja članova porodice. Neki razlozi, pak, i dalje se razlikuju po polovima.

– Žene najčešće iniciraju razvod usled dugogodišnjeg trpljenja nekog oblika nasilja, psihičkog, fizičkog, ekonomskog, seksualnog, kao i usled partnerovog konzumiranja alkohola, kockanja, rasipništva, narkotika, neurednog i neodgovornog načina života, isključenosti iz porodične organizacije života. Muškarci su skloniji da “potegnu” za razvodom usljed emotivnog zahlađenja, pronalaženja nove partnerke, nevjerstva supruge, lošeg raspoloženja žene i čestih svađa – kaže Ivanovićeva.

I JAČI POL TRAŽI POMOĆ

Mada žene i dalje češće traže pomoć Savjetovališta za brak i porodicu, u posljednje vrijeme sve je više muškaraca koji koriste usluge ove ustanove, otkriva naša sagovornica.

– U većini slučajeva, kod muškaraca su i dalje prisutne predrasude u pogledu uključivanja u Savetovalište, kao i određena nelagodnost i skeptičnost. Ali i to se polako mijenja – primjećuje Ivanovićeva.

MUŽEVI NE TOLERIŠU PRELjUBU

Prema britanskom istraživanju, žene su sklonije da pokušaju da sačuvaju brak uprkos partnerovoj preljubi, što je naučnike iznenadilo jer se očekivalo da zbog emancipacije pripadnice nježnijeg pola neće tolerisati aferu. S druge strane, muškarci teže opraštaju preljubu i skloniji su da zbog nje podnesu zahtjev za razvod. Prošlogodišnja statistika pokazuje da se broj žena koje su podnijele zahjtev za razvod zbog preljube smanjio za 43 odsto u odnosu na 1996. godinu.

Istovremeno, broj muškaraca koji su zbog istih razloga podneli zahtev za razvod porastao je za trećinu. Dakle, šanse da muškarac toleriše preljubu svoje supruge su veoma male. Inače, britansko istraživanje još pokazuje da su glavni razlog ostanka u zajednici djeca, pa roditelji često daju još jednu šansu odnosu jer se plaše kako će razlaz uticati na nasljednike.

(Večernje novosti)

Komentari