28. 10. 2020.
Zašto neki ljudi mrze Mekdonalds?

Zašto neki ljudi mrze Mekdonalds?

Zašto neki ljudi mrze Mekdonalds?

Javili su da se banjalučki Mekdonalds zatvara. Kao i svaka informacija od izuzetnog značaja za sadašnjost i budućnost našeg društva, to je izazvalo komentare opreznog i informisanog javnog mnjenja u svenarodnom on-lajn parlamentu poznatijem kao Fejsbuk.

Na prvi pogled i bez brojanja slova i riječi vidi se da mnogi ljudi ne vole Mekdonalds i da likuju što ga više neće vidjeti u središtu Gospodske ulice.

Sjetićemo se da su i u Banjaluci zabilježeni protesti kada je otvaran ( samo nek’ se protestuje). Mekdonalds je valjda kao američka zastava zabijena u gradu na kojem se fast-fud nalazi. Zašto? Zato što je došao posljednji. Od ol-star brendova iz SAD-a, Koka kola se ovde tamani već decenijama. Slično je bilo i u drugim zemljama bivšeg socijalističkog bloka. Mekdonalds je na istok počeo da se provlači kroz pukotine Berlinskog zida, krajem osamdestih stigao je u Beograd.

”Neću u to američko smeće koje truje djecu GMO hranom”, često se moglo čuti. Kada već nose džins, puše ”laki strajk”, piju gazirane sokove i koriste internet, ”hajde da bar pljunemo na Mekdonalds” i nastavimo kupovati tuđe proizvode po marketima.

Oko Mekdonaldsa postoji i ta fama o gojaznosti, stigla iz Amerike u kojoj je Mekdonalds svakodnevna navika i dio kulture. Naravno da će se dijete udebljati ako jede hamburgere i pomfrit svaki dan. Zato ga hranite picom, hrenovkama i prasećim pečenjem, pa će biti vitko i pravo kao bor.

Mekdonalds se hvalio da je njegova hrana proizvedena od najboljeg mesa, od najsvježijeg povrća. Ne mora i ne treba im se vjerovati. Ali, imao sam priliku da pričam sa ljudima koji su radili tamo i ono što oni garantuju je da je higijena na najvišem nivou, da se non stop čisti i pere, da se mesom i osjetljivim sastojcima rukuje oprezno i savjesno, da je sve svježe i uredno.

Isto tako znam neke koji su radili u našim, domaćim klaonicama i mesnicama. Neke priče dobar su materijal za dokumentarne filmove, ako ih već inspekcije ne registruju. 90 odsto onih koji ne vole Mekdonalds, na pitanje da li vjeruju da su u domaćim roštiljnicama ispoštovani svi propisi i da je pljeskavica od kvalitetnog faširanog mesa, koji potiče od ”kupujmo domaće” svinje, sigurno bi se zamislili i vjerovatno odgovorili negativno.

Domaćim proizvođačima mesnih proizvoda pogotovo niko ne vjeruje.

Međutim, Mekdonalds baš zbog te ”američke sjenke” koja ga prati jeste više od običnog fast-fuda. Njegovo otvaranje, a evo i zatvaranje vijest je za dnevnike. To je više od gastro-događaja. Za jedne bio je znak ”da su nas Ameri konačno osvojili”, a za druge ”da smo i mi među svjestkim metropolama i u normalnom društvu”.

U Banjaluci Mekdonalds se vjerovatno okliznuo na cijenama, veličini porcija i cijeni lokacije.

U mnogim veikim evropskim i svjetskim gradovima, Mek je običan fast-fud u predgrađima gdje svraćaju ljudi koji ne rade baš previše plaćene poslove. U Banjaluci baš i nije bilo tako – ako nije i potpuno obrnuto.

Korekcija cijena i veličine porcija, neke su od sugestija domaćih mušterija. Mi posebno volimo vidjeti da je to što smo platili ogromno, da ”znaš za šta si dao pare”. Može dupli čizburger biti težak kao pljeskavica, ali on ne izgleda tako. Ovu lekciju najbolje su naučili neki banjalučki restorani, popularni zbog svojih velikih porcija, jer naš čovjek voli biti siguran ” da će se najesti.”

Sad na svom ajfonu nastavite da se radujete zbog Mekdonaldsa, a za početak, ne bacajte smeće u rijeke i ne trpajte šećer kad pečete rakiju.

(Ž. Svitlica/Kontakt portal)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender