31. 07. 2021.
Dragan Marinković Maca: Preživljavanje nam je u genima

Dragan Marinković Maca: Preživljavanje nam je u genima

Dragan Marinković Maca: Preživljavanje nam je u genima

Kad je glumac Dragan Marinković Maca prije nekoliko godina pokucao na vrata Željka Mitrovića, sa idejom da okupi sebi slične “zafrkante” i urade šou nalik “Sedmorici mladih”, magnat “ružičaste imperije” sumnjao je da bi po tom receptu mogla da se skrčka gledana emisija.

Čak i kad je početkom septembra konačno dao zeleno svjetlo za snimanje komičarskog talent šoua – sa Milanom Kalinićem, Markom Živićem, Andrijom Miloševićem i Macom u žiriju – Mitrović nije očekivao veliki uspjeh.

Bez prevelikih ambicija, dugo najavljivana “Audicija” startovala je 4. januara, a već sljedećeg dana “ružičasti” su se na sva zvona hvalili da im je TV čedo u povoju oborilo rekord dotad najgledanijih “Pinkovih zvezdica”.

Vjerovao sam u “Audiciju” jer je autentičan projekat. Smatram da je “one man show” davno prevaziđena forma. Emisije tog tipa radio sam po jednu sezonu iz želje da se ne ponavljam. Naš šou ima za cilj da nasmije narod nedjeljom uveče i podari mu lijepu temu za razgovor za fatalni ponedjeljak, umjesto da vodi abrove o tome ko je koga prebio na estradi – počinje nam Maca.

* Jesu li Balkanci upola talentovani za komediju koliko za pjevanje?

– To što imate komičara u društvu, ne znači da će se on prijaviti za “Audiciju”. Mnogi su sjajni u kafanama, ali kad izađu na scenu ne znaju da sruše onaj “četvrti zid” i prenesu energiju na publiku. U početku su nas nazivali novim “Kursadžijama”.

Naši ljudi su puni predrasuda i imaju potrebu da pljunu čoveka a da mu oči ne vide. Mi želimo da nađemo najzabavljača, damo mu hljeb u ruke i na velika vrata uvedemo stend-ap.

* Imamo li publiku za stend-ap i može li se od njega živjeti u Srbiji?

– Kako da ne. Evo, Miroslav Đorđević je odličan. Prije “Audicije” niko nije čuo za njega, a otad je dobio 10 poziva za gostovanja. I ja se pomalo bavim stend-apom. Nastupam s pjevačem Al Dinom.

Malo pjevamo stare pop i rok hitove, malo tjeramo šegu. Volio bih da izađem s dragim bićem i uz čašu vina uživam u dobrom stend-apu. Može i “klabing”, ali ne stalno. Tamo niti ko koga vidi, niti čuje. Sve je to polupano do jutra. Da im nije “selfija”, ne bi znali gdje su bili. Zato su ga i izmislili.

* Čini se da takmičari dolaze da zabave sebe i publiku, bez velikih očekivanja?

– Ne dovlačimo ljude obećavajući kule i gradove. Ljepota je vidjeti kako se pred snimanje druže. Ne može se, jarane, sa ofingerom u ustima zasmijavati narod.

I publika dolazi da nas gleda s merakom. Da se ne lažemo, ljudi su nam izorani, potrošeni. Jedino “Zvezde Granda” još rade. Vodio sam “Operaciju Trijumf”, produkcijski fenomenalan šou, ali gdje su danas učesnici? To je bezobrazluk te produkcije.

Najavljuju drugu sezonu “Iks faktora”, a za pobjednika prve ni majka više nije čula. Kud se dede i “Prvi glas Srbije”? Igraju se s mladim životima. Namame djecu pustim snovima, a ne objasne im kako da razlikuju pojmove poznat i popularan.

* Kako smo uspjeli da sačuvamo humor, poslije svega lošeg što nam je tutnjalo kroz živote?

– Balkanofil sam, mada mi se ovde gadi hiljadu stvari. Savršena smo kombinacija sklada i nesklada. Umjesto to da gajimo, sve dublje tonemo.

Što bi Meša Selimović rekao: “Nismo ono što jesmo, a hoćemo biti ono što nismo”. Uvijek između Istoka i Zapada, ne želeći da se vratimo sebi. A, i te kako smo snalažljivi. Pravi vukovi.

Preživljavanje nam je u genima. Zbog toga se ne treba ni takmičiti sa onima koji su nas gazili. Ne dozvolimo da nam prosipaju filozofiju jednakosti, kad nam na svakih 50 godina teku potoci krvi. Najbolji smo kad se sprdamo na svoj račun.

* Sjetite se antologijske parole za vrijeme bombarodovanja: “Kolumbo, j…. te radoznalog” ili one s demonstracija u Sarajevu: “Ja doš’o onako”. To samo može da smisli naš mozak. Zato mi i nije jasno zašto ne možemo da napravimo sitkom poput “Dva i po muškarca”.

* Može li možda “Audicija” da odškrine vrata domaćem sitkomu?

– Sjećate li se “Vrućeg vetra”? Sjajna serija. Bilo je i onda smeća, ali na nivou ekscesa. Sad je obrnuto. Bavimo se trivijalnim stvarima.

Ne bih se hvalio redovima ispred pozorišta zato što je karta 200 dinara. To je pljuvanje po esnafu. Za šta da igram dva sata? Ne bih rekao da narod nema šta da jede. Automobili nam još ne idu na vazduh, klikerima se ne plaća lumpovanje po splavovima, a turističke agencije se zatvaraju samo ako su umiješane u prevaru.

* Da li nas, gajeći recidive komunističkog sistema, na kraju ono što je džabe najskuplje košta?

– Stara, visokoumna, ma koliko zvučala banalno, kaže – “plati, pa se klati”. Kolege igraju za 200 dinara, a grad finansira 15 pozorišta. Ni na Brodveju nema džabe. Koliko si zaradio od predstave toliko ćeš uložiti u novu.

Muka mi je od lažnog morala kolega koji se pitaju je li nešto umjetničko djelo, a u publici im sedmoro ljudi.

Ni majka im ne dođe na premijeru, ali zato pune sale nazivaju komercijalnim smećem. Ne gine nam revolicija u svemu, pa i u pozorištu. Izvolite umjetnici, pređite na vlastiti budžet, kao sav normalan svijet, pa onda igrajte za 200 dinara.

Raju ubi kompjuter

Mnogi takmičari su zablistali samo u jednoj epizodi, ispucavši sve fore i fazone, ali Maca kaže da i komičarima na kratke staze treba dati prostora: – Kao klinac bio sam član KUD “Ivo Lola Ribar”, rijetko dobre stvari koja nam se dogodila u bivšoj Jugi. Malo sam svirao tamburice, malo đuskao folklor. Treba ponovo okupljati ljude i socijalizovati raju. Ubi ih kompjuter. Hajde, manijaci, dođite da se družimo, a ne da tražite virtuelne prijatelje i sajber seks.

(Novosti)

.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender