25. 10. 2020.
Dodik: BiH samo virtuelno postoji

Dodik: BiH samo virtuelno postoji

Dodik: Pravo Srpske da odlučuje o referendumu

“Referendum kao neotuđivo pravo Srpske regulisano je i Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi koji je objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske broj 42 iz 2010. godine”, podsjetio je Dodik u obraćanju na posebnoj sjednici Narodne skupštine o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH.

On je napomenuo da postoje osporavanja prava Srpske da raspiše referendum o pravosuđu, jer to navodno može raspisati samo BiH.

“Pa referendum jeste isključivo pravo svakog entiteta, jer to pravo niti je dato, niti pripada BiH, baš onako kako je to i u SAD – pripada državama članicama, a nikako federalnim vlastima na nivou SAD”, istakao je Dodik.

On je podsjetio da je to pitanje dobro obradio akademik i stručnjak za ustavno pravo Miodrag Jovičić, koji navodi da u SAD referendum i narodna inicijativa ne postoje i nisu nikada postojali u federalnom zakonodavstvu, ali su zato široko primijenjeni u zakonodavstvu država, sa izuzetkom države Delaver.

“Tako je danas referendum obavezan u 47 američkih država-članica SAD kada je riječ o ustavnim promjenama. Referendum u pogledu zakona uveden je kasnije, uglavnom početkom 20. vijeka, i on postoji u 21 državi-članici”, napomenuo je predsjednik Srpske.

Dodik je naveo da je u pojedinim državama referendum obavezan za određene kategorije zakona, dok je u većini ostalih fakultativan, a da su pojedine države krajem 19. vijeka počele da uvode i narodnu inicijativu i ona danas postoji u 24 države.

“Akademik Jovičić konstatuje sve šire korištenje institucije referenduma u mnogim državama, pa kaže: ‘Polje primjene referenduma tokom vremena se neprestano širilo – počelo se sa ustavom, prešlo na zakone i završilo na čisto političkim pitanjima”, naveo je Dodik.

On je dodao da to potvrđuje i brošura “Prikaz američkog državnog uređenja”, izdanje Kancelarije za međunarodne informativne programe pri Državnom sekretarijatu SAD, koja se može dobiti u američkoj Ambasadi u Sarajevu, a u kojoj se, između ostalog, navodi da se glasači mogu poslužiti referendumom da bi “odbacili zakon koji je već odobren od državnih zakonodavnih tijela”.

“Zašto ovoliko govorimo o američkom Ustavu? Zato što je stručna i naučna javnost nepodijeljenog mišljenja da je Ustav BiH umnogome kopija američkog Ustava, jer su ga pisali američki pravnici u Dejtonu. Vidljivo je to po brojnim odredbama koje su skoro doslovno prepisane iz Ustava SAD kao složene države sa velikim pravima država-članica i vrlo ograničenim pravima federalne vlasti SAD”, istakao je Dodik.

On je u vezi s tim istakao da je svih ovih godina, nepravnim intervencijama visokog predstavnika i raznim pritiscima, došlo do stvaranja “antidejtonske BiH, pravog mastodonta koji uzima od entiteta novac, a sva odgovornost za ekonomsko-socijalno stanje ostaje entitetima”.

“U periodu od 2000. do 2015. godine institucije BiH su poreske obveznike u BiH koštale nešto malo manje od 16,4 milijardi KM, odnosno poreske obveznike Srpske približno 5,4 milijardi KM. Upravo onoliko koliko iznosi ukupni javni dug Republike Srpske”, istakao je predsjednik Srpske.

Dodik je dodao da je koliko su i kojom brzinom nastajale nove institucije na nivou BiH možda najlakše primijetiti kroz budžet institucija koji je 2000. godine bio oko 280,95 miliona KM sa dvadesetak budžetskih korisnika, dok budžet za ovu godinu iznosi oko 1,564 milijardi KM raspoređenih na oko 100 budžetskih korisnika.

“Takođe, broj zaposlenih u ovim institucijama se rapidno uvećavao, i to sa ispod 3.000 zaposlenih u 2000. godini na nešto više od 22.000 zaposlenih u 2015. godini”, naveo je Dodik.

Govoreći o efektima nametnutih zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH, Dodik je rekao da je za 12 godina postojanja Visoki sudski u tužilački savjet /VSTS/ građane BiH koštao oko 75,73 miliona KM, odnosno građane Srpske oko 25 miliona KM, dok se broj zaposlenih povećao sa nešto više od 30 na 104.

“Sud BiH je, takođe, u periodu svog postojanja obveznike koštao oko 130,25 miliona KM, odnosno obveznike Srpske malo manje od 43 miliona KM. Od primarno 42 zaposlena, SuD BiH danas zapošljava 277 osoba”, istakao je Dodik.

On je dodao da je tužilaštvo BiH do danas potrošilo skoro 91 milion KM, odnosno 30,03 miliona KM novca koji pripada Republici Srpskoj.

“Ministarstvo odbrane BiH je građane BiH do danas koštalo 3,056 milijardi KM, odnosno građane Srpske oko 1,008 milijardi KM. Ujedno, ovo ministarstvo broji više od 10.000 zaposlenih”, naveo je Dodik.

On je napomenuo i da je institucijama BiH na teret Srpske sa Računa javnih prihoda Uprave za indirektno oporezivanje BiH od 2005. godine do danas doznačeno oko 2,085 milijardi KM, dok je od prikupljene RTV takse na području Srpske u periodu od 2005. do ove godine u korist jedinstvenog javnog RTV servisa BHRT doznačeno 105,4 miliona KM.

“Brojni su slučajevi koje bih mogao navesti kao primjer koliko nas koštaju neustavno i nezakonito nametnute ‘državne’ institucije na nivou BiH”, naglasio je predsjednik Srpske.

On je podsjetio da je Narodna skupština Srpske u prošlom sazivu, 13. aprila 2011. godine, održala četvrtu posebnu sjednicu i raspravljala o nedjelovanju Suda i Tužilaštva BiH razmatrajući Informaciju o istraživanju i procesuiranju ratnih zločina i traženju nestalih lica.

“I danas, 20 godina nakon završetka rata, stalno je nastojanje da se ospori ustavnopravni položaj Srpske koji joj pripada po Dejtonskom sporazumu. Mi samo tražimo da se poštuje Dejtonski Ustav BiH i razgraničenje nadležnosti između entiteta i BiH”, napomenuo je Dodik.

On je upozorio da uporno osporavanje i kršenje Dejtonskog sporazuma od dijela međunarodne zajednice kroz nametanje ustavnih amandmana na ustave entiteta, nametanje zakona, smjene izabranih zvaničnika od visokog predstavnika, održava stalnu nestabilnost i neracionalnost nefunkcionalnih organa na nivou BiH.

“Svakako da u tome posebno mjesto zauzima nametnuto pravosuđe na nivou BiH, u vidu Suda i Tužilaštva, a nešto manje Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH. Kada smo prije četiri godine u aprilu 2011. godine raspravljali o tako nametnutom pravosuđu BiH, imali smo sadržajnu raspravu i donijeli zaključke, koji su vam dostavljeni u materijalima za današnju sjednicu”, rekao je Dodik u obraćanju poslanicima.

Predsjednik Srpske je podsjetio da, kada je riječ o karakteru proteklog rata u BiH, ne postoji slaganje među narodima u BiH, navodeći da je za Srpsku, kao i za brojne međunarodne institucije, to bio građanski rat.

“To nikada nije prihvatila bošnjačka strana koja tvrdi da je u pitanju agresija Srbije, ponekad kažu i Hrvatske na BiH, uz genocid i ne samo u Srebrenici. Moram reći da je takva projekcija bošnjačke strane postavljena još na samom početku rata, da bi kroz status napadnutog i ako ne jedine, onda najveće žrtve, sebi pribavila prava na jedinu istinu o ratu i najveća prava na uređivanje zajedničke države nakon rata, bez obzira što to nije bilo tako”, ističe Dodik.

On je citirao specijalnog savjetnika šefa Misije OEBS-a u BiH Suzan Vudvord, koja je u svom radu “Narušavanje suverenosti radi stvaranja suverenosti: Da li je bosanski Dejton beskorisna vježba ili novi model” napisala da su krajem marta 1992. godine SAD ubijedile Aliju Izetbegovića da “može da napusti pregovore i odustane od Kutiljerovog plana, te da odmah dobije priznanje na osnovu toga što nasilje Srba predstavlja kao akt spoljne agresije koju jedino suverenost može da obuzda”.

“Vudvordova dalje kaže: ‘Međutim, ovaj argument ima mali nedostatak, pošto bosanski Srbi tada još nisu započeli rat protiv bosanske nezavisnosti”, napomenuo je Dodik.

On je dodao da je “priča o agresiji” bila i na sjednici krnjeg Predsjedništva BiH od 4. maja 1992. godine, kada je uz tezu o agresiji Abdulah Konjicija iz SDA tražio da se to proglasi i genocidom.

“Dakle, prije bilo kakvih ratnih dejstava i zločina sa srpske strane, odmah se daje kvalifikacija: agresija i genocid. To je bio osnov za djelovanje, pritiske i ucjene koje je bošnjačka strana svih ovih godina koristila prema zapadnim zemljama, ponajviše prema SAD, da im udovolje u poslijeratnom stvaranju unitarne države i oduzimanju nadležnosti Srpskoj”, istakao je Dodik.

On je ocijenio da je u tom planu, čiji je začetak na početku rata, važna stavka određivanje karaktera rata u BiH.

“Ratna propaganda koja je označavala Srbe kao zločince, a Muslimane-Bošnjake kao žrtve, tražila je sudske potvrde. Zato je bilo potrebno izmisliti pravosuđe na nivou BiH, suprotno ustavnim rješenjima iz Dejtonskog sporazuma”, naglašava predsjednik Srpske.

On je upozorio da, na osnovu presuda, bošnjačka strana putem pritiska na međunarodnu zajednicu želi oduzeti Republici Srpskoj ona prava koja je unijela u državnu zajednicu koja je nastala u Dejtonu 1995. godine, pod nazivom “Bosna i Hercegovina”.

“Nije namjera bošnjačke strane da formalno ukine Srpsku. Namjera je perfidnija – da se oduzimanjem nadležnosti i gušenjem kroz neustavno prioritetno finansiranje glomaznog i neproduktivnog administrativnog aparata na nivou BiH, nastalog nametanjem od visokog predstavnika, obesmisli samo postojanje Srpske”, ističe Dodik.

On dodaje da bi se time ugasila perspektiva ekonomsko-socijalnog opstanka srpskog naroda kao većinskog u Republici Srpskoj.

“Tome se moramo suprostaviti zbog opstanka Dejtonske BiH i zajedničke budućnosti koju možemo graditi na međusobnom pomirenju i povjerenju, uz poštovanje Dejtonske strukture BiH koja je kreacijom prije svega SAD vrlo pažljivo izbalansirana s ciljem funkcionisanja BiH kao složene zemlje, a po uzoru na američki Ustav”, poručio je Dodik.

Dvije faze nametanja pravosuđa na nivou BiH

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je da je proces nametanja pravosuđa na nivou BiH išao u dvije faze – prva je zastrašivanje izabranih funkcionera, a druga osnivanje odjeljenja za ratne zločine u Sudu i Tužilaštvu BiH sa stranim sudijama i tužiocima, a u funkciji podržavanja “bošnjačke istine o agresiji i genocidu”.
U obraćanju poslanicima na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, Dodik je naveo da je prva faza – zastrašivanje izabranih funkcionera, sadržana u razlozima za nametanje Zakona o Sudu BiH odlukom visokog predstavnika Volfganga Petriča od 11. novembra 2000. godine.

Dodik je rekao da kao razlog osnivanja Suda BiH, visoki predstavnik navodi: “Uspostavljanje neophodnih struktura na nivou države BiH i entiteta s ciljem ispunjavanja zahtjeva datih u odgovarajućim ustavima, uključujući i osnivanje sudskih institucija na državnom nivou čime bi se zadovoljila potreba data u Ustavu, a koje bi se bavile krivičnim djelima zvaničnika BiH počinjenim u toku obavljanja službene dužnosti”.

“Ovakva površnost i neozbiljnost, dokaz je arogancije i umišljenosti i drastičan primjer kršenja Dejtonskog sporazuma. Cilj te prve faze je bilo disciplinovanje srpskih i hrvatskih funkcionera, kroz smjene, hapšenja, zatvaranja i sudske progone bez valjanih dokaza. Zastrašivanje je bila poruka i drugima šta će ih snaći ako se budu protivili prekrajanju Dejtonskog sporazuma i centralizaciji u korist Bošnjaka”, istakao je predsjednik Srpske.

On je podsjetio da su žrtve tih procesa bili Mirko Šarović, predsjednik Republike Srpske a potom srpski član Predsjedništva BiH, koji je sa funkcije praktično otišao u pritvor od godinu dana, a nakon sudskog procesa je oslobođen.

“Za godinu dana zatvora, Šarović je tužio BiH i dobio odštetu od 102.000 maraka. Pored njega suđen je i nepravosnažno osuđen na 10 godina Ante Jelavić, hrvatski član Predsjedništva BiH. Ova presuda je ukinuta, tako da sada ni Jelavić nije kriv. Zatvaranje i sudski proces, zadesio je i Dragana Čovića, bivšeg zamjenika premijera i ministra FBiH, sadašnjeg člana Predsjedništva BiH. Protiv njega je Tužilaštvu i Sudu BiH podneseno više od 10 krivičnih prijava, od kojih ga na kraju oslobađaju, što je samo potvrda da se radi o političkom progonu”, konstatovao je Dodik.

On je podsjetio da je “Čoviću suđeno i za udruženi zločinački poduhvat u kome su svi drugi još prvostepeno oslobođeni, a on suđen za udruživanje sam sa sobom”.

Predsjednik Srpske je naglasio da su optužnica i sudski proces bili sudbina i Mladena Ivanića, zato što kao premijer nije “dovoljno dobro pripremio sjednicu Vlade Republike Srpske, pa je nastupila šteta po ‘Srpske šume'”.

“Za ovu nebulozu, Ivanić je osuđen na 18 mjeseci zatvora. To mu je bila opomena što odmah nije prihvatio ponudu SDP-a da izađe iz koalicije sa SNSD-om. Na presudu se žalio Ivanić i tužilac koji je tražio četiri godine zatvora. Oslobođen je i Milovan Cicko Bjelica i naloženo je da mu se zbog povrede časti i ugleda, pretrpljenog duševnog bola i protivpravnog držanja u pritvoru iz budžeta BiH isplate 153.000 KM.

Bjelica je tada izjavio da je ovo još jedna potvrda da su strani tužioci u Tužilaštvu BiH montirali političke optužnice bez ikakvih dokaza. On podsjeća da je optužnicu protiv njega i Šarovića podigao bivši strani tužilac Džonatan Ratel koga je kasnije na predmetu zamijenio Erik Larson, dodajući da je Ratel posle odlaska iz Tužilaštva BiH završio na Kosovu kao tužilac Euleksa. Pompeznu optužnicu protiv Mladena Ivanića, koja je okončana oslobađajućom presudom, takođe, je vodio strani tužilac Haike Vendorf”, naveo je Dodik.

Govoreći o drugoj fazi procesa nametanja pravosuđa na nivou BiH, Dodik je podsjetio da se ta druga faza “pravde” po OHR-u zbila 2004. godine, osnivanjem odjelenja za ratne zločine u Sudu i Tužilaštvu BiH, sa stranim sudijama i tužiocima, opet u funkciji podržavanja “bošnjačke istine o agresiji i genocidu”.

Računalo se, kaže Dodik, da je mehanizam zastrašivanja funkcionera prije svega Srba i Hrvata, uspostavljen i uvijek spreman da po potrebi nastavi sa progonima onih koje narod izabere na izborima.

“Radi istine mora se reći da OHR-ovo ‘pravosuđe na nivou BiH’, nekad zakači i bošnjačke funkcionere, ali samo onda kada se udalje od SDA. Tako je proces vođen i protiv Edhema Bičakčića, bivšeg premijera FBiH, koji je optužen zajedno sa Draganom Čovićem, za zloupotrebu službenog položaja, a onda oslobođen”, rekao je predsjednik Srpske.

On je podsjetio da su strani tužioci na kraju svojih mandata, donosili odluke o obustavljanju istraga za ratne zločine, kao u slučaju “Dobrovoljačka ulica”.

“Takvu sramnu odluku donio je strani tužilac Dejvid Švendimen, a njegov kolega istu odluku donio je u slučaju ‘Tuzlanska kolona’. Svirepi zločini nad nedužnim mladićima JNA u povlačenju iz Sarajeva i Tuzle, nisu dočekali presude. Ubistva nesporna, žrtve poznate, a počinioci nikad presuđeni”, naglasio je Dodik.

Kada po potjernicama budu uhapšeni Ejup Ganić i Jovan Divjak, ističe Dodik, onda se aktivira Tužilaštvo i bošnjačke strukture u Sarajevu i traže da ih izruče BiH, da bi ih onda pustili na slobodu.

“Tadašnji predsjednik Republike Srpske gospodin Dragan Čavić i ja kao premijer, podnijeli smo 2006. godine, krivičnu prijavu protiv komandanta Petog muslimanskog korpusa Atifa Dudakovića, uz brojne dokaze i video snimke koji potvrđuju odgovornost za ubistva, rušenje i paljenje civilnih objekata. Tužilaštvo BiH ćuti već devet godina.

Kada Okružno tužilaštvo u Bijeljini pokrene istragu protiv Nasera Orića, komandanta 28. Muslimanske divizije u zaštićenoj zoni Srebrenica, koja je njemu služila kao zaštita nakon brojnih zločina, onda Tužilaštvo i Sud BiH preuzmu, bolje rečeno otmu taj predmet i ćute šest godina. Kada uhapse Orića, onda brže-bolje se sjete da imaju taj predmet kod sebe i onda traže da se Orić izruči njima, jer tobože vode istragu. Onda ga puste, bez optužnice, bez suđenja, bez pravde za žrtve i njihove porodice”, naglasio je Dodik, podsjetivši da je javnost nebrojeno puta, svih ovih godina, prilikom pomena srpskim žrtvama širom BiH čula – za ove zločine nad Srbima još niko nije odgovarao.

Nametnuti “državni” pravosudni sistem čini BiH još nestabilnijom

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik upozorio je da izmišljeni i nametnuti “državni” pravosudni sistem, BiH čini dodatno nestabilnom i još više podijeljenom.

U obraćanju poslanicima na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, Dodik je naglasio da je razvijen cijeli instrumentalizovani sistem koji je u funkciji selektivne pravde i vladanja BiH suprotno Ustavu i zakonima čime se krši vladavina prava kao jedan od postulata demokratskih i suverenih država.

“Da je namjera bila postojanje pravosuđa na nivou BiH, onda bi to stajalo kao izričita nadležnost po Ustavu BiH. Baš onako kako stoji u američkom Ustavu koji je bio uzor autorima Dejtonskog ustava BiH. Naime, u Ustavu SAD članom 3. je propisano: ‘Sudska vlast Sjedinjenih Država povjerava se Vrhovnom sudu i onim nižim sudovima koje Kongres SAD može povremeno ustanovljavati i osnivati’. Kao što se zna, Parlamentarna skupština BiH nema takvo izričito ovlašćenje, pa čak ni ona ne može ustanovljavati pravosuđe i njegove institucije, sve dok se ne dopuni Ustav BiH i time stvori pravni osnov”, pojasnio je Dodik.

On je naglasio da Ustav BiH koji je Aneks 4. Dejtonskog sporazuma, u određivanju nadležnosti BiH, nije odredio pravosuđe, pa ono u skladu sa članom 3.3.a. Ustava, pripada entitetima kao njihova nadležnost.

“Tako je i bilo sve dok visoki predstavnik Volfgang Petrič svojom odlukom 12. novembra 2000. godine nije nametnuo Zakon o Sudu BiH. Na tu Petričevu odluku, 25 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske uputilo je zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH, sa obrazloženjem da pravosuđe nije predviđeno kao nadležnost BiH”, naveo je predsjednik Srpske.

Članom 3.1. Ustava BiH definisane su nadležnosti institucija BiH, a članom 3.a. je određeno da “sve državne funkcije i ovlašćenja koja ovim Ustavom nisu izričito dodijeljena institucijama BiH pripadaće entitetima”.

Ustavni sud BiH upustio se u ocjenu ustavnosti, navodeći zašto to čini – “Međutim, kada visoki predstavnik interveniše u pravni sistem BiH, supstituišući domaće vlasti, on djeluje kao vlast BiH a zakoni koje on donosi su prirode domaćih zakona, te moraju da se smatraju zakonima BiH, čija je saglasnost sa Ustavom BiH podložna kontroli Ustavnog suda”.

Predsjednik Srpske je ocijenio da je potčinjenost, reklo bi se čak i snishodljivost Ustavnog suda BiH prema visokom predstavniku, dala očekivanu odluku – da je takav Zakon o Sudu BiH, u saglasnosti sa Ustavom BiH.

“Pošto ne može da nađe nikakvu ustavnu ni pravnu zasnovanost u pogledu nadležnosti za uspostavljanje Suda BiH, Ustavni sud BiH pribjegava proizvoljnim procjenama i očekivanjima, pa time još dodatno potvrđuje svu nepravnost i neozbiljnost takve konstrukcije – kako u Odluci visokog predstavnika da nametne takav zakon, tako i u svojoj odluci da taj zakon proglasi ustavnim”, istakao je Dodik.

Ustavni sud BiH, podsjeća on, dalje obrazlaže “Može da se očekuje da će uspostavljanje Suda BiH biti važan elemenat u obezbjeđenju da institucije BiH djeluju u saglasnosti sa vladavinom prava i da zadovoljavaju uslove Evropske konvencije u pogledu pravičnih suđenja pred sudovima i efektivnih pravnih lijekova”.

Ustavni sud BiH dalje tvrdi da se uspostavljanjem Suda BiH “ispunjava uslov nezavisnog i nepristrasnog tribunala”.

“Da li to onda znači da su svi drugi sudovi u BiH, pristrasni i zavisni?”, upitao je Dodik, ističući da je praksa pokazala da je pravosuđe koje je instalisao OHR, najvećim dijelom pristrasno i zavisno.

Ustavni sud BiH dalje “zapaža da uspostavljanjem Suda BiH može da se očekuje veći doprinos vladavini prava, što je jedan od osnovnih principa za funkcionisanje demokratske države”.

“Tako su očekivanja Ustavnog suda BiH bila jedina argumentacija, a bez ikakvog ustavnog osnova. Vrijeme je pokazalo klimavost takve konstrukcije. Propala suđenja zbog nerazumnih optužnica i poništenih presuda koja su bila produkt površnosti i neodgovornosti, prije svega, stranih tužilaca i sudija, sistematski su uništavala pravosudni sistem”, ocijenio je Dodik.

On je podsjetio da su Odluku Ustavnog suda BiH od 28. septembra 2001. godine o ustavnosti Zakona o Sudu BiH izglasala trojica stranih sudija i dvojica sudija iz reda bošnjačkog naroda, a neustavnim su ga smatrali svih četvoro sudija iz reda srpskog i hrvatskog naroda.

Riječ je o profesorima pravnih fakulteta – Snežani Savić, Vitomiru Popoviću, Zvonku Miljku i o Mirku Zovku, bivšem predsjedniku Ustavnog suda Republike Srpske.

“Odluka je donesena suprotno utemeljenim stavovima sudija iz reda dva, od tri konstitutivna naroda, samo sa dva glasa sudija iz reda Bošnjaka i još tri glasa stranih sudija. Može li se takva odluka smatrati legitimnom s obzirom na pravno utemeljenu argumentaciju sudija iz reda Srba i Hrvata? Tako je izdvajajući mišljenje, sudija Snežana Savić konstatovala da ne postoji ustavni osnov za donošenje tog zakona, odnosno uspostavljanje Suda BiH, jer se ni visoki predstavnik nije mogao pozvati na odredbu Ustava BiH.

Sudija Zvonko Miljko u izdvojenom mišljenju, dao je preciznu i neumoljivu definiciju: ‘Ne može da postoji Sud BiH ako ga nema u samom Ustavu BiH. Ovaj zakon ne bi mogla da donese čak ni Parlamentarna skupština BiH, pa tako ni visoki predstavnik koji u ovom slučaju ‘suspstituiše Parlamentarnu skupštinu BiH’ kako stoji u samoj Odluci Ustavnog suda. Jedini način za uspostavljanje ovakvog suda bio bi moguć ustavnom revizijom, u skladu sa članom 10.1. Ustava BiH’. Takve revizije, odnosno dopune Ustava BiH nije bilo”, podsjetio je predsjednik Srpske u obraćanju poslanicima parlamenta Srpske.

On je naveo da je sudija Miljko samo dosljedan, smatrajući da se nikako ne može drugačije tumačiti odredba člana 3.a. Ustava, već da svaka nadležnost institucija BiH mora biti izričito dodijeljena samim Ustavom.

“To znači da se dodatne nadležnosti institucija BiH mogu jedino utvrditi amandmanima na Ustav, pa tek onda time stvoriti pravni osnov za donošenje zakona od Parlamentarne skupštine BiH. Naravno, ovome bi morala da prethodi promjena Aneksa 4. po proceduri koju predviđa međunarodno pravo za međunarodne ugovore, a to je sporazum entiteta”, naglasio je Dodik.

On je istakao da je petorici sudija koji su izglasali odluku o ustavnosti, jedino bilo važno postojanje odluke za koju će Bošnjaci ponavljati da je konačna i obavezujuća, jer tako piše u Ustavu BiH.

“Međutim, to ne može spriječiti razmatranje okolnosti preglasavanja i nedostatka bilo kakve ustavne argumentacije u prilog takve odluke. Ostaje činjenica – pet naprema četiri, bez glasova nesumnjivih sudijskih autoriteta iz reda Srba i Hrvata.

Sasvim očekivano, nametanje Zakona o Sudu BiH, bio je samo prvi korak u uspostavljanju pravosudnog sistema koji će biti isključivo u funkciji donosioca takvog akta – visokog predstavnika/OHR-a i udovoljavanju zahtjevima bošnjačke političke javnosti i stranaka”, konstatovao je Dodik.

Znajući da ne postoji nikakav pravni osnov za nametanja zakona, kaže predsjednik Republike, sastavni dio odluke o nametanju zakona je i formulacija da ta “odluka stupa na snagu odmah na privremenoj osnovi, sve dok Parlamentarna skupština BiH ne usvoji Zakon u propisanoj formi, bez izmjena i dopuna i bez postavljanja uslova”.

“Pošto se Zakon ne može promijeniti, Parlamentarna skupština ga usvaja u istovjetnom tekstu kao što je nametnut. Bili smo naivni i u zabludi da ćemo nametnute zakone moći mijenjati u parlamentarnoj proceduri. Nije vrijedilo, jer se poslanici iz reda Bošnjaka ne žele odreći onoga što im je podario visoki predstavnik/OHR u građenju države po njihovoj mjeri”, zaključio je Dodik.

Sud i Tužilaštvo BiH generišu mržnju i netrpeljivost

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je danas da rad i djelovanje Suda i Tužilaštva BiH generišu međunacionalnu mržnju i netrpeljivost, a da je reforma pravosuđa u BiH vođena na pogrešnim osnovama i nije dala adekvatne rezultate.

“Prateći višegodišnju implementaciju zaključaka i preporuka Narodne skupštine Republike Srpske o sistemu pravosuđa u okviru strukturalnog dijaloga, može se konstatovati da on nije dao željene efekte, što je povod reakcije najviših institucija Srpske za raspisivanje republičkog referenduma po ovom pitanju”, istakao je Dodik u obraćanju na posebnoj sjednici Narodne skupštine Srpske o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH.

On je napomenuo da Srpska odbacuje mogućnost da se verifikuju nadležnosti koje su prenošene na nivo BiH posredstvom nametnutih zakona od visokog predstavnika, te stvara uslove i mogućnosti da se ospori njihovo pravno dejstvo na teritoriji Republike.

“Istovremeno, ponovo pozivamo visokog predstavnika da bez odlaganja amnestira sve osobe kojima su ranijim odlukama visokih predstavnika, a izvan sudske i zakonske procedure, oduzeta ili suspendovana garantovana građanska prava, te da im ista budu u potpunosti vraćena”, rekao je Dodik.

Dodik je zatrašio od svih institucija Republike Srpske da obezbijede svim svojim državljanima i građanima ljudska prava i slobode zagarantovane Ustavom Republike Srpske i Aneksom četiri Dejtonskog mirovnog sporazuma, uključujući jednako pravo na rad svih građana bez ograničenja bilo koje vrste, kao i pravo na sudsku zaštitu i odbranu, sve dok visoki predstavnik ne ukine sankcije nametnute na nedemokratski način.

“Moramo naglasiti da organi Srpske ovom inicijativom ostvaruju svoja ustavna ovlašćenja, na osnovu prava koja joj pripadaju po međunarodnom pravu. To proizlazi iz činjenice da je Srpska strana potpisnica svih 11 aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH – Dejtonski sporazum. Aneksi se smatraju sastavnim dijelom međunarodnih ugovora, time je Srpska postala subjekt međunarodnog ugovora, kako to tumači i Venecijanska komisija”, ističe Dodik.

On je podsjetio da je Narodna skupština Srpske još 13. aprila 2011. godine konstatovala da je rad Suda i Tužilaštva BiH karakterisan selektivnim pristupom istraživanju i procesuiranju ratnih zločina.

“Primjenjujući različite standarde u vođenju postupka i presuđivanju, rad Suda i Tužilaštva BiH je uvijek bio na štetu srpskog naroda sa jasnom političkom tendencijom stvaranja, po Srbe, krajnje negativne slike o ratnim dešavanjima u BiH”, upozorio je Dodik.

On je dodao da broj optužnica i presuda protiv Srba pred Sudom BiH nepobitno ukazuje na selektivan pristup pravdi koji dovodi do isključive krivice srpskog naroda.

“U pogledu pravosnažno izrečenih kazni Srbima je do sada izrečeno 1.498,5 /78,5 odsto/ godina zatvora. Na drugoj strani, Bošnjacima je izrečeno 224 /11,7 odsto/ i Hrvatima 188 /9,8 odsto/ godina zatvora, što ukupno čini procenat od 21,5 odsto ukupno pravosnažno izrečenih zatvorskih kazni”, napominje Dodik.

On je dodao da sa aspekta dokaznih sredstava i dokazivanja ostaje nejasno šta je to što predstavlja relevantan dokaz da Tužilaštvo i Sud BiH procesuiraju počinioce zločina nad Srbima /očigledni dokazi postoje za Atifa Dudakovića, Sakiba Mahmuljina, Nasera Orića, Dobrovoljačku ulicu, grad Srajevo i drugo/.

“Lica srpske nacionalnosti se procesuiraju za najteža djela kažnjiva po međunarodnom humanitarnom i ratnom pravu kao što su zločin protiv čovječnosti i genocid, dok s druge strane takve kvalifikacije, iako za to postoje dokazi, nisu prisutne u optužnicama za lica drugih nacionalnosti”, napominje Dodik.

On je upozorio i na činjenicu da je stalan pritisak na svjedoke i optužena lica po pitanju utvrđivanja činjenica i svjedočenja, pa su pojedina lica pravosnažno osuđena na zatvorske kazne zbog lažnog svjedočenja.

“Istovremeno ne želimo zaštititi ili amnestirati bilo koga od odgovornosti za počinjene ratne zločine, nego naprotiv, insistiramo da svi koji su počinili ratne zločine budu procesuirani, bez zadrške ili bilo kakvog selektivnog pristupa”, naveo je Dodik.

On je podsjetio da je Srpske odbacila i retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH na slučajeve počinjenih ratnih zločina, a pogotovo njegovu selektivnu primjenu isključivo na pripadnike srpskog naroda, navodeći da i sada traži reviziju svih sudskih postupaka kojima su kazne zatvora za ratni zločin izrečene retroaktivnom primjenom Krivičnog zakona BiH.

Dodik je napomenuo i da je, nakon što je Narodna skupština 2011. godine donijela odluku o raspisivanju republičkog referenduma radi izjašnjavanja građana o zakonima nametnutim od visokog predstavnika, posebno zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH i njihovoj neustavnoj verifikaciji u Parlamentarnoj skupštini BiH, visoki predstavnik odmah započeo kampanju optuživanja i prijetnji, zaboravljajući da je mandat dobio od strana-potpisnica, pa time i od Srpske.

“Visoki predstavnik je tada u inostranstvu stvarao sliku da je riječ o referendumu koji krši Dejtonski sporazum i kojim počinje secesija Republike Srpske. Visoki predstavnik je neistinito i tendeciozno predstavio zalaganje Srpske da se djelovanje Tužilaštva i Suda BiH uskladi sa ustavnom pozicijom i ostvarivanjem pravde za sve, bez obzira na nacionalnost počinilaca, prije svega u predmetima ratnih zločina”, istakao je Dodik.

On je dodao da je visoki predstavnik za to tražio podršku, ali je nije dobio u međunarodnoj zajednici.

“Nakon rasprave po izvještaju visokog predstavnika koja je održana 9. maja 2011. godine u Savjetu bezbjednosti UN, nije donesena nikakva rezolucija, niti je izdato predsjedničko saopštenje kojim bi se podržale ocjene visokog predstavnika, sadržane u njegovom posebnom izvještaju i istupanju o Republici Srpskoj”, naveo je Dodik.

On je napomenuo da je Ruska Federacija zastupala stav da je referendum u skladu sa Dejtonskim sporazumom, te da ni EU nije prihvatila ocjene visokog predstavnika Valentina Incka, već je konstatovala da je “referendum korak u pogrešnom pravcu”, ponudivši dijalog o problemima u pravosuđu.

Dodik je naveo da je zbog toga u maju 2011. godine prihvaćena ponuda koja je sadržana u odvojenim izjavama tadašnje visoke predstavnice EU Ketrin Ešton i predsjednika Srpske, na osnovu koje je otvoren strukturalni dijalog o reformi pravosuđa u BiH, ali koji za ove četiri godine nije dao očekivane rezultate.

“Zato sada vraćamo referendumski proces koji smo započeli 2011. godine da bi odbranili dejtonsku poziciju Srpske. Smatrali smo i smatramo da je Srpska i tada i sada postupala legalno i legitimno, raspravljajući o posljedicama djelovanja Tužilaštva i Suda BiH, kao pravosudnih institucija nepoznatih u Ustavu BiH”, naglasio je Dodik.

Predsjednik Srpske je ponovio da su oni nametnuti zakonima visokog predstavnika i počeli da djeluju od 2003. godine, te da do tada nisu postojali niti je postojao pravni nedostatak, jer su u skladu sa Ustavom BiH i ustavima entiteta postojali pravosudni organi na nižem – opštinskom, srednjem – okružnom i kantonalnom, i entitetskom kao vrhovnom nivou.

“Takvo je bilo i zakonodavstvo. Intervencije visokog predstavnika i navodna pravosudna reforma nisu doprinijele ni međunacionalnom pomirenju ni povjerenju, niti posebnim rezultatima u procesuiranju ratnih zločina. Reklo bi se da je sve ispadalo suprotno od onoga što je proklamovano od visokog predstavnika i OHR-a”, kaže Dodik.

On je ocijenio da je nametnutim zakonima i nametnutim Sudom i Tužilaštvom, selektivnom pravdom u kojoj su ogromnom većinom kao zločinci bili određeni Srbi, kreirana netačna slika o karakteru rata u BiH, a da se takve tendencije nastaljaju i danas kroz najnovije primjer u slučaju “Orić”.

“Umjesto konstatacije u Dejtonskom sporazumu da je u pitanju bio ‘tragični sukob u regionu’, stvarana je predstava o Srpskoj kao udruženom zločinačkom poduhvatu nastaloj na etničkom čišćenju i genocidu, uz komandnu odgovornost vojnih i političkih ličnosti na svim nivoima u Srpskoj. Za razliku od toga, i oni rijetki Bošnjaci optuživani pred Sudom BiH, bili su samo pojedinci, bez udruživanja i komandne odgovornosti”, napomenuo je Dodik.

On je dodao da zločini sa početka rata – od Kupresa, Sijekovca, Dobrovoljačke, Tuzlanske kolone, Bradine, Bratunca – nisu nikada doživjeli čak ni optuženje, a kamoli sudsku presudu.

“Zato stoji kao gorka opomena svima i svakome u Srpskoj prilikom pomena stradalim Srbima – ZA OVE ZLOČINE NAD SRBIMA JOŠ NIKO NIJE ODGOVARAO. Umjesto PRAVDE ZA SVE, dobili smo nepravdu, umjesto istine, dobili smo laž o agresiji i zaštitu zločina učinjenih Srbima”, ističe Dodik.

On je ocijenio da je suvišno i naglašavati da je referendumsko izjašnjavanje demokratski mehanizam izražavanja volje građana, te da ga kao takvog treba obavezno koristiti o svim vitalnim pitanjima od interesa za Republiku Srpsku.

“Pritom mislim na status Republike Srpske u okviru BiH, promjene Ustava BiH, promjenu međuentitetske linije razgraničenja, ulazak u vojno-političke strukture, kao i pitanja djelovanja nametnutih odluka i njihovog pravnog dejstva na teritotiji Republike Srpske”, precizirao je Dodik.

On je istakao da je legitimnost rasprave i akata o referendumu potvrđena i time što su se visoki predstavnik, a još više OHR, našli uplašeni za svoju budućnost bez vladanja BiH.

“Na njihovu žalost, problem vladanja BiH kao protektoratom, bez ikakvog pravnog osnova, problematizujemo i dovodimo u pitanje. Nezavisnost pravosuđa je najbitniji element pravne države i temelj legitimiteta sudske vlasti. Visoki predstavnik je namećući zakone o Sudu i tužilaštvu BiH ozbiljno podrio nezavisnost sudova i srušio vladavinu prava u BiH”, rekao je Dodik.

On je dodao da je visoki predstavnik uništio i nezavisnost Ustavnog suda BiH, kao jedinog sudskog organa predviđenog Ustavom BiH.

“Kako smatra profesor Jozef Marko, koji je bio jedan od tri strane sudije Ustavnog suda, visoki predstavnik je direktno intervenisao kod sudija Ustavnog suda i upoznao ih o svojim željama. Profesor Marko smatra da se tvrdnje Suda o izuzetno ograničenoj nadležnosti u pogledu određenih postupaka visokog predstavnika ‘temelje na prećutnom konsenzusu Suda i visokog predstavnika da će Sud, prilikom vršenja svoje vlasti…uvijek potvrđivati meritum odluka visokog predstavnika, kao što se može vidjeti iz tih presuda”, napomenuo je Dodik.

On je podsjetio da u svojim komentarima Ustava BiH iz 2010. godine grupa uvaženih pravnih stručnjaka konstatuje da je u određenim predmetima koji se tiču ovlašćenja visokog predstavnika “uobičajena praksa” Ustavnog suda da se prije donošenja odluke zatraži mišljenje visokog predstavnika.

“Kada se jednom prilikom ispostavilo da se Ustavni sud nije u dovoljnoj mjeri povinovao željama visokog predstavnika, odgovor visokog predstavnika stigao je u obliku zapanjujuće zloupotrebe vladavine prava, čak i mjereno standardima visokog predstavnika. Uprkos prodornim nastojanjima visokog predstavnika da Ustavni sud stavi pod kontrolu, Sud je 2006. godine izdao odluku u kojoj je – delikatno – doveo u pitanje smjenu nosilaca javnih funkcija po kratkom postupku i zabranu rada u javnoj službi”, podsjeća Dodik.

On napominje da je Ustavni sud usvojio žalbu dva lica koja je visoki predstavnik smijenio po kratkom postupku i zabranio im obavljanje javne funkcije – Milorada Bilbije i Dragana Kalinića.

“Sud je jednoglasno utvrdio da nepostojanje pravnog lijeka kojim bi se osporila odluka visokog predstavnika predstavlja kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sud je zaključio da je njihovo ‘pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije prekršeno’. Međutim, direktno prenebregavajući vladavinu prava i ljudska prava, visoki predstavnik odgovara u martu 2007. novom odlukom kojom poništava tu odluku Ustavnog suda BiH”, ističe predsjednik Srpske.

Dodik je podsjetio da je visoki predstavnik zabranio revizije njegovih odluka, te uskratio žrtvama kršenja ljudskih prava svaki pravni lijek.

“U istom nalogu, visoki predstavnik ide tako daleko da prijeti smjenom ili zabranom rada nosiocima funkcija koji preduzmu korake ka uspostavljanju mehanizama za reviziju njegovih odluka”, kaže Dodik.

U svom godišnjem izvještaju za 2003. godinu, Helsinški komitet BiH osuđuje ovaj napad na nezavisnost sudske vlasti, nazivajući ga još jednim u nizu primjera “očigledne zavisnosti” sudova od odluka i mišljenja međunarodne zajednice u BiH i konstatuje da se “međunarodna zajednica direktno uplela u rad pravosuđa i očigledno demonstrirala svoju namjeru da ‘kontroliše’ rad suda na najneprimjereniji način.

“Bilo bi teško zamisliti da će ijedan sudija u BiH, čije imenovanje zavisi od tijela kao što je Visoki sudski i tužilački savjet BiH, koji je osnovala međunarodna zajednica, donijeti odluku koja se razlikuje od odluke koju visoki predstavnik preporučuje u svom pismu”, smatra Dodik.

On je ponovio da je visoki predstavnik nametnutim zakonima stvorio potpuno nov sistem sudova i tužilaštava iznad onog koji je uspostavljen ustavima BiH i entiteta.

“Do 2000. godine nisu postojali ni Sud ni Tužilaštvo BiH, i to iz dva prosta razloga. Prvo, jer ustavi BiH i entiteta zadržavaju ove sudske nadležnosti za entitete, koji imaju svoje sudove i tužilaštva. Drugo, demokratski i u skladu sa ustavom izabrani predstavnici BiH i entiteta nisu prihvatili ove institucije u zakonom propisanim procedurama”, podsjetio je Dodik.

Međutim, navodi predsjednik Srpske, 2000. godine visoki predstavnik uzima na sebe da građanima BiH nametne “državni sud” tako što jednostrano proglašava “Zakon o Sudu BiH”, a potom 2002. godine, i ovaj put smatrajući da njegova riječ jeste zakon, nameće BiH “Zakon o Tužilaštvu BiH”.

“Vremenom, nakon poplave novih jednostranih odluka visokog predstavnika, Sud i Tužilaštvo rastu i šire se van svake pravno validne procedure”, upozorio je Dodik.

On je podsjetio da je u godinama koje su uslijedile visoki predstavnik svojom odlukom znatno proširio nadležnost nametnutih institucija, zadirući u jasne nadležnosti pravosuđa entiteta.

“Korak po korak, ovi pomno koncipirani aranžmani rezultirali su intenzivnijom i sveprisutnijom dominacijom namještenika visokog predstavnika u krivično-pravnom i građansko-pravnom sistemu. Do kraja 2009. godine, na primjer, gotovo polovina svih tužilaca u Odjeljenju za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, uključujući zamjenika tužioca koji je rukovodio tim odjelom, bili su stranci”, naglasio je Dodik.

Predsjednik je ponovio i da je imenovanje stranih sudija i tužilaca obilovalo nepravilnostima, a da je njihov rad na tim funkcijama loš, podsjetivši da je i bivši viši pravnik u OHR-u Metju Periš naveo da su međunarodne sudije i tužioci imenovani odlukama visokog predstavnika, uglavnom, na osnovu diplomatskog hira, a da je praksa Suda obilovala elementarnim greškama, koje su značajnim dijelom nastajale zbog toga što međunarodne sudije i tužioci nisu bili upoznati sa domaćim procedurama.

Dodik je zaključio da su strane sudije i tužioci u BiH, koji prisvajaju besprimjeran imunitet, radili uz moćan podsticaj da se povinuju i udovolje visokom predstavniku ili drugim stranim službenicima koji su učestvovali u njihovom postavljenju i određivanju uslova rada i naknade, dok su najznačajniji aspekti sudske nezavisnosti eliminisani.
Posebna sjednica o raspisivanju referenduma

U Banjaluci je danas počela posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj bi trebalo da bude reaktivirana odluka o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uputio je 2. jula zahtjev Narodnoj skupštini Srpske da na posebnoj sjednici razmatra donošenje, odnosno reaktiviranje, odluke o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Referendumsko pitanje trebalo bi da glasi “Da li podržavate neustavno i neovlašćeno nametanje zakona od visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske?”.

Posebnoj sjednici prisustvuju predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji će imati uvodno obraćanje, potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, premijer Srpske Željka Cvijanović, ministri Srpske, predstavnici nevladinih organizacija proisteklih iz odbrambeno–otadžbinskog rata, te institucija Republike Srpske.

Prije početka sjednice u parlamentu Srpske danas je viđen specijalni predstavnik EU u BiH Lars-Gunar Vigemark, prenose agencije.

.

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender