08. 12. 2021.
Borislav Vukojević: Predizborna „istraživanja“ su manipulacije pune grešaka

Borislav Vukojević: Predizborna „istraživanja“ su manipulacije pune grešaka

Borislav Vukojević: Predizborna „istraživanja“ su manipulacije pune grešaka

foto: 6uka

S jedne strane, uvjeravali su nas da akutelna vlast i njeni predstavnici imaju komotnu podršku birača, a s druge su stizali procenti koji su pokazivali da ovi prvi nemaju šanse i da će izgubiti na izborima u oktobru.

Kako se ispostavilo na izborima, nijedno od tih istraživanja nije bilo tačno.

Da li agencije i naručioci lažu i kakva je svrha takvih istraživanja – pitali smo Borislava Vukojevića, istraživača na Institutu za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka u Banjaluci.

Da li je uzrok navedenom to što – kako su kasnije rezultati pokazali – razlika odavno nije bila manja , pa je bilo teško predvidjeti rezultat na tako malim uzorcima?

Istraživanja javnog mnijenja koja su objavljivana u medijima tokom predizborne kampanje nisu mogla predvidjeti tačne rezultate iz dva razloga: prvo, istraživanja su imala upitnu metodologiju i čudan princip tumačenja rezultata; drugo, političke stranke su sigurno imale svoja „privatna“ istraživanja koja su mnogo preciznija, ali ona nisu dospjela u javnost. Mislim da tijesni rezultati za neke nivoe vlasti nikako ne mogu biti opravdanje, jer ozbiljna istraživanja uvijek računaju na statističku grešku, koja se znatno smanjuje ukoliko se uzorak bolje rasporedi.

Svako od tih istraživanja, tj. oni koji su ga prvi objavljivali, bilo je potkrijepljeno i podacima o broju građana koji su obuhvaćeni istraživanjem itd. Tačnije, svako istraživanje je zvučalo kao legitimno i tačno, a ispostavilo se da nije. Da li bismo mogli reći da su ona namještena, kako je već kome odgovaralo?

Sva istraživanja koja su objavljivana su samo na prvu izgledala legitimno i tačno. Tu su pogotovo griješili mediji, koji su objavljivali samo one rezultate koji odgovaraju određenoj političkoj opciji. Čast izuzecima, ali je potpuno neodgovorno od strane medija objaviti rezultate istraživanja koja sadrže mnogo logičkih i materijalnih grešaka. Nekonzistentni podaci, manipulacija tabelama i sakrivanje uzorka su najčešće greške. Na primjer, za neka istraživanja se tvrdilo da su rađena na uzorku od 600 ispitanika, a tabele su pokazivale da je uzorak bio 110. Ukoliko ni to nije moglo pomoći, mediji su onda tumačenjem stvarali dodatne poene nekim strankama. Na primjer, ukoliko vide da je podobno, objave zbirno rezultate nekih imaginarnih koalicija kako bi ojačali nečiju poziciju.

Da li u opisu posla agencija koje se bave istraživanjem postoji i pravljenje takvih istraživanja koje će poslužiti kao tzv. spin ili prosto reklama, da ne kažemo laž za jedan dan, ili one jednostavno griješe?

Ukoliko agencija radi samostalno svoj posao, teško je očekivati da ona ima bilo kakav motiv da spinuje ili reklamira određene političke opcije. Naravno, naručilac istraživanja može na neki način uticati na strukturu istraživanja, ali agencija ni tada nema poseban motiv da bude nekome otvoreno naklonjena. Međutim, manipulacije se najčešće ne dogode svjesno, već ukoliko se samo koncipiranje uzorka ne izvede profesionalno, može doći do ogromnog iskrivljivanja rezultata. Isto tako, postoje istraživanja koja se rade telefonski na mnogo manjim uzorcima, čiji je cilj da opipaju puls javnosti. Međutim, savjesna agencija napomene da se ti rezultati ne mogu uzimati za najrelevantnije, jer uzorak nije reprezentativan.

Kakav je uticaj objavljivanja ovakvih istraživanja na neutralne ili neodlučne glasače?

U vrijeme medijski posredovane stvarnosti, ovakva istraživanja i njihova objavljivanja u medijima mogu imati dva efekta na javnost: prvi je povećanje konfuzije kod neodlučnih birača, a drugi je spirala tišine. Konfuzija se javlja kod onih neodlučnih koji jednostavno izgube povjerenje u cijeli izborni proces, jer i sami shvate da postoje logičke i suštinske nedosljednosti. S druge strane, birači koji povjeruju nekim istraživanjima mogu dobiti pogrešnu sliku očekivanih rezultata, pa mogu pogrešno protumačiti opštu klimu javnog mnijenja.

Kome javnost da vjeruje?

Kada su u pitanju istraživanja, javnost mora razviti određen mehanizam tumačenja podataka koji se javljaju u predizbornim kampanjama. Na primjer, ukoliko medij ne nudi sve podatke o metodologiji istraživanja, takve rezultate treba zanemariti ili umanjiti njihov značaj. Ozbiljno istraživanje ne krije podatke o uzorku, teritorijalnoj raspoređenosti i vremenu koje je obuhvaćeno istraživanjem. Isto tako, javnost treba vjerovati samo onim istraživanjima koja na neki način mogu verifikovati – kontaktirati agenciju, dobiti kompletniji izvještaj i slično. Pitanja koja su postavljena su takođe važna, pa ukoliko su tendenciozna, opet rezultate treba uzeti sa rezervom. Dakle, problem je što mi nemamo kulturu „čitanja“ istraživanja, pa javnost gotovo sva „istraživanja“ uzima kao da su bezuslovno tačna.

(KONTAKT PORTAL)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender