30. 11. 2021.
Decenija bez Dragana Stojnića: Srpski Frenk Sinatra kojeg su obožavale žene! (VIDEO)

Decenija bez Dragana Stojnića: Srpski Frenk Sinatra kojeg su obožavale žene! (VIDEO)

Decenija bez Dragana Stojnića: Srpski Frenk Sinatra kojeg su obožavale žene! (VIDEO)

Uvijek odmjeren vodio se onom arhaičnom “važno je biti gospodin”, živeći je na sceni, a i van nje do samoga kraja.

Zahvaljujući ovom poeti Jugosloveni su se 60-ih zaljubili u francusku šansonu, a legendarne “Bila je tako lijepa”, “Maestro i violina”, “Jedan čovek i jedna žena”, “Natali”, “Šanzelize”, “Vino i gitare” i danas nose nepogrešivu asocijaciju samo na jednog čovjeka.

Dragan-Stojnic-3-670x662

Decenijama su žene prosto obožavale Draganov neodoljivi bariton, a on nije krio da upravo u tome iznova pronalazi inspiraciju.

Žene su te koje čovjeka vuku da peva još od mladosti – izjavio je svojevremeno Stojnić – One su naša pokretačka snaga i dok smo na sceni želimo da ih osvajamo. Ja, recimo, dok pjevam uvijek u publici nađem neko zanimljivo lice kome se obraćam pjesmom. To je ono što me ispunjava.

Stojnićevih tradicionalnih osmomartovskih koncerata u Domu Sindikata koji su redovno bili ispunjeni do poslednjeg mjesta živo se sjeća i jedan od njegovih najbližih saradnika, novinar i tekstopisac Svetislav Vuković koji mu je napisao najviše prepjeva francuskih šansona, grčkih pjesama, ali i nezaboravnu autorsku “Maestro i violina”.

Dragan, njegov klavijaturista Đorđe Debač i ja obično bismo se prije rada na novom albumu nalazili u PGP-u – počinje priču za Telegraf Svetislav Vuković – Nikada neću zaboraviti kako sam jednom prilikom, poslije “hiljaditog” prepjeva rekao Debaču: “Čovječe, ja ne znam o čemu više da pišem”, da bi me on, onako u povjerenju upitao: “Jesi li ti nekada bio na Draganovom osmomartovskom koncertu?”.

Rekao sam ne samo da sam bio, nego i gdje sam imao običaj da sjedim – u čuvenoj loži jedan. “Lijepo”, uzvratio je nastavivši: “Onda, lijepo vidiš cijelu salu, pa obrati pažnju na dame u prvom redu kada Dragan zapjeva “Jedan čovek i jedna žena” i primjetićeš da poslije deset sekundi sve, jedna za drugom vade maramice i brišu suze! Napiši, čovječe, opet nešto sentimentalno, i nećeš pogriješiti”! Tako sam i uradio (smijeh).

Sveta-Vukovic-1

Stojnić je prema Svetinim riječima karijeru započeo 60-ih i to kao spiker Radio Sarajeva, pjevajući uzgred, iz hobija, i to prvo u sarajevskom ansamblu “Prijatelji”. Presudan je, međutim, bio njegov “susret” sa pjesmom “Bila je tako lijepa”, evrovizijskom predstavnicom Francuske, koju je izvodio čuveni Alan Barijer.

– Sve se za Dragana promjenilo kada je otpjevao tu pjesmu. Preko noći ga je znala cijela Jugoslavija! Otpjevao ju je, kao da je za njega bila pisana i to niko nije mogao da ospori! Sa njom je pobijedio ’64. na festivalu u Kraljevu “Mikrofon je vaš” da bi već naredne ponovo slavio, ovoga puta u Opatiji sa sjajnim evergrinom “Zašto dolaziš samo sa kišom” – objašnjava Vuković i dodaje…

– Tada počinje da snima za PGP, gdje je kao jedan od urednika i završio karijeru. Međutim, pravi trijumf napravio je ’66. gostovanjem u pariskoj Olimpiji. Znate, Olimpija je bila i ostala san mnogih pjevača… Želio je da nastupi još jednom na tom istom mestu, međutim taj san nažalost nije stigao da ostvari.

Slijede koncerti, festivali (Opatijski, “Vaš šlager sezone”, Beogradsko proleće), turneje po Evropi (naročito uspješna po Sovjetskom Savezu), nižu se hitovi: “Jedan čovek i jedna žena”, “Ide, ide život”, “Ja to znam”, “Barbara”, “Vino i gitare”, “Natali”, “Maestro i violina”…

Jedan od “ključeva” njegovog uspjeha bilo je i to što je naročito vodio računa o tekstovima pjesama koje je pjevao.

– Imao je običaj da mi za jedan prepjev naruči po nekoliko tekstova – sjeća se Vuković dodajući da mu je svaki koncert bio novi izazov i onda kada je iza sebe imao 40-godišnje scensko iskustvo.

Dragan-Stojnic-12

Svaki nastup, svaka pjesma i prilaz publici iziskuju mnogo napora, jer poslije toliko godina provedenih na sceni, mislim da mogu da pružim bolje partije… Jednostavno, tu nema kraja. Kako godine prolaze sve mi je teže i teže. Ne u pjevačkom smislu, jer zrelost i kvalitet tek sada dobijaju pravu dimenziju, već zato što se publika podmlađuje, a to je za svakog umjetnika velika obaveza – rekao je svojevremeno Stojnić.

Rođeni Beograđanin, često je isticao da su “njegovi” gradovi bili i Sarajevo, Banjaluka i Skoplje, a imao je običaj da kaže da je specifičnu, baritonsku boju glasa naslijedio od oca, a lirsku toplinu od majke. Nakon što je 70-ih osnovao porodicu na kratko se povukao sa estrade.

Ubrzo su, međutim, počela da mu nedostaju scenska svjetla, te se 80-ih vraća u punom sjaju. Nakon izlaska albuma sa najvećim hitovima 1984. objavljuje i novo izdanje simboličnog naziva “C est La Vie”, da bi poslije prvog solističkog koncerta u Domu sindikata, na istom mjestu ustanovio tradiciju održavanja osmomartovskih nastupa. Godine 1991. otpjevao je gotovo cjelokupni materijal za televizijsku seriju “Aleksa Šantić”.

Dragan Stojnić je preminuo u rodnom Beogradu poslije duge i teške bolesti 19. marta 2003. godine. Sahranjen je 21. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

(Telegraf)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender