02. 12. 2020.
Nebojša Simeunović Sabljar: Nismo se snašli u vremenu sirovog marketinga

Nebojša Simeunović Sabljar: Nismo se snašli u vremenu sirovog marketinga

Nebojša Simeunović Sabljar: Nismo se snašli u vremenu sirovog marketinga

“Dža ili Bu” postoji od 1987. godine. Izdali su nekoliko albuma, a imali veliku pauzu u radu početkom ovog vijeka. U toku 2013. i 2014. u okviru turneje “Kukovo leto”, bend je odsvirao preko stotinu koncerata širom regiona i nastupio kao predgrupa Billy Idol-u. Ove godine „Dža ili Bu“ su počeli snimanje svog sedmog studijskog albuma pod nazivom “Sedma Sila”.

Povodom koncerta u Banjaluci postavili smo par pitanja Nebojši Simeunoviću Sabljaru, frontmenu benda.

Ludi iz naše redakcije koji prate vaš rad sjećaju se da su prvi albumi bili nešto slabiji što se tiče produkcije i tehnike, ali su skrenuli pažnju tekstovima i energijom. Na albumu “Strašni sud” 1995. ta priča dobila je ozbiljniji oblik u smislu produkcije i izdanja. Kako je bilo snimati albume u Srbiji u to vrijeme – kakvi su bili uslovi, produkcijske kuće, ugovori?

Prvi album “Hej Mornari” je bio skup demo snimaka koji su snimani u više navrata po dvije do tri pjesme u periodu od 1988. do 1991. Drugi smo snimali 1993. u vrijeme najveće krize i inflacije i uradili smo ga za nedelju dana. Tu nije bilo uopšte priče o produkciji već samo o tome kako stići sve snimiti za vrijeme i novac koji imaš. Sjećam se da sam svih 16 pjesama na tom albumu otpjevao za jedan dan. Poslije pete-šeste pjesme mi je puk’o glas pa sam izkreštao do kraja jer drugog termina nismo imali. Tek smo za treći album “Strašni Sud” dobili uslove kakve smo samo mogli poželjeti. Prava je šteta što neke pjesme sa drugog albuma nisu snimljene valjano jer su i danas gledano mala remek djela našeg tadašnjeg gitariste Gorana Majkića.

Zato smo na posljednjem albumu “Kukovo leto” snimili kao bonus trake tri stare stvari ponovo i tu praksu ćemo nastaviti. Upravo snimamo 6 starih stvari koje će se kao dodatak naći na našem novom albumu “Sedma Sila”.

Napravili ste veliku pauzu u radu do 2007. godine. Zbog čega je bila tako duga?

Naš četvrti album izašao je u nevrijeme pred početak bombardovanja i diskovi koji su već bili odštampani u Poljskoj ostali su tamo zarobljeni, a turneja od nekih dvadesetak koncerata otkazana.

Sve to nas je poprilično slomilo. Uz to dolazilo je i sasvim drugo vrijeme u kome više nisu bili bitni muzika i tekstovi već samo sirovi marketing. Mislim da se jednostavno nismo snašli u tome.

Nakon 2007. čekali smo šest godina na novi album, do 2013. Pomenuto “Kukovo leto” je objavio PGP RTS i da li je to bio znak da je “Dža ili Bu” nakon toliko godina postao bar dio onog što nazivamo mejnstrimom?

Ne verujem da je bend tim albumom postao mejnstrim, ali znam da smo uradili odličan album koji će sigurno jednog dana biti mejnstrim, ali za 10 ili 20 godina kada se medijska slika promijeni, kada odu moroni koji se o svemu tome pitaju.

Šta mislite o svirkama na festivalima u odnosu na samostalne koncerte jer stiče se utisak da su festivali, na kojima nastupa po nekoliko bendova, postali glavni događaji za žive svirke?

Festivali, barem oni veliki posljednjih godina postali jako dosadni besomučnim ponavljanjem jednih te istih bendova. Ne moram ni da pogledam ko će svirati jer već znam. Kao u filmu “Dan Mrmota”. Čast izuzecima. Ja više volim klupske svirke jer na njima uvijek imaš taj neposredan kontakt s publikom, tu interakciju koju na festivalima ne možes dobiti.

Mnogi se sjećaju devedesetih godina XX vijeka po dobrim bendovima na srpskoj sceni. Kakvo je vaše mišljenje o tim godinama?

Devedeste su bile zlatene. Iako ih svi stalno preskaču pričajući samo o “novom talasu” osamdesetih i o novoj sceni ipak mislim da su devedesete iznijele pregršt dobrih i zvukom autentičnih bendova koji i danas nose scenu.

(mojKontakt)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender