29. 11. 2020.
Čamcem na kafu s gradonačelnikom

Čamcem na kafu s gradonačelnikom

Čamcem na kafu s gradonačelnikom

Boško Bajić, mještanin zaseoka Kaluđeri kod Rekavica, nedaleko od Banjaluke, umjesto automobila više od polovine vijeka kao prevozno sredstvo koristi čamac kao jedinu vezu prema gradu, a njime u posljednje vrijeme redovno dolazi i na kafu s gradonačelnikom kako bi tražio most.

“Svaki put kada idem do nadležnih organa da tražim da se sagradi most u Rekavicama ili na kafu s gradonačelnikom kako bih prvog čovjeka grada upoznao s ovim gorućim problemom, prvo pogledam koliko je Vrbas dubok i kakvo je vrijeme, kako bih sjeo u ovaj drveni čamac, te bezbjedno stigao na vrijeme”, govori nam Bajić, s kojim smo se provozali čamcem i vidjeli kolika je to muka svaki dan prelaziti tako s obale na obalu.

On se od 2006. godine zalaže za izgradnju mosta u Rekavicama kako bi zajedno s komšijama makar u starosti vodio život dostojan čovjeka.

Istrajan je u zahtjevu i jedinoj želji da uskoro na ovom dijelu ugleda most.

“Sramota je da živimo u 21. vijeku, a da smo i dalje odsječeni od svijeta. Apelujem na gradske oce da razmotre ovaj zahtjev, jer pogledajte koliko je vremena prošlo, a još ništa nije urađeno”, govori Bajić.

Želja mještana ovog odsječenog zaseoka je da se bar postavi montažni most kako bi pješke mogli preći na suprotnu stranu. Pričaju da situacija ima svakakvih, pa tako kada im je komšija umro, sanduk su prevozili čamcem.

I dok većina Banjalučana sjeda ujutru i ruke stavlja na volan i kreće ka poslu, mještani ovog zaseoka uzdišu: “Ne znate vi kako je kada ujutru odvezujete lanac čamca, a on prijanja za ruke i reže.”

“Nadležnima je mrsko doći da vide kako je nama, a ja svaki dan ovdje veslam, dođem do obale, pa pješke do kuće”, kaže Bajić.

Stari čamac koji ga je vjerno služio pune 23 godine nedavno je zamijenio novim, koji je platio oko 800 KM, ali ga je prva vožnja u njemu za dlaku mogla koštati glave.

“Vrbas je taj dan bio nemiran, visok vodostaj i veliki bukovi nasukali su nas i okrenuli tri puta. U čamcu smo bili nas tri rođena brata i komšija, a da smo bili u starom čamcu danas ne bismo bili živi“, govori Bajić.

Tačno na polovini puta s jedne na drugu stranu obale kada je voda mirnija, Vrbas je dubok oko šest metara.

Prema njegovim riječima, najteže je zimi i kada su velike kiše.

Goran Ilić, koga smo takođe sreli “na vodi”, kaže da ovim dijelom makar jednom sedmično iz Krupe na Vrbasu dolazi u posjetu djedu.

“Svaki put mora neko da me preveze, jer kada je viša voda ne smijem se usuditi sam sjesti u čamac”, kazao je Ilić.

Bajić kaže da je veoma vezan za rodno mjesto, te kako, dok je radio u Zagrebu, mjesec nije mogao izdržati, a da ne vidi kućni prag. A do kućnog praga -samo čamcem.

“Školu sam završio prevozeći se čamcem, kuću dok sam gradio elemente sam, takođe, tako prevozio”, govori on i pita više za sebe: “Pa šta mislite zašto se nisam oženio?”

“Želje jedno, mogućnosti drugo”

Slobodan Gavranović, gradonačelnik, nedavno je kazao kako je izgradnja mosta u Rekavicama tema stara desetak godina.

“U vrijeme kada smo mogli taj most da izgradimo, bilo je mnogo nesporazuma u vezi sa samom njegovom lokacijom. Na početku, kada smo otvarali u Skupštini grada raspravu o tome, bilo je riječi o 800.000 do milion KM kako bi se to sve moglo završiti. Mislim da taj most treba uraditi, ali mogućnosti su jedno, a želje drugo“, kazao je Gavranović i dodao da će razmotriti da li je realno da taj most uđe na listu prioriteta.

(Nezavisne)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender