09. 12. 2021.
Ana Lučić – CCI: U državnu službu se teško ulazi, ali još teže izlazi

Ana Lučić – CCI: U državnu službu se teško ulazi, ali još teže izlazi

Ana Lučić – CCI: U državnu službu se teško ulazi, ali još teže izlazi

Centri civilnih inicijativa su u septembru predstavili rezultate višemjesečne analize izbora, imenovanja i zapošljavanja u institucijama vlasti i javnoj upravi.

Akcenat je stavljen na problem politizacije i partizacije rukovodećih i upravljačkih pozicija u javnoj upravi. Prema podacima do kojih je došao CCI, u BiH ima približno 5.840 formalnih političkih funkcija na svim nivoima političke vlasti, te približno 19.940 upravljačkih i rukovodećih funkcija unutar javne uprave i javnog sektora generalno

Da li ustvari tih 20.000 ljudi upravlja državom, drži ”ruku” na polugama moći i državnim kasama, a na izborima samo dobija legitmitet – pitali smo Anu Lučić, koordinatora projekta u CCI.

Na izborima neposredno biramo predstavnike u zakonodavnoj vlasti i sporadično u izvršnoj (Predsjedništvo BiH, Predsjednik RS) koji dalje postavljaju svoje ljude na političke funkcije, kao što su ministri, pomoćnici ministara, sekretari i savjetnici rukovodećih funkcionera, i sl., što su legitimne političke funkcije. Međutim, trenutno zakonodavstvo ne ovlašćuje one na političkim funkcijama da postavljaju rukovodeće i upravljačke funkcionere unutar javne uprave i javnog sektora generalno, mada se u praksi ovo često dešava, i tu ni u kom slučaju ne može postojati legitimitet. Naša pravna legislativa, koja uredjuje ovu oblast je preobimna, postoji preko 180 pravnih akata, nedovoljno usaglašena, pojedine funkcije ne definiše dovoljno precizno, te ostavlja prostora za direktan uticaj politike na imenovanje upravljačkih i rukovodećih organa. U tom smislu, možemo reći da konce u rukama drže oni na političkim funkcijama, koji preko fleksibilnih zakona o vladinim i ministarskim imenovanjima, zakona o državnoj službi i drugih zakona, u najvećoj mjeri imenuju prema političkoj liniji ovih blizu 20 000 rukovodilaca u javnom sektoru, a preko njih uglavnom upravljaju cjelokupnom javnom upravom.

Postoji veliki broj onih koji se kreću “sa funkcije na funkciju” i nikada ne napuštaju fotelju. Bivši gradonačelnici postaju poslanici, bivši direktori idu na ministarska mjesta. Zna li se broj ovakvih slučajeva?

Često možemo vidjeti na našoj političkoj sceni, da gradonačelnici, odbornici ili poslanici, koji su na to mjesto došli voljom građana, koriste svoju funkciju i politički uticaj kako bi po isteku mandata sebi obezbjedili radno mjesto. Najčešče su to direktorska mjesta, a za one malo uticajanije stranka može obezbijediti i ministarsko mjesto. Oni šetaju unutar javne uprave, od fotelje do fotelje, sve do smjene vlasti, kada prestaje i mogućnost njihovog daljeg zapošljavanja. Ovo predstavlja još jedan dokaz da je kod nas javna uprava u velikoj mjeri politizovana i pod kontrolom stranaka.

Veći problem su državni službenici kod kojih postoji sigurnost uživanja položaja, na koje se primjenjuje zakon o državnim službenicima i koji po odlasku njihove stranke sa vlasti ostaju da rade u javnoj upravi. Prilikom smjene, nova vlast zapošljava svoje ljude, uz zadržavanje i starih radnika, što dovodi do nepotrebnog gomilanja radnika i stvaranja glomazne, skupe i neefikasne javne uprave.

Kao što naš narod kaže u državnu službu se teško ulazi, ali još teže izlazi.

 Da li postoji način da se partije natjeraju da se rješavaju kadrova čiji učinak je bio loš?

Prije svega, trebalo bi podvući jasnu liniju razgraničenja, koja bi razdvajala političke funkcije od svih ostalih u javnoj upravi. Za sve kadrove koji obavljaju političke funkcije, odgovornost za njihov rad bi snosila stranka, koja ih je i postavila na tu funkciju, te bi ona radi zaštite svog interesa bila prinudjena smjenjivati loše kadrove.

A za sve one koji ostaju ispod ove linije razgraničenja, odnosno van uticaja politike, trebalo bi najprije revidirati javne konkurse koji bi omogućili da na ta radna mjesta dodju sposobni, nezavisni kandidati koji bi dalje odgovarali instituciji i ne bi imali nikakve veze sa političkim partijama.

Ovo bi se moglo postići ukoliko bi kod nas bio donesen takozvani „Zakon o političkim funkcijama“ koji bi precizno definisao pomenuto rezgraničenje.

Takođe, potrebne su reforme zakona o držvnoj službi kako bi se ojačao mehanizam evaluacije službenika, kojim se nakon loših ocjena ili kršenja radnih pravila i kodeksa, lako mogao izgubiti posao.

Koliki uticaj mogu imati tužilaštva i sudovi – da li bi bilo efekta ako neko konačno završi iza rešetaka zbog slabo urađenog posla?

Nažalost, ne postoje zakonske odredbe koje adekvatno sankcionišu loše urađen posao u javnoj upravi. Naravno, ako je posao urađen na način da su prekršene norme krivičnog zakona (kao što je koruptivno ponašanje) tu je svakako mjesto i za tužilastvo i sud. Potrebno je izmjeniti postojeće zakone iz ove oblasti. Kada bi se uvele sankcije, kao što su zabrana ponovnog imenovanja na tu funkciju, kao i novčana kazna za loš rezultat, svakako da bi uticalo da se pojedini funkcioneri ponašaju mnogo odgovornije. Prije same represije, možda je potrebnije preventivno djelovanje, koje podrazumjeva dolazak profesionalnih, sposobnih i odgovornih osoba u javnu upravu, što je i preduslov da posao bude dobro urađen.

Građani kao krajnji korisnici javnih usluga, najviše trpe zbog loše uradjenog posla, te očekujemo da se i oni preko naše web stranice www.država.ba uključe u kampanju protiv politizacije i partizacije javne uprave i podijele sa nama informacije o insitucijama i pojednacima koji nas vode i predstavljaju, njihovoj stranačkoj pripadnosti ili vezama, nepravilnostima prilikom provođenja javnih konkursa za zapošljavanje u javnoj upravi, ličnim iskustvima i sl.

(KONTAKT PORTAL)

 

 

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender