07. 07. 2020.
Harmonikaši iz Ugljevika sviraće cijelom svijetu u Sočiju! (VIDEO)

Harmonikaši iz Ugljevika sviraće cijelom svijetu u Sočiju! (VIDEO)

Harmonikaši iz Ugljevika sviraće cijelom svijetu u Sočiju! (VIDEO)

Pobijedila je snaga emocije. Ljepota dječije duše i dara. Iskrenost njihove muzike koja zateže žicu u srcu. Do pucanja.

Riječ je o djevojčicama i dječacima iz Ugljevika, u Republici Srpskoj. Orkestru harmonikaša ovdašnje Osnovne škole „Aleksa Šantić“. Onoj djeci koja su, lane, u Narodnom pozorištu u Beogradu digli publiku na noge. I pokrenuli suze, takmičeći se u emisiji „Ja imam talenat“.

Ko je, tada, mogao i da pretpostavi da će oni stići i do – olimpijskog priznanja?! Medalja je, može se reći, već u njihovim rukama: sviraju za cijeli svijet, na zimskoj olimpijadi u Sočiju. I, kada odjednom, zagrme njihove harmonike, cijeli svijet će čuti kakvu djecu ima podmajevička, rudarska varošica Republike Srpske.

– Sreća je nemjerljiva. Do prije neki dan gotovo da nismo vjerovali da ćemo i krenuti u Soči – govori Slavko Nikolić, profesor muzike koji je, prije deceniju i po, pokrenuo ovaj orkestar osnovaca. – Kažem, nismo vjerovali… Bilo je potrebno da se prikupi dodatno novca za kompletan ansambl. Olimpijada je obezbijedila sve za naših šestoro učesnika u muzičkom programu koji će pratiti takmičenja sportista. Ali, šta je šest harmonika za trideset šest članova, koliko broji naš orkestar… Sedam, barem, uz onih šest, pružio bi punoću našeg nastupa.

A u petak uveče?

– U petak uveče u Ugljeviku sviramo koncert zahvalnosti za sve koji su pomogli da naš put iz sna postane stvarnost – odgovara Nikolić. – To što su nam pomogli da putujemo je nagrada nad nagradama.

E, sad, da vidimo kako su, to, djeca skromnih ugljevičkih domaćina prokrčila svoj put do zvezda. Da se u konkurenciji 600 svetskih ansambala izbore – čak i za Olimpijadu na kojoj će dnevno imati i po dva nastupa.

Odgovor nije jednostavan. Prethodi mu gotovo danonoćni rad, punih petnaest godina. Vrijeme u kome su se smenjivale generacije talentovanih osnovaca, ugljevičke škole „Šantić“. U kome su se smjenjivali dani oskudice pod obroncima Majevice, pod kojom su se slavile pobede – za svaku harmoniku. Skup instrument i za daleko udobnije sredine, od ove iz koje danas polaze djeca „olimpijci“, kako bi predstavili, ne samo Republiku Srpsku, već i čitav region.

Oni, maleni, možda i nesvesni šta to znači, osjećaju samo radost srca koja dodatno pokreće njihove prstiće na virtuozni ritam divljenja. Istom onom snagom muzike i talenta koji su, lane, u Narodnom pozorištu pokrenule najjače emocije. Tada su djeca Ugljevika, sinovi i kćeri običnih, probila led. A žiri… Nije bio makar kakav: Ivan Tasovac, Nataša Ninković i Ivan Bosiljčić su ocjenjivali njihovo umjeće vladanja harmonikom i scenom.

Slavko Nikolić se sjeća te večeri:

– Bio sam okrenut prema djeci i nisam obraćao pažnju na publiku i žiri. Tek poslije, vraćajući snimke, vidio sam da je publika bila na nogama. Da je Bosiljčića dovela do suza… Od tada ništa nije bilo isto.

A zasvirali su, kao na svakom koncertu, stare metohijske melodije. Onda, brzu rumbu narodnu. Žikino kolo, niški merak i sevdah, pjesme „Legendi“, „Dugmeta“… I drugu popularnu muziku… Posle su, iz Žikinog kola, uleteli i u Žikinu šarenicu. U Kusturičin Drvengrad. Na otvorenu scenu, banjalučku. A, potom, u region i u svijet. Nastupali su u prestonicama Evrope, potom, preletjeli preko okeana do – Amerike. U Kanadi su, kao da su u svom Ugljeviku, Banjaluci ili Beogradu, s istom energijom, podizali publiku na noge.

Dirljiv je bio susret sa našom dijasporom u Kanadi, kao i svuda kad naš orkestar grune: „Usnula je dubok sanak sa Kosova Rada“… Čik, suzo, da ne kreneš – kaže Nikolić, koji je svoje progonstvo iz zavičaja, bez predumišljaja spojio sa svojim novim, ugljevičkim… Ali, i sa iskonskim temeljima srpskog naroda – kosmetskim. – Naš repertoar će i u Sočiju biti za sve generacije i za sve ukuse. Za sve narode. Za Olimpijadu. Dodatno smo ga začinili i mađarskim „čardašem“. Mi bolju poruku nemamo – govori Nikolić, dok njegovi đaci, lijepa djeca običnih ugljevičkih domaćina, već žive dosanjani san Olimpijade. I pakuju kofere.

Ni, mi, bolju poruku nemamo. Srećno vam bilo, draga djeco.

SLjEDEĆA STANICA – OMAN

Poslije Sočija, djeca Ugljevika iz Republike Srpske putuju u Oman, na četvorodnevno gostovanje. Četiri velika koncerta, u glavnom gradu ove države na Arabijskom poluostrvu, je i njihov veliki izazov. Nikolić, međutim, kaže:

– Ne, mi o tome ne razmišljamo. Nama je najvažnije da ono što iskreno volimo nesebično podijelimo sa drugima. Ovde, u Ugljeviku, kao i bilo gde u svijetu.

Ljepota dječije sam sasvim siguran da je najbolji put, put ljepote dječije duše – slušamo Nikolića.
– I ja, vjerujte, poslije višesatnog dnevnog vježbanja sa djecom, koja su na izazove i strašne poroke ovog vremena odgovorila muzikom i bespoštednim radom, u takvom saznanju ne osjećam nikakav umor. Naprotiv. Njihova snaga da nadvise tešku svakodnevicu, njihovi pogledi… Podstiču me da ih slijedim.

Djeca dobrih domaćina

Sve što u životu, za trajanja poneseš, nosiš iz kuće. Iz njenih temelja. Ugljevička djeca, harmonikaši koji su dospjeli do Olimpijade, sinovi su i kćeri običnih podmajevičkih domaćina, ove rudarske varoši. U školi su odlikaši, uprkos tome da veliki dio nastavnih dana, ali i zimske i ljetnje odmore, posvećuju vježbanju. – Ocjene u školi se i nadomjeste, ali je najvažnije ono što se iz kuće ponese, ono, kakav si čovjek. To je ključ, koji će, kad-tad, otvoriti najvažnija vrata u životu, kaže profesor Nikolić.

http://www.youtube.com/watch?v=EOg9vtgXtAI

(Novosti)

Komentariši

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender