25. 01. 2021.
ČAJ OD IRONIJE: Big fakin star

ČAJ OD IRONIJE: Big fakin star

ČAJ OD IRONIJE: Big fakin star

Piše: SV. Nutricije

Mada sam uvijek htio da budem BIG FUCKING STAR.

A nikada mini(star). Jer lijepe su stvari masivne. Kao Dinarski masiv, recimo.

Kako, na primjer, da sanjam malu Srbiju? Pa zar, Nijemac ili Francuz sanjaju Njemačkice ili Francuskice? Kako da ne sanjam Sjedinjene Srpske Države, kad mi je sve razjedinjeno? A golemo, braćo i sestre.

I niko ne može jedan san da cenzuriše.

Tu je neki problem. Bar po logici jezika. Ako neko ima ambiciju da bude mini(star), onda njegova ambicija ne može da podrži ideju velike države. Moraš, brate, da budeš čovjek od velikog formata.

Dakle, BIG FAKIN STAR.

…VAZDUHA, MOLIM

Imao sam u posjeti i neke drage goste, pa se dobro jelo, a bogami i pilo. I bilo tako lijepo nekoliko dana, pa gosti odoše. A ja se počeh sagledavati. Onako, površinski.

Bivše akne ostavile, još uvijek svježe, tragove na koži.

Jetra nije izmogla u savladavanju mladalačkog bijesnog gutanja alkohola, brze hrane i sporih ljubavi.
Nije preradila duge cigarete uz kratka pića, ni kratke cigare uz duge kavurine. Nije ostala netaknuta u dugim, kiselim, bljuzgavim, sivim banjalučkim zimama.

coffee-and-cigarettes-11

U želucu vučem dugu vezu banjalučkog smoga sa gastritisom. Njih dvoje prosto polude, kad se ponovo spoje, nakon mojih kratkih odlazaka iz rodne grude. Ne silaze jedno sa drugoga cijele dane i noći.

Tako meni vraća moj rodni grad.

Tako mi i treba, kad sam od čaršije zamišljao graduščinu, po kojoj sam živio 24 sata, ne spavajući i lutajući, pokušavajući da u njemu dišem punim plućima.

Uzgred rečeno, pluća još nisam slikao. Jer mi, sveti, nemamo zdravstveno osiguranje. Mi se ne slikamo, pa možemo da se pušimo.

…VODE

Malo sam se ovih dana i pogrbio. Prevagnuo stomak,  leđni mišići atrofirali, a guzica se uvukla u prepone.

To me Bog kažnjava, jer sebe nazivam Nutricijem. I to svetim. I to me kažnjava, držeći se oba kalendara.

incel mjesec

Pričajući prošlu priču, spomenuh drvo, a najavih priču o vodi i vazduhu. Da ne bih zalutao u drevne filosofske koncepte, u čijem središtu su se uvijek nalazili, uz mala odstupanja, elementi: voda, vazduh, drvo, zemlja, vatra, morao sam malo da zastanem. A moglo bi da izleda i kao priča o zodijaku, pa bi sve ljubitelje horoskopa privukao sebi pod skute. Mnogobrojna čeljad bi se tu podvukla.

Meni bi imponovalo. Čitanost ovih redova bi bila veća. Eh, koliko bi tu bilo vjuova. Pablšing bi se umnožavao. Sujeta bi me širila do nadmenosti. I sve bi, opet, prsnulo u etar, pa u vazduh, ostavljajući male, slinave, vlažne tagove. Pardon tragove. Dajte mi malo vode. Baš sam se raskokodakao. I vazduha. Uzbudio sam se.

Jer kad proradi termo-elektrana “Stanari”, žaliću za ovim vazduhom. Žaliću i za tatinim “Incelom”. Dok ne isteknu koncesije, neka u ribolovačkim rivirima plivaju ribe. Ja ću do tad da plivam po suvom. Možda uzmem učešće u šalovanju novih brana na Vrbasu, jer će u Vrbasu biti više kiseonika nego u vazduhu iznad Banjalučkog polja.

Pripadam staroj školi raftinga: “Dok drugi veslaju, ja sisam…vesla.”

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender