29. 11. 2020.
Otvoreno pismo ministarstvu prosvjete: Pet godina iskustva – na birou

Otvoreno pismo ministarstvu prosvjete: Pet godina iskustva – na birou

Otvoreno pismo ministarstvu prosvjete: Pet godina iskustva – na birou

Pismo sa motom: Kada nemaš “jaka leđa” ili kako sam dočekala 5.godinu na birou prenosimo u cjelosti:

“Dragi profesori, asistenti, svi dragi ljudi sa fakulteta i Vi iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske,

Ja sam Svjetlana Mamić, brucoškinja koju ste upoznali prije 8 godina, koja je 2007.god., nakon završene banjalučke Gimnazije pristupila prijemnom ispitu za Pedagogiju, odlično ga uradila i bila primljena na budžet.
Ja sam ona koja je upisala Pedagogiju po bolonjskom sistemu osnovnog studija u trajanju od tri godine i ona kojoj je to bilo malo, pa je povela grupu studenata u borbu za kvalitetnije i duže školovanje.
Ja sam ona koja je zajedno sa Vama uspjela u toj namjeri i vratila studije na četiri godine. Ja sam ona koja je jedina, na svom prvom samostalnom predavanju i prezentaciji, dobila preko šezdeset, isključivo desetki, anonimno od strane kolega i profesora.

Ja sam ona što je u julu očistila prvu godinu, pa tako nizala i svaku sljedeću u roku. Ja sam ona koju je ste Vi iz Ministarstva stipendirali tokom studija, u kategoriji uspješnih studenata i koja Vam se javila da Vam to kroz volontiranje vrati. Vi ste rekli da nije potrebno i da će “budući poslodavac sigurno prepoznati moj kvalitet”.

Ja sam ona koja je poslije predavanja trčala na treninge karatea, jer su me tamo čekala dječica koju sam trenirala. Ja sam ona što je stalno volontirala na nekim akcijama, u raznim udruženjima, učestvovala u projektima i istraživanjima. Ja sam ona što se na predavanjima stalno javljala, uvijek imala komentare, primjere i ideje. Ja sam ona kojoj ste na diplomskom rekli da ste sigurni, da će u budućnosti doprinijeti razvoju pedagogije kao nauke. Ja sam ona koja je predsjednik Udruženja za obrazovanje odraslih u BIH i koja je certifikovani trener u obrazovanju odraslih. Ja sam ona koja sad privodi kraju i postdiplomske studije. Ja sam ona kojoj ste do sada 29 puta na kraju ispita rekli da je „izuzetno odlična“ i u indeks upisali 10. Ja sam ona koja u toku svog četvorogodišnjeg studiranja NIKADA nije pala ni na jednom ispitu!

Sada je situacija malo drugačija…

Nakon fakulteta su neki drugi procjenjivali i ocjenjivali moje kompetencije. Evo upravo danas sam dobila pedeset i neku takvu procjenu. Ova me je pogodila nešto više nego ostale. Valjda zato što ste mi Vi tokom čitavog studiranja govorili da sam kvalitetna i perspektivna, a sa ovom procjenom je došlo vrijeme, da mi duže govore da nisam dovoljno dobra, nego koliko je trajalo moje čitavo studiranje.
Po ne znam koji put mi kažu da se nisam dobro pokazala na intervjuu te me iz tog razloga stavljaju na drugo mjesto i primaju „bolju“. Slično kao i do sada, ta prva, ta „bolja“ kandidatkinja je fakultet završila skoro, a ja 2011.godine.

Jeste da ima znatno slabiji prosjek od mene i da je mnogo duže studirala, ali kažu da je „bolja“. Kažu da sam se ja veoma loše pokazala na intervjuu i testiranju. Kao i svi ostali kandidati, koji su isto tako zakazali na intervjuu (čudna li čuda), za tačno onoliko bodova koliko je potrebno da se napravi razlika između nas i „najbolje“.
Prihvatam da se možda ja nisam snašla, da možda ja nisam dovoljno elokventna, ali teško prihvatam da su i svi ostali kandidati bolji od „najbolje“ na svim poljima koje pravilnici nalažu da se boduju.
BOLJI NA SVIM OSIM NA INTERVJUU.

Kada vratim film, ja sam iskreno bila zadovoljna kako sam obavila taj posao. Kako i ne bih, kada sam ga do sada pedeset puta obavila. Bila sam pristojno odjevena, sačekala da me ponude da sjednem, zahvalila se na prijemu, odgovarala na pitanja tečno i bez treme, prilagodila neverbalnu i paraverbalnu komunikaciju…Pitanja su bila relativno jednostavna i stvarno ne znam gdje sam toliko zakazala. Recite mi Vi?

Pitali su me koja mi je najveća greška u životu i šta sam naučila iz nje. Nisam se mogla sjetiti značajnije (razmišljala sam i poslije, ali zaista nisam pravila greške većih razmjera), ali sam naravno rekla da kao i svaki čovjek često griješim, ali kada pogriješim trudim se da istu grešku ispavim i izvučem pouku iz nje.
Pitali su me i gdje se vidim na profesionalnom planu za pet godina. Rekla sam da se vidim na radnom mjestu u kome mogu svojim znanjem i idejama da doprinosim razvoju pedagoške prakse, da planiram završiti magisterij i svoje naučno istraživanje o vršnjačkom nasilju, nakon toga objaviti stručnu knjigu, da planiram unaprijediti trenerski rad i postati karate sudija te i dalje držati edukacije u području obrazovanja odraslih.
Rekoše mi ironično: „Srećno sa tim planovima“. Vjerujem da su mi tada i oduzeli bodove. Pa zar mlada osoba može u sve to da vjeruje i ozbiljno planira u današnje vrijeme? Takvu treba što dalje od naše škole, teško da je sva svoja.
Takođe i pitali su me šta je to bitno za dobru saradnju sa nastavničkim kolektivom. Rekla sam im sve što ste me učili, nabrojala sve pedagoške principe, pravila, metode, pričala o saradničkim odnosima, pozitivnoj klimi, povjerenju, empatiji, savjetodavnom radu, stručnom usavršavanju…Ma bili biste ponosni na mene. Ali kažu da me niste dobro naučili, kažu da se nisam dobro pokazala na intervjuu. Kažu da ste dvadeset devet puta do sada pogriješili kada ste mi rekli da sam izuzetno odlična. Oni kažu da nisam. Nažalost njihova je posljednja.

Mada, možda su se ipak predomisli pred sam intervju. Da, konkursom su tražili su osobu bez iskustva, ali možda su se ipak preračunali u posljednji čas. Ta djevojka je ipak radila kod njih već dva mjeseca i sigurno je poznavala posao i školu bolje nego ostali kandidati!

Iskreno, meni je malo dosadilo tražiti priliku da pokažem koliko vrijedim. Ipak, ne bojte se za mene, OVAKVI KAO JA NE ODUSTAJU! Znate da sam ja dovoljno sposobna, da u životu sigurno neću propasti. Možda neću biti tamo gdje smo i Vi i ja zamišljali i mislili da je najbolje ali… Niti će pedagogija izgubiti mene, niti ću ja nju, jer joj dajem i davaću svoj doprinos i dalje. Za to mi ne treba procjena neke komisije. Znate i da sam neizlječivo optimistična i da vjerujem da će doći vrijeme da svijet stane za tren, zapita se o vrijednostima koje je izgubio, i vrati se na pravi put. Ne brinite se za mene! Ali molim Vas, brinite za sebe, jer oni koji ste Vi učili i obrazovali svakim danom sve glasnije i glasnije govore da Vi niste u pravu, da Vi ne valjate i da Vi ne znate procijeniti ko je kvalitetan a ko ne. Ja znam da nisu u pravu i nikada neću povjerovati u to! Ali, vjerujte ukoliko budu dovoljno glasno, i dovoljno puta ponavljali, neki možda i povjeruju da je to istina!

Vaša,
Svjetlana Mamić”

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender