Delfini liječe i dušu i tijelo

Delfini liječe i dušu i tijelo

Delfini liječe i dušu i tijelo

Da more na kojem je rođen nije, zauvijek, svoj šum utkalo u njegove damare i da, u Domu za djecu ometenu u razvoju u Veterniku nije, takođe zauvijek, spoznao tugu mališana koji nisu imali sreću da odrastaju kao njihovi vršnjaci, njegov svijet bi bili ili filmska režija za koju se školovao, ili košarka za koju je, opet, bio izuzetno nadaren.

Ovako, Nikola Radin (44) je sebe, definitivno, našao u svijetu delfinske terapije djece oboljele od cerebralne paralize, Daunovog sindroma, autizma…

Rođen sam u Kotoru gdje je moj otac Ljubomir službovao kao neuropsihijatar, a od svoje pete živio sam u Novom Sadu, gdje je moja majka Mira godinama vodila veternički dom – objašnjava Radin svojevrsnu igru sudbine koja će ga, docnije, dovesti na put kojim danas ide.

Bez obzira na život u ravnici, more, nastavlja, nikad iz njega nije iščililo, a saosjećanje sa mališanima sa kojima se družio odlazeći kod majke u dom u Veterniku postalo je trajan dio njegove ličnosti.

To dvoje se spojilo u vrijeme dok je, poslije studija filmske režije u Njujorku, živio u SAD. U Ki Largu, na Floridi se, naime, 2004. prvi put sreo sa delfinskom terapijom mališana oboljelih od pomenutih bolesti.

U meni su oživjela sjećanja na drugare iz Veternika i shvatio sam da tu mogu da nađem sebe. Docnije sam fizioterapiju usavršio u nekoliko američkih i japanskih, kao i škola u Austriji, u čijoj prestonici Beču danas imam svoju ordinaciju.

Nije, naravno, tajna da su delfini životinje briljantne inteligencije i izuzetne druželjubivosti, a uz sve to još lišene i bilo kakve agresivnosti. A kako, praktično, izgleda terapija najtežih oboljenja čiji su oni dio i kakve rezultate daje?

– Nema, nažalost, čuda u liječenju pomenutih bolesti, ali ima osetnih napredaka, prije svega u motorici kod cerebralne paralize ili komunikativnosti sa okolinom kod autizma. Sama terapija podrazumjeva da djeca, prije konvencionalnih terapija, sa delfinima, desetak dana zaredom, u vodi provedu po pola časa. To, uz već pomenute direktne napretke, povoljno utiče i na njihovu motivaciju za te druge vidove terapije, a samim tim ih čini i efikasnijim.

d1

Da li svemu tome doprinose ultrazvuci koje delfini emituju ili, pak, nešto drugo, još je nepoznanica. Ono što je, međutim, izvjesno, i više nego fascinantno, jeste ponašanje delfina kojih, inače, ima 17 vrsta, prema djeci u čijem liječenju učestvuju.

Oni su i inače bliski s ljudima, ali je način na koji se potpuno razniježe u kontaktu sa bolesnim mališanima gotovo nestvaran. Možda je odgovor u njihovoj poznatoj sposobnost da i ljude i predmete bukvalno skeniraju, odnosno da vide i ono što je u njima. Očigledno, vide nam i tijelo i dušu!

Kako bilo, Radin, sa svojim malim pacijentima najčešće radi u delfinarijumu u turskom ljetovalištu Antalija, a ponekad „skokne“ i do Ki Larga. Delfinska terapija se, inače, primjenjuje i u Izraelu, na Karibima, u Brazilu, Španiji, na Krimu…

d2

FONDACIJA

DA bi pomogao mališanima čiji roditelji ne mogu da finansiraju ovu vrstu terapije, Radin je u Beču formirao Fondaciju „Dolfin pipl“. Zahvaljujući njoj je, recimo, lane u rekordnom roku skupljeno 8.200 evra za odlazak i terapiju u Antaliji Samuela Mihailovića, malog Srbina rođenog u Beču. Pare je darovalo austrijasko udruženje bajkera „Harli Dejdvidson“.

KNjIGA

Pored Njujorka i Beča, Radin je živio i u Londonu i Sao Paulu, snimio je više dokumentarnih filmova, a sada je zakoračio i u svijet literature. Iz štampe je ovih dana izašao njegov prvi roman „Dah delfina“, u izdanju „Most arta“ iz Zemuna.

– Glavni junaci su delfin Klovn i njegova osmogodišnja drugarica Klara, djevojčica oboljela od cerebralne paralize – otkriva nam dio sadržine. – Želio sam da predočim kako naš život izgleda iz njihovog, mnogo humanijeg i mnogo, mnogo nježnijeg ugla.

(Novosti)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender