15. 05. 2021.
Englezi kupili imanje u Trebinju, pa uživaju

Englezi kupili imanje u Trebinju, pa uživaju

Englezi kupili imanje u Trebinju, pa uživaju

Stav koji većina nas ima – da su Englezi zatvoreni i suviše ozbiljni ljudi – pobijaju Linda (Lynda) i Filip Lileman (Philip Lilleyman), bračni par koji već 12 godina živi u trebinjskom naselju Mostaći. Ovo dvoje penzionera otvorilo nam je vrata svog doma i šalama i vedrinom razbilo sve naše “predrasude”.

– U Trebinju smo od 2004., kada smo kupili ovu kuću. To je bila ruševina, ali smo je uredili i pretvorili u svoj dom. Trudili smo se da zadržimo što više autentičnosti ovog kraja kako u izgledu, tako i u namještanju prostorija – kaže Filip.

Brižne komšije

U Trebinju su se obreli slučajno, jer su prvobitno željeli kupiti kuću u Dubrovniku, ali im je rečeno da je tu mnogo jeftinije, i nisu se pokajali.

– Često putujemo u Englesku. Više ne bismo mogli živjeti stalno u Engleskoj, ali ni ovdje. Veoma volimo svoj rodni grad, tamo su nam djeca i unuci, prijatelji, mada smo i ovdje stekli prijatelje, komšije s kojima smo u veoma dobrim odnosima. Naše prve komšije brinu se o našoj kući i životinjama kada smo u Engleskoj – pojašnjava Linda.

Lilemani imaju psa, mačku, ali i kokoške, tako da imaju prava domaća jaja koja često, kao znak pažnje, poklanjaju prijateljima.

– Ja sam u Engleskoj vrlo zauzeta tako da mi boravak ovdje predstavlja pravu relaksaciju. Ovdje se bavimo poljoprivredom, imamo svoj vrt. Gajimo paradajz, paprike, krompir i, naravno, raštan. Nije mi teško raditi u vrtu, jer uzgajamo povrće samo za naše potrebe, ali mislim da je to veoma naporan posao za one koji ga uzgajaju radi prodaje – navodi Linda.

Njen suprug, pored vremena koje provodi u vrtu, radi i mnoge poslove oko kuće.

– Vidite, napravio sam ove kamene stepenice do bašte, pa i ovaj drveni sto. Čak i mali balkon od drveta i metala na mjestu gdje je nekada bio samo prozor. Većinu ograde, ovih betonskih i kamenih zidova, napravio sam sam, pa čak i kokošinjac. Imam i mašinu za pravljenje betona – ponosno govori Filip.

Iako dugo žive u Trebinju, supružnici iz Engleske još nisu dobro savladli naš jezik, za koji kažu da je komplikovan. Filip je, kako kaže, prvo naučio riječ hvala, dok su Lindi prve riječi na našem jeziku bile “dobar dan”.

Linda se, ipak, uspijeva sporazumjeti s komšinicama i one su je naučile da spema zimnicu, što u Engleskoj nikada nije radila.

– Pravim džem od šljiva i smokava, kiselim paprike i kupus, a pravim i ajvar – ponosno govori, dok Filip dodaje da on, kao i svi Trebinjci, peče rakiju od svog grožđa, jer je zasadio mali vinograd, ali ima i drugo voće, poput smokve, višnje, šljive, mandarina i maslina.

Zabavni i vrijedni 

Kada smo ih pitali da uporede navike ovdašnjih ljudi s Englezima, uglas su odgovorili da su prioriteti različiti, ali su navike slične.

– Ovdje ljudi nedjeljom ne rade u bašti pa ni mi to ne činimo. Način života je vrlo sličan našem i nismo imali problema sa prilagođavanjem. Hercegovci su iskreni, vrijedni, zabavni, gostoljubivi i zaista mi se sviđa u Trebinju. Često nas, naročito ljeti, posjećuju naši prijatelji iz Engleske – zaključio je Filip.

Vole kiselu sarmu 

Naše domaćine pitali smo koja im se naša tradicionalna jela najviše dopadaju.

– Bijela sarma – odgovorili su uglas, misleći na onu s kiselim kupusom.

Ispijanje čaja 

Linda kaže da tradiciju pijenja čaja nije uspjela naučiti nijednu od svojih novih prijateljica, jer ljudi ovdje piju čaj samo kada su bolesni. Ali, zato ona i Filip rado piju kafu, jer su to činili i u Engleskoj.

(Avaz)

 

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender