20. 10. 2020.
Mladobosanci prodavali knjige da bi preživjeli

Mladobosanci prodavali knjige da bi preživjeli

Mladobosanci prodavali knjige da bi preživjeli

Krunski dokaz da Beograd nije plaćao ni Principa, ni njegove drugove jeste sačuvana prepiska mladobosanaca. Iz pisama se vidi da su oni bukvalno gladni i da su primorani da prodaju knjige kako bi opstali

Istraživanja govore da atentatoru nije pomagala Srbija, već da je 1914. godinu u Beogradu proveo gladan i u velikoj bijedi.

U predvečerje Prvog svjetskog rata Gavrilo Princip i njegovi prijatelji iz Mlade Bosne proveli su godinu dana sa prekidima u Beogradu. Danas mnogi „moderni” istoričari pokušavaju da „uklope” atentatora na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda sa tadašnjim srpskim vojnim vrhom, dokazujući povezanost mladobosanaca i ondašnje srpske države, ali domaća nauka kaže da je bilo drugačije.

Stručnjaci JP „Beogradska tvrđava” uveliko rade na projektu u kojem analiziraju posljednje beogradske dane i mjesece Gavrila Principa, koji je u srpski glavni grad došao 1913. godine. Tobožnja „zavjerenička pomoć” koju je Princip navodno imao tokom beogradskih dana od države – jednostavno nije postojala. Kako objašnjava stručnjak „Tvrđave” Marina Andrić, izvjesno je da je Princip beogradske dane proveo u gladi i siromaštvu.

Na neki način priča o Principu počinje u Sarajevu 1912. godine kada ujedinjena srpsko-hrvatska omladina pravi demonstracije protiv režima u Hrvatskoj. Demonstranti su uglavnom srednjoškolci. Najpoznatiji akter je Luka Jukić, koji će kasnije biti atentator na ugarskog komesara Cuvaja.

U žestokim okršajima u Sarajevu učestvuje i Princip, a ostalo je zabilježeno da je bio učenik šestog razreda gimnazije, da su poslije sukoba sa policijom protesti nastavljeni štrajkom u kojem su srednjoškolci napustili nastavu, a da je potonji atentator na Ferdinanda obilazio učionice i istjerivao štrajkbrehere napolje. Zbog toga je Principu zabranjeno školovanje u Bosni i on odlazi da nastavi u Beogradu.

Krunski dokaz da Beograd nije plaćao ni Principa ni njegove drugove je, pored ostalog, sačuvana prepiska mladobosanaca. Iz pisama se vidi da su oni bukvalno gladni, i da su primorani da prodaju knjige, kako bi opstali.

Kretali su se u okruženju lučkih radnika i uopšte, radničke populacije, kao i crnogorskih komita. Očigledno je da nisu imali beogradske prijatelje.

Poslije mjesec dana jedino što im je ostalo bile su knjige. Morali su da ih prodaju antikvarnici „Kod strike” na Zelenom vijencu, kako bi opstali, jer su prije toga rasprodali svu rezervnu garderobu. Tada Princip dolazi u nevolju, jer ne želi da se odrekne knjiga. Ipak, kada je glad učinila svoje, zabilježeno je da „poslije tri dana tokom kojih nisu ni zalogaj primakli ustima  Gavrilo popušta”.

– Skupili smo onaj bijedni ostatak knjiga na gomilu. Tada se Gavrilo trže. Vidio je među njima Rakićeve pjesme, a tu zbirku ne bi nikome dao ni za živu glavu – bilježi Principov savremenik.

Članovi Mlade Bosne skupljali su se u kafani „Zlatna moruna”, na raskrsnici ulica Kraljice Natalije i Kameničke. Obilazili su i „Žirovni venac” u Brankovoj ulici, kao i kafanu „Bosfor” u Karađorđevoj, inače omiljeno okupljalište Bosanaca u Beogradu.

Gavrilo Princip i pripadnici Mlade Bosne nisu u Beogradu bili ni u kakvom centru pažnje. Stručnjaci „Beogradske tvrđave” pokušavaju da odgonetnu šta je Beograd bio njima, a šta oni Beogradu.

Odgovor stručnjaka je da je srpski prestoni grad zavjerenicima bio prozor u svijet i sloboda od nemilosrdnog austrougarskog režima.

Sahrana Jovana Skerlića bila je jedna od najvećih u Beogradu onog doba. Tog 3. maja 1914. godine vijenac u ime zahvalne bosanske omladine nosio je upravo Gavrilo Princip.

( Večernje novosti)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender