Kineski filozof Lao Ce je vjerovao da riječi koje izgovaramo postaju djela, da nam određuju sudbinu. Time se vode i uspješni ljudi koje nikada nećete čuti da kažu:
* Nemam izbora – uvijek postoje druge opcije, bez obzira na okolnosti. Pored toga, ovim sebe predstavljate kao žrtvu, a ne kao aktera i tako sebe oslobađate svake odgovornosti. Treba iznaći rješenja i stvoriti mogućnosti.
* Trebalo je to da uradim – krivica, žaljenje za propuštenom prilikom i upiranje prstom su odlika slabića. Uspješni ljudi ne žive u prošlosti, prihvataju neuspjehe i uče iz svojih grešaka.
* To je nemoguće odraditi – ove riječi ograničavaju, ulivaju pesimizam, „ubijaju“ konstruktivno razmišljanje. Treba ukloniti prepreke ili naći način da se one zaobiđu. Put do uspjeha je popločan brojnim preprekama i oni to znaju.
* To nije moj posao – kada radite u timu, ovo je posljednje što bi trebalo da kažete. Ako vas kolega, šef ili mušterija zamole za pomoć, osnovni cilj je da im pomognete. U slučaju da vam šef stavlja na sto nerealne ili manje bitne stvari samo zato što njega mrzi da nešto odradi, jednostavno kažite: „Naravno, biće mi drago da pomognem. Samo mi recite šta bi od trenutnih zadataka koje obavljam trebalo da sačeka dok vam uradim ovo?“
* Mi to uvijek radimo ovako – Stiv Džobs je davno rekao da je inovativnost ono što razlikuje vođe od sledbenika. Zato pokažite kreativno razmišljanje, fleksibilnost, vještinu rješavanja problema, iznađite nove načine da nešto uradite brže i bolje. Šefovi ovo i te kako znaju da cijene, pišu Novosti.
.
