17. 06. 2021.

Azra Ikalović: U Banjaluci sve više oboljelih od raka dojke

Gospođo Ikalović, Savez žena oboljelih od raka dojke “Iskra” obilježava Svjetski dan borbe protiv raka dojke – 24. oktobar i 10 godina postojanja!

Deset godina obilježićemo tradicionalnim izlaskom na Trg, ovaj put to će biti deset punktova u Gradu, mjesta gdje najviše cirkuliše stanovništvo, a podijelićemo brošure, na svakom punktu biće prisutan medicinski radnik koji će moći dati osnovna upustva. U 19h u Staklencu u Parku ”Petar Kočić” imaćemo manifestaciju podjele zahvalnica našim donatorima i saradnicima a u isto vrijeme u Parku biće kulturno-umjetnički program, koji će izvesti KUD 14. februar. I tad će se djeliti brošure, jer je to nešto što je najbitnije, put ka ostvarenju jednog od ciljeva Iskre. Mi smo i osnovani sa dva cilja: da se pomogne ženama koje su već operisane od raka dojke, to se odnosi na regulisanje prava iz osiguranja, psiho-socijalna podrška, druženje i drugi cilj je da se edukuje zdravo stanovništvo.
Iskra postoji od 2003. godine, ja bih rekla, iza nas je deset godina mukotrpnog i uspješnog rada jer prvi koraci su, znamo svi, najteži. Ukazala se potreba za osnivanjem jednog takvog udruženja u Banjaluci, jer je svakim danom bilo sve više oboljelih žena od raka dojke, zakoni nisu bili regulisani.. Prvo je trebalo krenuti sa osnovnim stvarima a to su ostvarivanje prava kod nadležnih institucija. Navešću samo jedan primjer za nas jako bitan da u 2003. godini do osnivanja Iskre žene oboljele od raka dojke imale su pravo na jednu prsnu protezu do kraja života. Valjda se tad mislilo da žene neće moći dugo živjeti sa rakom dojke. Međutim, danas mi imamo situaciju kad naše žene oboljele od raka dojke, kojih je nažalost svakim danom sve više, imaju pravo na svake dvije godine na prsnu protezu a svake godine na dva specijalna grudnjaka. Zatim, tu su ostala ortopedska pomagala, jer ta bolest vuče za sobom još mnogo drugih stvari, perika koja je neophodna poslije hemoterapije, te specijalni ortopedski rukav i nešto što bih ja rekla najskuplje a to je rekonsktukcija dojke. Sad postoji mogućnost da žena kojoj se mora amputirati dojka u isto vrijeme da joj se odradi i rekonstrukcija. Jer nažalost oboljevaju sve mlađe žene i za njih je to jako bitno.

Prije deset godina kad ste počeli da se borite za vaša prava da radite na izmjeni zakonskih rješenja, prošli ste težak put. Kako je trenutno stanje, s čim se sad suočavate u radu?

Mi smo počeli od tih osnovnih prava, najbitnijih, pa mogućnosti liječenja, odlazak na radioterapiju van Srpske, to nam je sad ovdje omogućeno. Imamo i lijekova, poneki nedostaje, a nama je najbitnije liječenje pacijenata i jako nam je bitna psiho-socijalna podrška odnosno imamo problem sa zapošljavanjem članica koje su oboljele od raka dojke jer oboljevaju jako mlade žene i problem je kako ih zaposliti. Najviše članica, to je naša interna statistika, oboljeva između 35 i 42 godina, to su žene koje iako su radile, a vrlo malo ih je, prestale su. Nemaju pravo na penziju, nemaju baš nikakav riješen status i to nam je trenutno najbolnija tačka. Za ovih nekoliko godina uspjeli smo jednu mladu članicu zaposliti i jako smo srećni i zahvalni Ljubi Lepiru koji nam je zaista jedini pružio podršku, pisali smo 110 pisama na 110 adresa, razgovori  i pokušaji, tri godine smo se borili s tim i zahvaljujući tom čovjeku uspjeli smo zaposliti našu članicu, koja je socijalni radnik po struci. Sukobljavamo se sa problemima, naš prostor je raspad sistema ali mi ne tražimo ništa, ono što dobijemo zahvalni smo i sve što dobijemo vraćamo narodu. Svaku marku koju dobijemo, bilo preko humanirarnig broja, bilo individualna donacija, bilo da je to donacija kolektiva, mi smo to usmjerili i vratili narodu. Mi prolazimo kroz sve srednje škole i edukujemo učenike, jer nažalost i muškarci obolijevaju od ove bolesti. Cilj je da se samo priča i priča o bolesti, jer mi smo takav narod da nama treba ”ciglom u glavu” da bismo nešto shvatili.

Pomenuli ste humanitarni broj koji je aktivan za pomoć oboljelim od raka dojke

Od prvog do 31. oktobra aktivan je humanitrarni broj 1412. Sredstva idu za edukaciju stanovništva, za skrining mamografije, moram reći da imamo veliku podršku Suzan Komen fondacije koja nam je uvijek oslonac, od osnivanja nam pomažu da tokom godine odradimo bar dio tih poslova. Imali smo ”Trku za život”, koja se svake godine održava u Sarajevu. I moram zbog naših građanki koje su iz neupućenosti reagovale, što baš u Sarajevu, ali eto bolest ne bira ni geografski položaj ni ime ni prezime. Mi smo članice Asocijacije udruženja BiH, sav novac koji je na taj dan skupljen kupovinom majice, koja košta sedam maraka, ide na jednu hrpu te se iz tih sredstava kupuju takozvani paketi prve pomoći, to je paket koji mi poklanjamo novooboljelim ženama a ostatak novca ide na skrining mamografiju. Obilazile smo mjesta gdje nema aparata za mamografiju, prošle godine to su bili Baraći i Šipovo, ove godine naš će prijedlog biti jedno selo između Kotor Varoša i Teslića. Ponavljam, novac poslije svake akcije ide ciljano, ja lično gostujem na televiziji i kažem tu smo i tu potrošili novac. Opet skrećem pažnju našim građanima da nam se pridruže i daju podršku na Trgu, da uzmu naše brošure da pročitaju jer nikad se ne zna kome to može spasiti život.

Koliko Udruženje broji članova i da li raspolažete podacima koliko je oboljelih od ove bolesti?

Naše Udruženje ima 170 članova, imamo i muškaraca. Što se tiče statistike, centralni registar nije detaljno uređen ali po statističkim podacima s kojim raspolaže Klinički centar ta brojka se kreće između 450 i 500 u posljednjih pet godina, što je jako puno s obzirom da se sad priča o ovoj bolesti i da bi trebalo da je naša svijest, u odnosu na prethodna vremena, porasla i ja lično sam nezadovoljna. Na prvom mjestu sam nezadovoljna sa sviješću naših žena koje ne vode računa o sebi i svom zdravlju, koje ignorišu i naše priče, jednostavno koje zanemaruju zdravlje. Jer karcinom dojke je izlječiv u procentu preko 90 odsto ako se na vrijeme otkrije. Ja bih onda u tom slučaju rekla 21. vijek je dozvoljeno je da se govori o bolesti ali nije da se umre, odnosno da se otkrije bolest u kasnom stadijumu.

Šta u narednom peridu planirate u Vašem Udruženju?

Mi stalno nešto osmišljamo ne bi li naš glas došao do svačijeg uma. I dalje zagovaramo priča priča i samo priča i dalje planiramo, ukoliko nam uslovi dozvole, opet da obiđemo mjesne zajednice i srednje škole, jer uzalud je naš trud i trud institucija. Prošle godine je Grad Banjaluka omogućio da obiđemo mjesne zajednice, da obezbjedimo stučnog predavača ali koja korist ako mi dođemo u Mjesnu zajednicu Nova Varoš i dođe jedna žena da odsluša predavanje.To je najbolnije, ako mi možemo angažovati se, bolesne žene, da pripremimo to, da odradimo, veliki je to posao. Mislim da je to odraz naše kulture odnosno da mi ne volimo dovoljno i ne poštujemo sebe a onda i ostale.

Pomenuli ste institucije, koliko ste zadovoljni njihovom pomoći?

Uvijek može bolje ali mi smo zadovoljne, svjesne smo situacije u kojoj se nalazimo. Može se s nekim i malim pomacima napraviti nešto ali  je mnogo udruženja kojima je pomoć potrebna. Mi smo zadovoljne da nas neko sasluša, da imamo podršku, pa nije sve ni u finasijama. Mi imamo i svoj izvor finansiranja, da se borimo, da ne tražimo, da se racionalno ponašamo prema novcu a nadati se uvijek da će doći bolja vremena. Moja pusta želja je, nadam se da neće ostati pusta, da će se smanjivati broj oboljelih pa da će i naše potrebe biti manje ali mislim da samo o ovoj bolesti treba pričati, treba odrađivati skrining mamografije, uvijek je jeftinije na vrijeme spriječiti nego liječiti a u ovoj situaciji jako je bitan i ekonomski momenat. Žena oboljela od karcinoma dojke, njeno liječenje košta između 100 i 200 hiljada marka a jedna skrining mamografija košta 30 maraka, odnosno ljudski život nema cijenu. Kad sam prije deset godina bila u Irskoj tad je mojoj sestri došao poziv da ide na mamografiju e ja sanjam o tom danu da mi dođemo u situaciju da naše žene, kad napune 40 godina, dobiju poziv da se jave na mamografiju a ako se ne javi u slučaju da obole same snose troškove liječenja, onda je to nešto drugo.

Vaša radionica u kojoj pravite razne ukrasne predmete jedan je od izvora finansiranja. Kako ljudi mogu da dođu i gdje da kupe ukrasne predmete i koliko članova Iskre učestvuje u izradi?

Žene koje dođu nikakve veze sa crtanjem nemaju, to su žene amateri ali uvijek ima neko stariji ko im to pokaže i imamo saradnju sa volonterkama – studentkinjama iz našeg Grada sa učenicima Medicinske škole, oni provode vrijeme s nama, crtaju. Pitali ste me na koji način se to može kupiti, pa mi imamo kolektive kojima radimo po narudžbi, od čestitki za 8. mart, vazi i ostalih radova. Mi dva puta godišnje izlazimo na Trg, 24 oktobra i Dan narcisa- 23. mart, to je prilika da se kupe naši radovi. Sad planiramo podjeliti 10 000 brošura, na svakoj ima naša adresa i broj telefona, te nas lako mogu pronaći.

IMG_20131022_095039

Za kraj našeg razgovora poruka svim našim sugrađanima!

Moja poruka bi bila da se čuva zdravlje, dok se ima šta čuvati, poslije je kasno. Jedan pregled mjesečno za koji treba odvojiti pet do 15 minuta život znači. Bolest na vrijeme otkrivena izlječiva je u procentu 90 odsto. Nemojte sami sebi tražiti opravdanje da ne odete doktoru nego nađite načina da odete. Nemojte se pravdati da se dugo čeka dijagnostika i pregled. Kad se na vrijeme krene stigne se. Odmah pozovite porodičnog ljekara i naručite se za skrining mamografiju. Još jednom napominjem da je naš broj 1412 aktuelan do 31. ovog mjeseca i pozivam da sve da dođu na Trg 24-og.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender