23. 11. 2020.
Daj flašu vode, kesu čistijeg vazduha, daj njima šta će popiti, pa naplati!

Daj flašu vode, kesu čistijeg vazduha, daj njima šta će popiti, pa naplati!

Daj flašu vode, kesu čistijeg vazduha, daj njima šta će popiti, pa naplati!

Ne tako davno, jedan gospodin, koji je šezdesetih godina prošlog vijeka kamionom vozio građevinski materijal u Siriju i zemlje Bliskog istoka, sjećao i pričao kako se „tamo voda prodavala u flašama i bila izložena u izlogu prodavnica, kao neka obična roba“.

Šta je drugo ova priča mogla izazvati nego nevjericu i smijeh? Da platim flašu vode? Jedino ako je kisela.

Danas, i pored pitke, obične vode za piće iz vodovoda – od milja ili iz pogrde nazvane „česmovača“ – pored i dalje nezagađenih izvora naših rijeka, i pored domaćih punionica izvorske vode, u ovu zemlju se godišnje uveze flaširane vode iz inostranstva u vrijednosti 15,5 miliona KM (do oktobra ove godine), osam puta više nego što se proda tom istom insotranstvu.

Prema istraživanjima Svjetske banke banke o obnovljivim izvorima vode za piće Bosna i Hercegovina je sa 9461 kubnim metrom pitke vode po glavi stanovnika, prva u regiji i sedma u Evropi.

Prema podacima UN-a u posljednjih 100 godina potrošnja pitke vode u svijetu razvija se po stopi dva puta većoj od stope rasta populacije. To znači da će se u idućih 20 godina potreba za vodom povećati preko „300 posto“.

Velike korporacije i fondovi koji raspolažu nezamislivim količinama novca – brojkama na računu – odavno već kupuju ili pokušavaju da kupe, preuzmu, zauzmu i kontrolišu oblast „upravljanja vodom“, bogata izvorišta i slivove velikih rijeka u zemljama koje ova bogatstva posjeduju.

Cijela ova žalopojka za vodom nekom Kinezu može zvučati patetično. Ipak, bez vode se i može živjeti – „par“ dana, a bez vazduha – tvrde naučnici, ali i svako ko u ovom trenutku sam pokuša da izvede eksperiment – ne može.

Britanski BBC juče je objavio vijest da je restoran na istoku Kine počeo u račune mušterijama da unosi i naknadu za čist vazduh.

„Gostima u restoranu u gradu Žangđiagangu u provinciji Đangsu naplaćen je po jedan juan (0,14 evra) za troškove pročišćavanja vazduha“, navodi Bi-Bi-Si, pozivajući se na kinesku agenciju Sinhua.

Gradovi u tom regionu proteklih nedjelja su bili zahvaćeni debelim smogom koji je ponegdje smanjio vidljivost na manje od 100 metara, a neki preduzetniji vlasnici restorana nabavili su sisteme za pročišćavanje vazduha, i  troškove namjeravali da pokriju naplaćivanjem mušterijama koje prethodno nisu upozorili.

Uslijedile su žalbe (jer, zamislite da vam neko naplaćuje vazduh – navikavajte se) i lokalne vlasti su naložile da se prekine naplata za čist vazduh, uz obrazloženje da je to nelegalno. Gradski zvaničnik je rekao da mušterije nisu birale da udišu filtrirani vazduh, pa se ne može naplaćivati.

Telegraf, još jedan medij iz tmurne Britanije, danas je objavio kako je neki drugi kineski preduzetnik započeo sa uvozom čistog vazuha iz Kanade u Kinu!

Ako vam već pada na pamet ideja kako kineske turiste ovde možemo privući ponudom „čiste vode i vazduha“, treba razmisliti o još jednom turističkom proizvodu koji se praktično ne može potrošiti , a to je nebo!

Prošle godine, jedan radnik iz Kine, angažovan na izgradnji mosta preko Dunava kod Beograda, dao je izjavu za srpske medije.

Vrijednog Kineza su pitali, a šta bi drugo, nego: šta vam se najviše sviđa u Srbiji?

Lice ispod drečavog građevinskog šljema se nasmijalo pa odgovorilo: primijetio sam da je nebo izrazito plavo! To mi se sviđa.

Bio je ozbiljan.

(mojKontakt/Ž. Svitlica)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender