01. 10. 2020.
Dejton – dobar okvir

Radojičić: Sve je manje nade za BiH

Gospodine Radojičiću, Parlament Srpske podržao je principe koje su politički lideri dogovorili u Briselu. Protekle sedmice delegacija Srpske išla je u Brisel sa ranije usaglašenim stavovima, međutim ponovo lideri iz Federacije nisu postigli dogovor, šta možemo očekivati iz Federacije?

Trenutna situacija izleda prilično bezizlazna, lopta nije u našem dvorištu i na sastanku u Briselu predstavnici dvije partije, koje su tamo učestvovale, bili su na neki način relaksirani, bili su na periferiji glavne rasprave. Set partija iz Federacije, ukupno ih pet učestvuje u ovim razgovorima, ne može da nađe zajedničko rješenje, vrti se niz različitih nepravilnosti, međutim tamo gdje SDA servira SDP dočeka, tamo gdje SDP predloži SDA bojkotuje, pa plus dva HDZ-a, sa svojim prijedlozima, sve to danas djeluje prilično beznadežno i varijanta ili mogućnost postizanja dogovora je vrlo mala. Prije ovog Brisela to nije izgledalo naročito perspektivno ali danas izgleda još lošije. Jer ako se nije uspjelo dogovoriti ni u Briselu sa komesarom za proširenje, Štefanom Fileom onda ovako na svoju ruku, ili samo u Sarajevu, ili eventualno uz asistenciju misije Evropske unije šanse su još manje. Meni se čini da od toga nema ništa u neko dogledno vrijeme, sad je stvarno pitanje šta će se dalje dešavati i mislim da će Evropa u nekom doglednom vremenu dići ruke, bar kada je riječ o pokušajima nuđenja nekih rješenja, ili će se to pojaviti i poslije nekog vremena koje u ovom momentu ne bih mogao predviđati da li će biti brže ili kraće i da li će biti nekih sankcija, odnosno nekih negativnih mjera ili će samo biti od strane Brisela i Evropske komisije jedna vrsta zasićenja, gađenja da ne kažem nad cijelom tom situacijom. Što se tiće eventualnih sankcija, ono što je bilo vidno i u Briselu je da je realna mogućnost da se izgubi značajan dio IPA fondova da se neki projekti koji su planirani kroz IPA fondove ukinu, suspenduju, mada tu ima nekoliko stvari od kojih se vide neka konkretna događanja na terenu. Evo u Banjaluci se radi rekonstrukcija Kastela sa sredstvima IPA fondova, trebalo se raditi projektovanje onog puta koji je u jako lošem stanju, Foča – Šćepan Polje prema granici sa Crnom Gorom, dok je mnogo tih sredstava i projekata u fazi raznih konsultanata. Odobri se projekat pa strani kolsultanti dođu da prenesu neke seminare, ekspertize i ostalo pa zavrte sebi pare, ovako vrlo pojednostavljeno rečeno, tako da tog gubitka ima više za strane konsultante nego za samu Republiku. Ja se lično bojim da će doći do komplikacija sa viznim režimom jer je Evropski parlament nedavno usvojio mehanizam kojim se može suspendovati bezvizni režim za neku od zemalja. Međutim, to je uvijek prilično širok prostor koji se može iskoristiti ili zloupotrebiti za političke svrhe. I ja se bojim da bi neke od zemalja koje su najveći evroskeptici za proširenje i koje mogu biti najviše nezadovoljne sa BiH mogle inicirati vrlo konkretnu mjeru pritiska na BiH.

Upravo su Velika Britanija i Njemačka upozoravale BiH, pridružile su im se i SAD!

Pa kad je riječ o samoj Evropskoj uniji, unutar nje postoje zemlje koje su za proširenje, kao i one koje su vrlo skeptične. One zemlje koje su više za proširenje su uglavnom iz ovog seta zemalja koje su nedavno ušle u Uniju, to su srednjeevropske zemlje, Poljska, Slovačka, Češka, Mađarska, Slovenija, koje imaju malo više razmijevanja za proširenje. Kada je riječ o zemljama koje su vrlo skeptične tu je već i Njemačka sa aktuelnom demohrišćanskom Vladom koja je dosta skeptična prema proširenju, tu je Holandija najskeptičnija. Kad je konkretno riječ o BiH, mi nemamo nekog svog favorita da ga tako nazovemo, ko bi nas vukao za ruku. Mnoge od zemalja koje su ušle u EU imale su mentora ili nekog ko ih je gurao ili vukao, od ovih većih. Naprotiv, ima puno zemalja koje su baš prema BiH skeptične, oko Srbije je drugačija atmosfera, oko Crne Gore takođe, na neki način BiH pa i Makedonija su na repu događanja. Nisam siguran da će biti nekog velikog entuzijazma bilo koga sada u EU. Do godine su izbori za Evropski parlament i dolazi nova Evropska komisija koja će po svim našim procjenama biti manje raspoložena za proširenje. Mi sad imamo komesara za proširenje gospodina Filea a koji je Čeh i koji se dosta trudio i bio neko ko je raspoložen da se taj proces pogura. Veliko je pitanje da li će u novom sastavu uopšte ostati sektor za proširenje ili će se on pripojiti ili će tu biti neko skleptičan, tako da neke procjene su da u naredne četiri godine, koliko već bude mandat Evropske komisije, da će cijela ta priča o proširenju biti puno hladnija, puno teža i puno sporija nego sada, i mi sa ovim našim unutrašnjim problemima.

U godišnjem Izvještaju Evropske komisije je navedeno da BiH tapka u mjestu, da nema političke volje, da se riješe pitanja Sejdić-Finci i mehanizam koordinacije i da je stala na Evropskom putu!

Pa jeste, faktičko stanje je takvo, Sejdić-Finci stoji neriješeno već godinama, ima niz prijedloga i ideja, ali nema dogovora stranaka u Federaciji kako tamo birati dva člana Predsjedništva, a mi smo tu na neki način sa strane. Kad je riječ o mehaniznu koordinacije, to je drugi uslov, mi smo tu bili vrlo agilni, dakle prijedlog odluke o kojem se raspravlja, jedini akt koji je na stolu je u stvari izrađen kod nas, u Vladi Srpske, i on podrazumijeva model u kome su svi nivoi vlasti uključeni, to je ono o čemu govorimo već godinama. Kada je riječ o evropskim integracijama svako ima svoje ustavne nadležnosti i mora da radi svoj posao, dugo godina dominantna je priča iz Sarajeva da je tako nazovemo, da su sva evropska pitanja za organe BiH. Naš konceptualni pristup je bio da je Srpska subjekt odlučivanja, na bazi tog koncepta je napravljen i prijedlog modela u kome postoji koordinacija i komunikacija, znači svi nivoi su uključeni i kantoni koji imaju ustavnu nadležnost. Opet je kamen spoticanja prvo oko kantona, da li oni učestvuju ili ne, da li svi ili samo predstavnici kantona, da li imaju konsenzus ili ne i na kraju način odlučivanja u tim koordinacijama. Uglavnom se po tom modelu trebaju praviti kordinativna tijela po svim oblastima. Recimo za poljoprivredu, imate konferenciju ministara poljoprivrede kantona, entiteta, nekoga sa nivoa Savjeta ministara u čijem je to resoru i koja treba da odlučuje po našem prijedlogu konsenzusom. To je uglavnom sporenje sa federalnim stranama, da li je to konsenzus, međutim čak i ako ne bi u tom modelu bio konsenzus, to se u praksi ne može sprovesti, jer svaki nivo ima svoju oblast odlučivanja i ako bi bili u nekoj radnoj grupi ili kako god je zvali, odlučivalo se nekom većinom, to ne obavezuje Srpsku ni na koji način jer ona usvaja zakone iz oblasti poljoprivrede, sprovodi poljoprivredne politike itd.Evo ni oko tog nema dogovora, tu je najviše kočio SDP s obzirom da nose i Federalnu Vladu i oni su već dva puta iskakali iz dogovora i vraćali nas na početak.

Svjedoci smo zaoštravanja odnosa SDS – SNSD što je kulminiralo nakon što je SNSD tražio smjenu kadrova SDS-a u Savjetu ministara BiH. Šta je ono što zamjerate kadrovima SDS-a?

Cijela ta situacija od početka je bila čudnovata. I jedna i druga partija imala je svoj interes da nastupimo zajedno u momentu formiranja Savjeta ministara. Naš pristup je bio da bi bilo dobro da u Sarajevu imamo čvršću poziciju Republike Srpske, jer ako su dvije velike partije praktično svi poslanici iz Republike Srpske na istoj strani, da je to onda jedna lagodnija pozicija za Republiku Srpsku u Sarajevu. Od početka je to išlo sa puno problema jer je SDS zauzeo jedan dvosmislen stav u Sarajevu u zajedničkim institucijama, mi smo kao zajedno i dogovaramo se međutim svaka druga prilika koja se ne tiče uglavnom kadrovanja u zajedničkim institucijama je prilika za konfrontaciju. SDS je zauzeo obje strane, malo sarađujemo malo se svađamo, i to se uglavnom svodilo na priču kako podijeliti kadrove i zauzeti određena mjesta u Sarajevu po platformi. U političkom smislu manje više svako je radio šta je htio a na svi drugim nivoima je trajao sudar između SNSD-a i SDS-a. Ja sam to metaforički govorio i kad je riječ o samom predsjedniku SDS-a, gospodinu Bosiću, koji je parlamentarac u BiH, od Sarajeva do Doboja se razgovara o platformi i o tome kako se zajednički nastupa u vlasti, a od Doboja do Banjaluke se govori o SNSD-u kao režimu koji treba srušiti. To je šizofrena situacija jer ne možete na dvjesta kilometara potpuno 180 stepeni promijeniti politiku. Ili sarađujete ili ne sarađujete. Tu je cijelo vrijeme bilo trzavica, i prošle godine je bilo dosta rasprava kada je bilo riječi o Zakonu o carinskoj politici odnosno o promjenama zakona što je u domenu gospodina Šarovića. Imali smo ozbiljne sudare kada je bilo riječi o rješavanju pitanja demobilisanih oficira Oružanih snaga, kada je riječ o resoru Ministarstva odbrane, gdje je zamjenik ministra gospodin Okolić. Već tu smo imali ozbiljan zaplet pa smo onda zimus sjeli i smirili loptu, međutim već poslije dva-tri mjeseca je krenuo žestok udar SDS-a prema SNSD-u u kome se usvojila potpuno nova terminologija, predizborna, u kojoj SDS koristi termin ”režim”. To je revolucionarna terminologija koja nema veze sa platformom i saradnjom, kako ćete sarađivati s nekim ko svakog trenutka poziva da vas ruše, ne izborima već revolucijom, što je naprosto neodrživa situacija. Naše primjedbe na rad gospodina Šarovića ticale su se odluka iz oblasti poljoprivrede jer smo mi imali problema sa Udruženjem poljoprivrednika u Republici Srpskoj. U domenu Ministarstva spoljne trgovine se razni lobi ukrštaju, ko će da uvozi, koliko, ima li dozvolu, štiti li se domaća proizvodnja ili uvozni lobi. Kada je riječ o carinskoj tarifi kroz jednu izmjenu, koju mi nismo htjeli podržati, praktično je došlo do toga da se može odlučivati bez konsenzusa iz Republike Srpske već samo unutar Savjeta ministara o nekim pitanjima što je za nas jedna vrsta prenosa nadležnosti. Upravo u posljednja dva mjeseca imamo zaplet oko energetike, postoji projekat na Srednjoj Drini, koji je projekat tri Vlade, Srbije, Italije i Srpske, SDS je da li zbog sudara sa SNSD-om, ili nekih drugih interesa, po našem mišljenju tu ušao u opstrukciju ovog projekta sa nekim svojim obrazloženjima i to je opet u resoru gospodina Šarovića. Ušli smo vrlo rano u izbore i očito da je cijela stvar u domenu predizborne kampanje u kojoj SDS profiliše blok protiv SNSD-a. Ove dvije stranke u narednoj godini biće žestoko suprostavljene. Generalno rečeno to nije dobro u Sarajevu jer ono što smo tamo imali bar prividno kao jedinstven front sad se raslojava, i sada političke partije iz Sarajeva mogu da se naslađuju nad tim ratom i da i jedni i drugi postavljaju uslove i traže ko je spreman na jeftiniji dogovor s njima.

Da li očekujete podršku federalnih partija za ovu Inicijativu?

Sve zavisi od političkih partija iz Federacije na njima je odluka. Iz Republike Srpske se zna koliko kojih glasova ima, na jednoj strani je SDS-PDP a na drugoj SNSD-DNS, ključ odluke je u partijama FBiH kako će glasati. Ono što mi imamo kao njihov stav iz razgovora je da bi većina trebalo da podrži Inicijativu. Tu nikad nije ništa crno-bijelo, oni razgovaraju i sa jednim i drugim. Očito da su tu kalkulacije, vrlo je ružno a u stvari istinito gospodin Radončić rekao svoju čuvenu izjavu ”Ko je manje zlo iz Republike Srpske iz perspektive Sarajeva”, nažalost ali je to tako. Sad će partije iz Sarajeva procjenjivati šta im je optimalno, koga je bolje da sruše sad koga na nekom drugom mjestu. Partije iz Sarajeva se ponašaju vrlo suptilno svi oni imaju interes da je pozicija bude Srpske slabija. Nebitno o kome se radi, paktiraju u Sarajevu sa jednima u Banjaluci sa drugima, sve je to vrlo slojevito. Vidjećemo na kraju u glasanju što je jedini konačan pokazatelj, vidjećemo kako će ko odigrati od stranaka iz Sarajeva u ovoj tuči između SNSD-a i SDS-a.

Rekli ste da je predizborna kampanja već počela, to se vidi i u Parlamentu Srpske. Burne reakcije izazvao je i SDS-ov prijedlog zakona o porijeklu imovine, oni su najavili da će na narednim sjednicama uputiti i prijedlog odluke o raspisivanju referenduma po ovom pitanju. Vaš stav

Atmosfera predizborne kampanje je kao da smo u septembru 2014, a ne u oktobru 2013. godine. Ja sam relativno dugo u politici i ne sjećam se da je predizborna kampanja ovako rano počela, praktično nije ni prestala od lokalnih izbora. Obično su se stvari znale zakuhavati poslije Nove godine ili u proljeće izborne godine međutim sad imamo jednu permanentnu kampanju. Ono što nije dobro, ovaj put govorim kao predsjednik Parlamenta, koji pokušava da bude sa strane, je činjenica da je atmosfera toliko loša trenutno i da su tenzije tako visoke da ako se budu prenosile na teren to će biti jedna od najincidentnijih  kampanja. Ja se sjećam ’96 godine i prve poslijeratne kampanje koja je bila vrlo incidentna i bojim se da ako se ovako nastavi da ćemo ući u kampanju koja će biti izuzetno ružna i koja može samo dalje da eskalira iz ove već sada zagrijane situacije. Kad je riječ o ovom zakonu ja bih tu razdvojio pitanje ideje i samog zakona odnosno realizacije te ideje. Ideja kao ideja da se kriminalcima, tajkunima, lopovima uključujući i političare, ako postoji osnov i razlog, oduzme nešto što je nelegalno stečeno je nešto što će svaki građanin podržati i to je nešto što nije sporno i sa tom idejom se ne može polemisati. Međutim na toj ideji je napravljen jedan demagoški zakon, jedno pravno rješenje koje nema ni glave ni repa i koje u svakoj ozbiljnoj zemlji čak i kad bi ga Parlament usvojio ne može proći ni jedan ozbiljan test ustavnog suda. Jer sudara se sa nizom normi iz samog ustava. Evo da ne komplikujem previše pokušaću da to ilustrujem. Mi smo izvršili simulaciju tog njihovog zakona na slučaju jednog sudije i po tom zakonu kad Vas neko anonimno tuži, ulazi se odmah u pljenidbu, a onda vi na sudu dokazujete da niste krivi. To je suprotno sa Ustavom jer u Ustavu jedna od modernih tekovina ne samo kod nas već i u Evropi je da se na sudu dokazuje da si kriv i da tek kad se pravosnažno dokaže da si kriv slijedi kazna. Ovdje je slijed događaja drugačiji, recimo da ste sudija u poodmaklim godinama i da imate neku porodičnu imovinu koju ste mogli steći na potpuno legalan način. I taj sudija je npr. osudio nekog kriminalca na 15-ak godina zbog teškog krivičnog djela. Taj kriminalac može anonimno prijaviti nadležnom organu u ovom slučaju Poreskoj upravi da je sudija nelegalno stekao imovinu. Poreska uprava po toj anonimnoj prijavi mora da reaguje i već može da uđe u pljenidbu imovine, a onda se kroz dugotrajan sudski proces, koji donosi i maltretiranje ljudi i medijsku hajku mora dokazivati da je imovina stečena zakonito, a ne da se dokazuje da je stečena nezakonito. Dakle, ušli bismo u jedno stanje koje bi bilo u narednih nekoliko decenija problematično sa aspekta ljudskih prava, sudova, zakona i sl. Kad se na teren izađe sa tom pričom ljudi kažu naravno da treba oduzeti nelegalno stečenu imovinu, prvo političarima pa ostalima, međutim ljudi ne znaju šta u tom zakonu piše i kad god smo ulazili u debatu sa ljudima iz SDS-a po ovom zakonu ta debata je bila potpuno asimetrična. Oni su išli sa tezom o oduzimanja imovine i sa politikom da kriminalcima treba oduzeti imovinu ali nijednom nisu s nama ušli u debatu o samom tekstu zakona, o svemu onome što je u zakonu loše. Priča je završena što se zakona tiče i njegovog prijedloga, on je skinut odnosno nije prošao u Skupštini i radnim tijelima, pretpostavljam da će biti nekih novih prijedloga, SDS to koristi kao jako interesantnu demagošku tezu za izbore, pretpostavljam da će to biti vrlo ’’vesela’’ priča za cijelu predizbornu kampanju, kao da navodno SNSD ne dozvoljava da se kriminalcima oduzima imovina dok ljudima obično nije pitka naša priča da su prekršeni ovi ili oni članovi zakona ili ustava. Ljudi bi htjeli da se tajkuni, kriminalci i nepošteni političari sankcionišu i njima je interesantnije da se priča kako treba oduzeti imovinu nego kako prijedlog zakona nije dobar i ne poštuje ljudska prava. O ovoj priči će biti još dosta govora vjerovatno cijelu sljedeću godinu.

Svjedoci smo prepucavanja čak i vrijeđanja između poslanika na posljednjim sjednicama Parlamenta. Kako ćete vi kao predsjednik Parlamenta uticati na to ponašanje poslanika, može li se to zaustaviti ili spriječiti?

Kad je riječ o vrijeđanju vi nekoga možete samo post festum spriječiti odnosno kazniti nakon učinjenog djela. Ja se zaista trudim da djelujem pedagoški ako smijem tako reći i preventivno upozoravam ljude. Ono što je vidljivo u Parlamentu je da ljudi reaguju samo onda kada neko njih napadne, a da pritom ne čuju ili neće da čuju sebe. Imate poslanike koji vrlo grubo diskutuju, a onda kad im neko grubo vrati bune se i traže da se on sankcioniše zaboravljajući  šta su oni prvi rekli. Atmosfera nije sjajna, ja sam  u Parlamentu već četvrti mandat i ne pamtim da je nekada bilo ovako puno teških riječi čak mislim da to neki rade svjesno i namjerno. Nažalost, i zbog činjenice da je u medijima vijest samo ako se neko potukao, ako je neko nekom rekao da je majmun, a nije vijest ako se kaže da je usvojeno tri zakona, četiri nacrta zakona, informacija o nekom izvještaju. To je stereotipno, suho i o tome se malo izvještava, ali ako se neko svađa, ako je neko nekog uvrijedio, ako je neko izbačen sa sjednice to će svi prenijeti kao vijest. Kao na estradi, da bi ste bili prisutni u medijima, da bi se o vama pričalo, da bi se za vas znalo onda trebate napraviti neku gužvu. Imate raznih zvijezda i zvjezdica koji su poznati ni po čemu konkretnom nego samo po skandalima i aferama. To se nažalost prenijelo i na politiku.

Nakon lokalnih izbora u SNSD-u je došlo do reorganizacije u opštinskim odborima. Pojedini odbori su smijenjeni, negdje su izabrana stara rukovodstva. Da li je reorganizacija završena i da li ste spremni za predstojeće izbore?

Što se SNSD-a tiče cijela ova godina je posvećena unutarstranačkim pitanjima. Mi smo nakon lokalnih izbora, na kojima je rezultat iz raznih razloga bio lošiji od očekivanog, odlučili da u dosta opštinskih odbora idemo na unutarstranačke izbore i taj posao traje od februara mjeseca. Većina opštinskih odbora je završila unutarstranačke izbore, negdje su izabrani novi ljudi, negdje ima i starih kadrova, mislim da i tamo gdje su ostali stari predsjednici ima dosta novih ljudi i da smo dobili osvježavanje i reorganizaciju tamo gdje nije sve štimalo kako treba. Ima nekih opština koje nisu završene, od Oštre Luke do Gacka uključujući i Banjaluku. Banjaluka je počela još proljetos, međutim naš objektivni problem je što po principu našeg unutrašnjeg organizovanja mi imamo mjesne organizacije SNSD-a u Banjaluci po biračkim mjestima što daje 240 mjesnih odbora. To je obiman posao kao npr. da reorganizujete cijelu Hercegovinu do Višegrada. Ulazimo u zadnji blok mjesnih odbora u banjalučkoj opštini, vrše se unutarstranački izbori u južnom dijelu opštine tako da bi do kraja mjeseca trebali završiti ovaj proces i u Banjaluci. Nakon toga slijedi održavanje gradske izborne konferencije, nadam se u prvoj polovini novembra, na kojoj će biti izabran novi Gradski odbor. Već sada je jasno da će to biti značajno renoviran sastav Gradskog odbora, da će biti dosta novih ljudi, da će biti jedna nova energija. Do kraja godine ćemo imati završen unutarstranački posao i postavljenu kompletnu infrastrukturu za izbore naredne godine.

U javnosti su kružila razna predviđanja kada je riječ o Vašoj budućnosti, pominjani ste kao gradonačelnik Banjaluke čak i kao kandidat za člana predsjedništva BiH to je i predsjednik Dodik jednom spomenuo kao mogućnost ako se sprovede odluka po pitanju Sejdić – Finci?

Teško da će se ta odluka sprovesti u narednoj godini. Stvarno je fantastično pratiti po medijima, dvije sedmice sam kandidat za člana Predsjedništva, pa sam dvije sedmice predsjednik Vlade, pa gradonačelnik ali shvatam da mediji pokušavaju objaviti nešto interesantno i spektakularno da bi bili čitani, slušani ili gledani. Sve to spada u domen špukulacija. Ja sam još jedan od pet potpredsjednika SNSD-a i predsjendik Narodne skupštine. U Banjaluci sam predsjednik komisije za sprovođenje unutarstranačkih izbora i zbog toga se bavim ovim ’’veselim’’ poslom sa 240 mjesnih odbora i to je činjenično stanje. Kad je riječ o budućnosti imamo objektivnu i subjektivnu stranu. Objektivno, mislim da već svi znaju da se ja oduvijek izjašnjavam kao Crnogorac, to je moje nacionalno opredjeljenje i to me onemogućava da se kandidujem za većinu funkcija. Iako sam rođen u Banjaluci prije 48 godina, završio ovdje školu, četiri i po godine bio u ratu, znači građanin sam Republike Srpske i nemam drugog državljanstva ja po ustavima RS i BiH  nemam pravo da se kandidujem za predsjednika i potpredsjednika Republike, za člana Predsjedništva BiH pa čak ni za Vladu u nekim oblicima. Dakle, ono što je objektivno je da ja po ustavima imam limitirane mogućnosti izbora što se tiče kandidature i bavljenja politikom. Ono što je subjektivno je stvar ličnog izbora i lične volje, a kako trenutno izgleda naša politička scena, mislim da ovo neće biti pogrešno protumačeno, ali sve više stvari mi se gadi. Sve ove priče na nivou BiH, prepucavanja, sastanci su ogromno trošenje vremena bez ikakvog rezultata. Kad je riječ o entitetskom nivou ova atmosfera između partija je nešto što je krajnje negativno, nešto što ne može imati podsticaj na globalnom nivou i što mora ostaviti i psihološki i među ljudima neku zlu krv. Sve to mi je prilično mučno. Ja sam i na izborima 2010 bio skeptičan da se ponovo prihvatam ovog posla u Narodnoj skupštini pa smo se dogovorili da nastavim tako da za naredne izbore još nisam načisto da li uopšte se nastaviti baviti politikom ili izaći iz toga i vratiti se svom normalnom poslu. Možda je vrlo mirno, protokolarno biti predsjednik Parlamenta negdje u Finskoj, ovdje je to užasno stresan posao. Izvana se vidi neki luksuz, protokol, policijska pratnja međutim u suštini je to , ako čovjek naravno hoće da radi, jedan izuzetno stresan posao i uzima cijelog čovjeka. Morate i sebi i porodici i prijateljima da odgovorite da li zaista to hoćete da radite. Ja ću konačnu odluku vjerovatno donijeti do proljeća kad sam sa sobom prelomim da li želim da se bavim ovim poslom jer neke stvari djeluju dosta besmisleno pogotovo kad uzmete koliko je prljavštine, koliko je podvala, koliko je ružnih stvari koje čovjeka oblate ni krivog ni dužnog.

Ljetos su u Banjaluci osvanuli leci ’’Igor Radojičić je budućnost’’. Šta se time htjelo postići i ko stoji iza toga?

Banjaluka je u posljednjih godinu dana dobila jednu vrlo agilnu podzemnu scenu. To je sve u kontektsu nekih opštih političkih dešavanja, agresivnijeg nastupa opozicije, ne bih želio da se ovo protumači kao napad na opoziciju ali definitivno je opozicija vrlo agresivna, a ne treba isključiti ni ono o čemu nismo govorili, a to je međunarodni faktor, jer je jako zainteresovan da RS ima slabiju poziciju. Šta god ko mislio o SNSD-u i o sadašnjoj vlasti mi smo proteklih 7 godina imali jednu stabilniju poziciju u BiH i jednu ulogu koja nam je omogućavala da se borimo za svoje interese lakše nego prije toga jer do 2006 RS je bila poprilično razbijena. Nestabilna vlast, tri vlade se promijene za četiri godine, koalicija u kojoj niko ne dominira i svako vuče na svoju stranu, a čim imate tu vrstu nestabilnosti neko sa strane to želi i može da iskoristi. Mi smo na takvom području na kome je na stolu uvijek pitanje Ustava, nadležnosti, entiteta, države, nacionalnih odnosa i svega ostalog. To se vidi i sada na ovim prepucavanjima SNSD-a i SDS-a, čim smo ušli u žešću relaciju između nas odmah nam ulaze u klin politički subjekti iz Federacije koji traže svoju priliku. Tu je i međunarodni faktor koji bi volio da je ovde slabija vlast, da niko ne dominira, da nema drčnog, oštrog, ’’rogatog’’ predsjednika Republike ili političara, oni žele nekog ko je miran, kooperativan, tih, spreman na razne kompromise i dogovore. Onda se pojave razne nevladine organizacije, dio medija, raznih grupa građana formalnih ili neformalnih i tako dobijete vrlo živu aktivnost u Banjaluci koja ne spada u ovaj nadzemni dio, da ga tako nazovemo, gdje se pojavljuju protesti, gdje se pojavljuju leci, gdje se pojavljuju demonstracije sa zahtjevima koji i imaju i nemaju veze sa temom zbog koje se protestuje. Pojavljuju se isti ljudi bez obzira na temu zbog koje se protestuje. Mi znamo kako se te stvari dešavaju, kako se vlast pokušava oslabiti i na ulici i u politici, imali smo i proljetos ipak jednu vrstu ’’dešavanja naroda’’ jer ako želite da neku vlast oslabite to se ne radi samo u Skupštini i među političkim partijama nego je rastresate na terenu. Sva ta priča o lecima u kojima jedne hvalite, a druge napadate, pa zabijate klinove, pa pravite svađu, pa objavite ko se s kim svađa, ko se s kim ne voli sve to spada u domen političke borbe, jačanja i slabljenja nekoga i ja to u tom kontekstu vidim. Dakle, definitivno ja nisam štampao te letke, štampali su neki drugi koji ne misle dobro ni meni ni nekim mojim saradnicima.

U politici SNSD-a jedan od ciljeva je jačanje autonomije RS. Da li se mogu vratiti neke nadležnosti koje su prenesene na BiH?

Kad se jednom nešto krivo postavi poslije ga je teško ispraviti. Evo imali smo u Skupštini nedavno i raspravu o pravosuđu, o tom famoznm strukturalnom dijalogu i generalnom stanju. Kad je jednom izvršen prenos nadležnosti, formalno ili neformalno, a mi sada dokazujemo da je puno neformalnih prenosa i da su neustavni, međutim nemate kome to dokazati, kad je jednom uspostavljeno drugačije faktičko stanje, npr napravljen Sud BiH, pa napravljeno Tužilaštvo, VSTS BiH, da bi to vratili to je muka živa jer nikakvog formalnog puta nemamo. Formalni postupak povratka nadležnosti ne postoji zato što nema političke saglasnosti, Banjaluka bi htjela nešto da vrati, a Sarajevo neće nikada dati, nego traži da se prenese još više bez obzira o kojoj političkoj partiji se radi. Pravosuđe je možda najbolji primjer po kojem se rat vodi. Mi smo došli do priče o referendumu u kojoj smo htjeli da to promjenimo pa je sva međunarodna zajednica skočila na noge i tražila da to rješavamo nekim mirnijim putem jer referendum ne bi ništa dao u formalnom smislu osim što bi RS doveo u neku prijetnju izolacije i sankcionisanja. Nakon godinu – dvije dana rasprave o strukturalnom dijalogu pokazalo se ono što mi već u principu znamo, faktori u Sarajevu neće da se bilo šta promijeni, faktori iz Banjaluke traže da se radikalno promijeni, same sudske ili pravosudne institucije uglavnom se bore da zadrže trenutno stanje tako da je u pregovorima gotovo nemoguće nešto promijeniti. EU se pojavila kao posrednik, kada razgovaraju sa nama kažu da smo u pravu svi, kada se dođe na sastanak onda se reterira negdje i promijeni mišljenje i konačan učinak je prilično mršav. U nekim sitnim stvarima mi smo uspjeli vratiti ponešto i to uz veliku muku. Evo samo tri primjera da uzmemo od 2006 – 2013 godine. Kad smo 2006. došli na vlast mi smo uz niz peripetija i problema imali veliku raspravu o visokom obrazovanju jer je tad bio žestok pritisak da se novi zakon o visokom obrazovanju po bolonjskim principima kakvi god oni bili ali su neki standard donese na nivou BiH. Mi smo odmah s proljeća 2006 godine donijeli političku odluku i donijeli naš zakon u RS o visokom obrazovanju jer je to naša ustavna nadležnost po bolonjskim principima uz veliki rat i velike otpore s međunarodnom zajednicom i uspjeli zadržati nešto za što je bio pritisak da se prenese. Sad smo imali na skupštini raspravu o sukobu interesa, možemo reći da je zakon loš, da ima puno nezavršenih stvari međutim mi smo uspjeli od CIK-a BiH na neki način oteti tu nadležnost i vratiti je RS i formirati našu, entitetsku komisiju za sukob interesa i donijeti naš zakon o sukobu interesa. Sad zakon možemo popravljati ali imamo našu instituciju  za sprovođenje tog zakona. Takođe na prošloj sjednici smo donijeli izmjene i dopune zakona o Radio-televiziji, napadan sa svih strana, od strane domaćih političkih faktora iz jednog razloga, od strane stranaca, evo imam na stolu pismo od 27 ambasadora Evropske unije, od Sorensena, od Incka protiv tog zakona, iz drugih razloga. U suštini mi smo i tu oteli jednu malu nadležnost, do sada je čuveni RAK BiH je vodio konkurse i procedure za RTRS, mi smo to ovim izmjenama i dopunama vratili u Narodnu skupštinu. Naravno da se sva međunarodna zajednica digla naglavačke da to pokuša spriječiti ali mi smo to usvojili  bez obzira na sva protivljenja. Znači za svaku sitnicu koja je naizgled možda i nebitna vi morate da se itekako  potrudite i bukvalno da ’’ratujete’’ kako ovdje u kući tako i pogotovo sa Sarajevom i međunarodnom zajednicom, a za neke krupnije stvari kao što je npr pravosuđe to će biti izuzetno teško, morate imati kombinaciju prijedloga, pritisaka, lobiranja pa čak nekada i ucjena da ćete nešto blokirati da bi se pomjerili za milimetar.

Kako ocjenjujete angažman mladih u Vašoj stranci i da li se slažete da na mladima svijet ostaje ili su mladi previše pasivni?

Mladi su generalno jako malo prisutni u politici, mislim da im je to uglavnom dosta strano i da su dosta nezainteresovani i da im to sveukupno ne djeluje atraktivno. Broj mladih koji su angažovani u političkim partijama je generalno mali. Mi smo kao stranka u onom momentu 2006 kada smo došli na vlast u RS imali jedan nalet mlade generacije, eto i ja sam izabran kao najmlađi predsjednik Skupštine ali u međuvremenu se prohodnost mladih smanjila jer kad ste stranka na vlasti ljudi zauzmu neke pozicije i onda je prohodnost u stranci puno manja. Jedna od stvari koju smo htjeli postići ove godine kroz unutarstranačke izbore i promjene je da ponovo otvorimo vrata jednom broju novih ljudi srednje ili mlađe generacije. Negdje smo u tome uspjeli negdje nismo. Možda nešto više otvorenosti pokazuju neke opozicione stranke koje se sad bore za položaj pa mladima nešto više obećavaju, tako da je taj angažman mladih više u domenu očekivanja nego u ispunjavanju bilo kakvih želja. Mislim da ćemo na izborima iduće godine imati unutar SNSD-a jedan vrlo ozbiljan izbor, sportskim riječnikom govoreći kao kada formirate jednu repretentaciju pa se odlučujete da li da idete sa kadrovima koji su već igrali i nalaze se u nekom zenitu ili da pokušavate da napravite tim mladih neafirmisanih igrača koji mogu da pobijede dvije pa izgube tri utakmice. Dakle, to će biti jedan vrlo ozbiljan izbor u kome ćemo se odlučiti za starije ili za mlađe ili ćemo se opredijeliti za kombinaciju mladosti i iskustva. Ta tema će biti aktuelna na proljeće ali generalno na političkoj sceni je malo mladih i malo se mogu probiti ljudi iz mlađe generacije. Najbolje svjedočanstvo tome je da ljudi još Ognjena Tadića, Branu Borenovića i mene smatraju mlađima iako smo mi već u ozbiljnim godinama.

Na kraju našeg razgovora jedno opuštenije pitanje, recite nam pet Vaših pjesama domaće zabavne muzike koje biste da čujete u programu Kontakt radija?

Crvena jabuka – Ima nešto od srca do srca;

Bijelo dugme – Pjesma o mom mlađem bratu;

Bajaga – Sa druge strane jastuka;

Poslednja igra leptira – Grudi balkanske;

Balašević – Uspavanka za dečaka;

Oliver – Trag u beskraju;

Legende – Četrdesete,

Željko Samardžić – Nije za te;

Toše Proeski – Igra bez granica.

https://soundcloud.com/kontaktradio/igor-radoji-i-o-situaciji-u

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender