30. 07. 2021.
ČAJ OD IRONIJE: Mjesta jednog djetinjstva u Banjaluci

ČAJ OD IRONIJE: Mjesta jednog djetinjstva u Banjaluci

ČAJ OD IRONIJE: Mjesta jednog djetinjstva u Banjaluci

A ja, Nutricije, volim sve prvo da osjetim stomakom.

I evo danas promoli se sunce nad banjalučkim poljem. I to sunce mi, odjednom, vrati dane i mjesta moga djetinjstva. A mislio sam da su ti moji “dječiji filmovi” i “trake” davno osvjetljene. I nikad ne izrađene. I nikad razvijene. A kopija nisam imao.

Neke scene ili događaji su mi bljesnuli pred očima. Naročito, mjesta moga djetinjstva. Bila su prosto nerealno stvarna, kao da su nastala u mojoj mašti. A znam da sam ih vidio. Bio sam tamo. Nekada davno.

Iskreno da vam kažem sve me to odradilo po mom probanom traktu.

Šaljem vam nekoliko isječaka iz tog nikad pisanog dnevnika, iz tog nikad smontiranog filma, u nadi da ću do kraja ovog ovozemaljskog života, sastaviti jedan vjerodostojan mozaik života.

MINĐUŠA
1992.

Maznuo sam od mlađe sestre neku naušnicu. Probio sam sebi uvo. Kasnije će se ispostvaiti pogrešno. Na ono na koje stavljaju pripadnici drugačije seksualne orijentacije. Bušio sam sebi uvce na frku, pred polazak u prvu smjenu. Snen. Možda, me ogledalce zbunilo u izboru lijevog i desnog. I zato danas imam problem sa političkim orijentacijama. Sa seksualnim je sve u redu. 

maradona sa minđušama

Školski drugari, a bogami i oni iz ulice, su to dočekali kao odličan povod, takozvani “zicer” za verbalno maltretiranje narednih nekoliko dana.

A kod kuće? A kod kuće je uslijedila šamarčina. Stara me odvalila na prvu. Spazila je aplikaciju iako sam preko uva namicao masne pramenove kose, (koje je moj ujak uvijk spreman da se naruga, nazivao špagetama), sakrivajući trun zlata na ušnoj resici. Od njene forhend pljoske moja glava je završila u tanjiru vrele supe. Tako su se moje “špagete” pomiješale sa rezancima u obaveznom predjelu. Ili je to bila šerija? Ne sjećam se.

Moja mlađa sestra se nije smijala. Ne zato što se solidarisala sa mnom, već zato što je mama tih godina još uvijek bila mlada žena sa tek načetih trideset i sa mnogo dobrim refleksima i čvrstom i odlučnom desnicom. I znala je foru “krivo oko”. Znate ono, gledaš u jedno, a udariš u drugo, recimo, dijete.

Kažu da su to “krivo oko” izmislili u čuvenoj banjalučkoj rukometnoj školi. Da li u školi OŠ “Braća Pavlić” ili kasnije u RK “Borac”, to se još uvijek ne zna.

MJESTA  DJETINjSTVA

Početkom devedestih prošlog vijeka, dakle pred i tokom rata, bilijari i poker aparati, “voćkice” a kasnije i video igrice. I pikada. Nicali su kod nas na Laušu kao u Nici. Na sve strane. A najviše su bili koncentrisani oko O.Š. “Sveti Sava”. Ista ta škola, kada su me roditelji upisali u prvi razred, nosila je ime Narodnog heroja Drage Langa.

Kako je bilo i u ostalim banjalučkim naseljima, saznaću  kasnije. Slično.

U ratu su kafići i saloni sa igricama jedini imali “struju”. Imali su “agregate”.

poker aparati

Elem, kafići i saloni igara su postali jedini kreativni centri našeg društva, a tako i dječiji i omladinski centri. Čak smo imali i pjesmu o tome…”Sjedim u kafani gdje se pare mlate i navijam boce na poker aparate”… U to vrijeme sam počeo da sviram gitaru i da tražim bend. Ne znam ni kako je ta pjesma nastala. Mislim da je rime svako iz “raje” pomalo nabacivao. Naravno u kafanama. Možda, smo je čuli od starijih. Ne znam.

Ne znam da li je neko nekad snimio ovu stvar. Ali bih volio da je čujem…Ili, onu: “Oj lauška kriva cesto, tebe ću se sjećati često…”

I ja se prisjećam. Kasnije ću, što je prirodno i ja narasti. I saznati još ponešto. Na ta mjesta neću više ići. Putevi će me vući sve dalje i dalje. A na tim putevima ću nešto i naučiti.

GAZDE

“Gazde” tih kafića postale su prave zvijezde u društvu. Prvo su bili sponzori rata. Prije tog promoteri nekih političkih stranaka. Kasnije ugledni biznismeni, sa čestim političkim angažmanom kako na lokalnom tako i na entiteskom i državnom nivou vlasti. Još kasnije sa računima na Kipru i nekim drugim “of- šor” ostrvima. One agregate spomenute u priči je neko uvezao tik pred početak rata. Kao da je znao da će zatrebati. Zlu ne trebalo. Zna se i ko. Ali to ne ide ni u udžbenike. Zašto bi onda bile u ovoj priči.

golf 2 gti

Tako to ide u vrijeme kad se začinje kapitalizam, u prvobitnoj akumulaciji, nekada “društvenog” kapitala.

Sunce polako zaklapa svoja plemenita, plamenita krila. Banjaluka, polako ulazi u još jednu dremku. Gazde kafića su i dalje gazde. A moj stomak zahtijeva da bude napunjen.

Samo ne znam kod kojeg gazde ću da jedem?

Sv. Nutricije

(Kontakt radio)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender