25. 09. 2020.
Dajana Šipraga Zlojutro – Udruženje DRIP: Trudnoća se posmatra kao glavna prepreka u karijeri

Dajana Šipraga Zlojutro – Udruženje DRIP: Trudnoća se posmatra kao glavna prepreka u karijeri

Dajana Šipraga Zlojutro – Udruženje DRIP: Trudnoća se posmatra kao glavna prepreka u karijeri

Večeras se banjalučkoj kafani(ci) “Igra mečka” organizuje žurka – “Tip for DRIP”. Povod za žurku je prikupljanje novca za registraciju Udruženja DRIP.
Kako je najavljeno, na šanku će biti kutija u koju možete da ubacite svoj prilog i tako pomognete da sadašnje i buduće mame, trudnice i porodilje budu srećnije, zadovoljnije i svjesnije svojih prava. Šta je DRIP, kako je i zašto udruženje nastalo i za šta se bori, pitali smo Dajanu Šipragu Zlojutro, jednu od članica i osnivačica ”DRIP-a”.

Kako je nastalo i čim se bavi udruženje DRIP?

Udruženje DRIP je nastalo sasvim spontano, prilikom organizovanja projekcije filma „Sloboda porodu“.  Jedna od naših članica i osnivačica, je imala ideju da se organizuje projekcija filma ali je uz zajedničke snage Irene Medar-Tanjge i Dražane Lepir, ova ideja prerasla u nešto mnogo više i jače – udruženje koje će se baviti reproduktivnim pravima žena i svega što majčinstvo nosi.

Ko ugrožava prava za koja se borite i na koji način?

Sistem u kojem živimo nije nimalo prijateljski nastrojen prema ženama. Trudnoća se posmatra kao glavna prepreka u karijeri, makar ona bila i najbanalnija. Zaposlenje se često uslovljava obavezivanjem žena da neće ostati trudne, a u slučaju da se to desi, skoro obavezno slijedi prekid radnog odnosa.

Pored toga, sam čin poroda je oduzet ženama. Žena je u procesu najsvetijeg i najbitnijeg čina – rađanja- pasivni posmatrač koji leži na porođajnom stolu. Želimo da žene postanu aktivne i učestvuju u rađanju onako kako im je priroda namjenila. Želimo da žene imaju izbor i da pri tom ne budu osuđivane, kao da i one same znaju koja su im prava i obaveze.

Očevi su, takođe, bitan dio cijele priče i želimo da ih i sistem tako posmatra – od samog početaka, dakle, prisustva porođaju, pa do uzimanja porodiljsko odsustva.

Kakav je odnos institucija i države prema porodiljama, trudnicama, mamama…?

Nominalno dobar. Borba protiv bijele kuge se često svodi na održavanje manifestacija koje su same sebi svrha a suštiniski se ništa ne mijenja. Očekujemo od vladajućih struktura i donosioca odluka da se aktivnije posvete ovoj problematici i preduzmu aktivne mjere zaštite radnih i reproduktivih prava žena. Za sada, iako još uvijek neformalno udruženje, smo imali reakcije i od strane Univerzitetske bolnice ali i od ministra zdravlja i socijalne zaštite.

Koji su najveći problemi sa kojima se porodice susreću nakon dobijanja djeteta?

Često se roditelji, odnosno porodice, susreću sa problemom izbora – ili da majka zadrži posao ili da rodi. Izuzetak su pojedini poslodavci ali vrlo često je ovo slučaj. Pored toga, majke i ako ostanu na poslu, su uslovljene da se ranije vrate bez obzira na zakonsko pravo da ostanu na porodiljskom odsustvu godinu dana, pa tu je vrtić, nedostatak mjesta itako dalje. Za državu koja rapidno stari, skoro ništa se ne poduzima po pitanju organizacione podrške porodicama sa malom djecom. Pitamo se zašto bismo uopšte rađale u takvoj državi..

Tu je i psihološka promjena i prilagođavanje porodica na novog člana, što je poseban izazov za par koji se do tada brinuo samo o sebi. Uzimajući u obzir navedene organizacione teškoće, psihološke se potpuno guraju u drugi plan a to često zna biti pogubno pa se samo na teritoriji Grada Banjaluke dešavaju mnogi razvodi. Sve su to faktori koji utiču na život porodice i ne treba ih zanemariti.

Djeca sa posebnim potrebama su tek posebna priča, kao i samohani roditelji i žene sa invaliditetom

Da li građani mogu samo ovakvim organizovanjem, u raznim društvenim oblastima, pomoći da se postignu ciljevi i korist za sve?

Čvrsto vjerujemo da žene, tj. roditelji moraju dići svoj glas i zahtjevati svoja prava. Naravno, to nije nimalo lako i zahtjeva sistematičan i istrajan pristup jer se promjene u sistemu ne dešavaju preko noći. Pokazalo se da su se neke promjene ipak desile (cijena prisustva oca porođaju je sada 20 KM+sanitarna dozvola 50, a prije je bilo 500KM) i to nam je samo dalo vjetar u leđa.

Koliko udruženje broji članova i kakvi su vam planovi?

Udruženje za sad čini osam žena koje svojim radom i angažovanjem rade sve da ova priča prevaziđe nivo grada Banjaluke. Imamo mnoge planove a za koje ćete, nadamo se, čuti. Za sada pratite fejsbuk stranicu „DRIP“ a uskoro će biti puštena i web stranica na adresi dripbl.org. Otvorene smo za saradnju i nove ideje,a i potrebna nam je podrška u svakom smislu. Ko god smatra da može pridonijeti radu našeg udruženja neka nam se javi ili na mail djecaroditelji@gmail.com ili putem fejsbuk stranice DRIP.

(Mojkontakt.com)

FOTO: Lenka Keleman

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender