02. 12. 2021.
Hrana na svjetski način

Hrana na svjetski način

Hrana na svjetski način

To je bilo prije skoro 20 godina. Uslov za taj deža vu je da bude paradajz bude domaći, a ne od crvene, isprskane povrćke iz marketa koja je kao stvorena za onaj festival u Španiji gdje se gađaju pradajzom – e za to on služi. Domaći se jede, a ovaj je za gađanje.

Jaja su takođe svježa, kokošija, domaća . Ima u Banjaluci kokoški čim makneš iz centra (neki bi rekli da je i centar pun kokoški) i kad god ih jedem sa domaćim paradajzom meni ona opisana slika treperi  pred očima.

Dva događaja koja su udaljena skoro 20 godina i nisu se zbila ni izbliza na istom mjestu, povezana su kombinacijom kokoškinog jajeta i svježeg paradajza, bude sliku iz djetinjstva tako olako  – kao dugme da stisneš.

Sutradan, pita zeljanica za ručak, a s tom pitom ljepše je jesti paradajz nego piti jogurt. Paradajz je ponovo domaći i opet crta slike iz prošlosti, doduše, situaciju od prije nekoliko godina:  Nedjelja je, poslijepodne, sjedam na terasu sa punim tanjirom malo ohlađene pite (zeljanica nije dobra kad je vruća) i na pola presječenim domaćim paradajzom. Jedem pitu, a grizem polovice paradajza i dok mi se sok cijedi niz bradu, sunce zalazi tamo na zapad…tamo gdje su Srednja i Južna Amerika

Opet je paradajz vremenska mašina. A da se on može sjetiti kao čovjek, generacijsko pamćenje odvelo bi ga baš tamo gdje buljim ja dok mu zubima presuđujem – tamo gdje je Amerika, gdje su ga našli i donijeli ubogim Evropljanima, koji su tada od povrća jeli, možda, samo luk, ali i to treba provjeriti.

O da, to crveno čudo kojim se sladiš ja sa pitom i kokošijim jajima, čije ime znači raj, ustvari potiče sa ostrva i rajskih predijela stare Amerike.
Nisam znao tada, a sada znam da je pojam kultura i pojam ”domaće” rastegljiv kao bjelance od jajeta.  Paradajz, dakle nije naša domaća kultura.
Sa ostrva koje je otkrio Kolumbo  stigao je do balkansih bašti i gredica. Tu se razvio, primio, isto kao i krompir, lako ga je gajiti – mogla se sirotinja prehraniti. Ubiješ kokoš, skuvaš je s krompirom i narežeš paradajza.

S istog konitenta, nešto sjevernije, krajem dvadesetog vijeka duvali su geopolitički vjetrovi koji su njihali talase svih mora na svijetu, pa su tako dohvatili Jadransko. Na kraju, jedne države kraj tog mora nije bilo, a taj vjetar je bar malo uticao da i ja promijenm mjesto gdje ću jesti paradajz.

Nevjerovatno je, zbog biljke koja je došla sa jednog kontinenta kad je tek otkriven, misliti na neko vrijeme i mjesto na kojem više nisi, između ostalog i zbog uticaja države koja se razvila na tom kontinentu kasnije – gepolitika i geopoljoprivreda.

Svijet je prava čorba smućkana od svega i svačega. A miješanje sastojaka je počelo istog trenutka kada je bog potpalio vatru pod svemirski kotlić.  Dodao je našeg luka, američkog paradajza i krompira, voda pripada svima, nju je zagrabio sa prve rijeke –  a kokošku? – kokošku je morao očerupati u Indiji, je koke su iz Indije.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender