U zapećku centra grada, negdje iza leđa Ulice Sime Šolaje, zaklonjen od buke uvijek zakrčene Aleje Svetog Save, na suncu gori prostor nekadašnje bašte i Kina Kozara.
Nekada u službi plemenite i jedinstvene namjene kakva je otvorena kino-bašta, površina je sada posuta bijelim sitnim kamenom na kojem vozila parkiraju stanari i gdje se nakratko zadržavaju dostavljači za obližnju roštiljnicu, market i kafane.
Ulaz u nekadašnji multipleks, koji ne radi već sedam godina i ne zna se kad će ponovo raditi, sav je pod grafitima.
Kao što korov i trava osvoje napuštene seoske kuće, kvadratne centimetre penzionisanih zidova prekrila je boja pa bi Pablik Enemi ili neke starije rep-grupe imale gdje u Banjaluci snimiti video spot za pjesmu.
Zajedno sa ovom andergranund grafit-nišom, i ne mareći za nju, par sekundi hoda dalje fensi kafići serviraju helti obroke, a dva koraka odatle počinje najpopularnija pješačka zona u gradu – šarena slika nesklada i ad-hok planiranja.
(Mojkontakt)
