05. 12. 2020.
Denis Bojić, reditelj filma „Djeca“: Ovo je priča o neprebolnim ranama

Denis Bojić, reditelj filma „Djeca“: Ovo je priča o neprebolnim ranama

Denis Bojić, reditelj filma „Djeca“: Ovo je priča o neprebolnim ranama

Razgovarala: Lidija Gaković

Režiser filma, Denis Bojić, u intervjuu za Kontakt radio kaže da film prati četiri paralelne priča iz četiri opštine u Republici Srpskoj i pokušava na najautentičniji i najsnažniji način da ispriča roditeljsku priču, ali i da pokaže kakvu žrtvu je srpski narod podnio na ovim prostorima.

Kako je nastala ideja da se ovakav film napravi?

Rukovođeni smo bili empatijom da se jedno od najvećih srpskih stradanja, jedno mitsko stradanje, koje nam se decenijski ponavlja, ekranizuje i na kraju krajeva dokumentuje kako bi mi koji živimo sada i oni koji dolaze poslije nas bili upoznati šta se sve dešavalo na ovim prostorima. A uzimajući u obzir činjenicu koliko je filmova do sada snimljeno i koliko smo artikulisano obraćali pažnju na srpsko stradanje u protekle dvije decenije na ovim prostorima. Vođen činjenicom da su u ovom trenutku žive tri majke koje su izgubile tri sina, koji su poginuli kao pripadnici VRS, počeo sam studioznije istraživanje koje me je dovelo do podatka da je 18 porodica izgubilo troje djece koji su poginuli kao vojnici VRS. 16 porodica je izgubilo po tri sina, a dvije porodice po dva sina i jednu kćerku. U ovom trenutku živa su četiri roditelja koja su izgubili po troje djece i ovaj film se bavi njihovim sudbinama.

Šta je na vas ostavilo najveći utisak tokom snimanja filma?

Ovo je bio mukotrpan i težak film u svim svojim segmentima, prvenstveno u pripremi, zatim u realizaciji, a kasnije i u montaži. Jer ovo je jedan poduhvat za sve nas koji smo radili na filmu i koji smo se prvi put susreli sa ovakvom tematikom i ovakvom pričom.

Bilo je teško prići porodicama, bilo je teško pričati sa porodicama, bilo je teško, na kraju krajeva, 20 godina kasnije ponovo otvoriti njihove neprebolne rane, zaroniti u taj za nas nepoznat svijet bola.

Nakon puta koji je trajao nešto više od godinu dana mi smo došli ne do kraja, jer tek sada slijedi život filma i kad se osvrnemo iza sebe mislimo da smo uradili veliku stvar kako za porodice, palu djecu, tako i Srpsku u cijelini. Naravno sud o filmu daće svi oni koji budu gledali, ali opšti utisak svih koji su do sada gledali film je otprilike ovo što sam rekao.

Kada će ljudi u Banjaluci moći da pogledaju ovaj film?

Nakon premijere zatvorenog tipa slijedi festivalski život filma. Problem s tim je što puno festivala uslovljava da film ne smije biti prikazan na televiziji sa nacionalnom frekvencijom i da ne smije biti javno prikazan tako da ćemo morati sačekati minimalno godinu dana da bi film bio prikazan na TV. U međuvremenu imaćemo projekcije u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji itd. Ušli smo u predselekciju Berlinskog festivala, to je ono čime  smo započeli festivalski život. Postoji jedna, uslovno rečeno – problematika, jer svijet nikad nije imao poseban senzibilitet za srpsko stradanje. 20 godina kasnije bojim se da je ta priča otišla u neku drugu krajnost. Opet, ne treba biti takav pesimista jer postoje ljudi iz svijeta filma i normalni i obični ljudi koji žele da čuju neku drugu stranu priče iz BiH. Za istinu i za pravu priču nikad nije kasno tako da je prije svega bitno da smo ovo snimili, a sve kasnije će doći na svoje mjesto, bar je takvo moje uvjerenje .

Film prati i izložba fotografija koja će biti otvorena još nekoliko dana ?

Za sve one koji ne mogu trenutno da vide film, izložba traje do četvrtka u porti Hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci. Svi oni koji mogu neka dođu da vide fotografije na 26 velikih bilborda koji jasno, snažno i autentično pokazuju o čemu se tu ustvari radilo. Tu su podaci o poginulima i o njihovim porodicama i ta izložba je možda najsnažiji pokazatelj čitave te tragedije. Film je isto izrazito snažan ali ja nisam znao da će fotografije imati tako sugestivnu moć. 12. novembra je premijera u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, a nakon nje izložba fotografija u Knez Mihajlovoj ulici.

Nadam se da smo ovim filmom dali mali doprinos kulturi sjećanja u srpskom narodu.

(mojKontakt)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender