03. 12. 2020.
Privatni fakulteti: Slaba popunjenost, vlasnici se žale na krizu

Privatni fakulteti: Slaba popunjenost, vlasnici se žale na krizu

Beskonačna brucošijada

Kada smo studirali novinarstvo, oni najvrijedniji među nama su već na prvoj ili drugoj godini počeli volontirati ili raditi u novinskim redakcijama. Neki su se već tada žalili kada čuju kakvi su uslovi i kolika je plata novinara. Naglas se izgovaralo: pa zašto sam onda upisao fakultet?

Za razliku od studenata novinarstva, većina njihovih kolega tokom studija ne zna, ne želi, ili nema gdje da volontira i stekne praktična znanja. Ipak, važnije bi bilo da znaju bar odgovor na ovo prethodno pitanje: zašto se upisuje neki fakultet?

Ovih dana počela su predavanja i nove mase novopečene studentarije stekle su naziv brucoša. Oni koji znaju šta hoće da uče i šta hoće da rade – koji dobro znaju šta ih zanima – znaju odavno i šta će studirati i na kraju krajeva šta će raditi.

Međutim, hiljade dojučerašnjih srednjoškolaca upisalo se na fakultete tek onako – da se nešto upiše. Ako su se okliznuli na prvom upisnom roku, potražili su na spiskovima neke druge smjerove na kojima je bilo mjesta.

Upisi na fakultete, bar u polovini slučajeva, liče na odlaganje borbe koja će svakako uslijediti, a za to odlaganje, nažalost, diploma može poslužiti samo kao izgovor. Uskoro će na listama biroa za zapošljavanje biti više desetina hiljada ”diplomiranih” čiji broj će se i dalje povećavati.

Jer posla nema i neće ga biti – to je sigurno.

Tu dolazimo i do drugog pitanja: zašto postoji taj ogromni ”simulator vožnje” koji svake godine usisava i guta mlade ljude i njihovo vrijeme u jednoj zajedničkoj iluziji da se za nešto školuju, i na kraju ih izbaci iz voza na istoj stanici gdje shvate (ili ne shvate) da nisu napredovali ni za metar? I zašto je sistem takav, ako već postoji?

Za ovakvo stanje krivi su svi, i fakultet i država, roditelji – koji već dvadesetak godina djeci govore: samo ti nešto upiši, pa ćemo vidjeti – a onda i djeca koja u 18-oj godini teško da su svjesna šta rade, gdje idu, zašto nešto čine i šta ih čeka.

Onda čujemo ovo: “Država mi je plaćala školovanje, ako mi ne obezbijedi posao, zašto sam joj bio trošak?” . Tu je odmah i odgovor: ni ja ni država, uključujući i univerzitetet, ne znamo šta da radimo, razvlačimo neizdrživu situaciju i održavamo privid o visokom obrazovanju živim.​ Svi zajedno duvamo u jedra.

Nažalost, većina srednjih škola i mnogi fakulteti su vrtići za tinejdžere i dvadesetogodišnjake.

Produženi veliki odmor dok ne zazvoni za sudar sa stvarnošću.

(MojKontakt/Ž. Svitlica)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender