13. 05. 2021.
Vapaj 11-godišnje djevojčice: Ne tražim da mi budu drugovi, samo da me ne maltretiraju u školi!

Vapaj 11-godišnje djevojčice: Ne tražim da mi budu drugovi, samo da me ne maltretiraju u školi!

Vapaj 11-godišnje djevojčice: Ne tražim da mi budu drugovi, samo da me ne maltretiraju u školi!

Ne tražim da mi budu drugovi, samo da budu korektni, kaže djevojčica iz Subotice koja boluje od epidermolize i čiji je slučaj uzburkao javnost u Srbiji, piše “AL Jazeera“.

“Ne tražim da mi budu drugovi, samo da me ne maltretiraju i da budu korektni prema meni, kao što sam ja prema njima” – ovom porukom se Gala Savić, jedanaestogodišnja djevojčica iz Subotice, oboljela od neizlječive kožne bolesti bulozne epidermolize, obraća svojim vršnjacima u odjeljenju, učenicima Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić”, tačnije pojedincima koji su željeli da – napusti školu!

Peticijom protiv drugarice

Zbog velike osjetljivosti, djeca koja boluju od ove bolesti, poznata su kao “djeca leptiri” jer oštećenja na koži nastaju čak i pri slabom dodiru ili pritisku!

Osim što se od rođenja suočava sa brojnim problemima prouzrokovanim neizlečivom bolešću, malu Galu “trn” je dočekao i tamo gdje ga je najmanje očekivala – u školi, u petom razredu, u odjeljenju koje pohađa.

“Kada je počeo peti razred, situacija je bivala sve gora. Problem je nastao zbog selidbe iz učionice u učionicu. Za Galu je to komplikovano, jer je njeno kretanje otežano, a pojedini kabineti se nalaze na spratu škole. Ako bi se slučajno desilo da padne, bila bi životno ugrožena. Tražila sam da odjeljenje ostane u učionici koja je blizu ulaza i toaleta. To nije hir. Stepenice su strme i glatke, kada je vlažno klizave su, opasne i za zdravu djecu, a ne za dijete koje je u zavojima, čija pokretljivost je otežana. Njena jedna noga je kraća, kukovi slabi, a stopalo deformisano. Rukovodstvo škole je prihvatilo moj predlog, ali je to izazvalo negativne reakcije kod nekoliko devojčica, kojima je bilo interesantno da se svaki čas sele. Gala je postepeno izopštena. Nisu joj radili ružne stvari, nisu je gurali, ali su pokazivali konstantan pasivni otpor prema njoj. Dio djevojčica ju je ignorisao, zamjerajući u isto vreme onim djevojčicama koje su se družile sa njom. Kada je dobila poruku u kojoj je mole da više ne dolazi u školu, ragovala sam burnije. Rekla sam da znam za postojanje peticije kojom od početka školske godine žele da je izbace iz škole. Postojala je “lista za odstrel” sa imenima nekoliko djece koje žele da izbace. Djevojčice su umislile da mogu da kroje razred po svom ukusu”, objašnjava Galina majka Đorđija Aksentijević.

Po njenim riječima, Gala je zbog toga izgubila povjerenje, ne samo u drugare, već i u školu. Želja majke nije bila da podigne medijsku prašinu. Nije se obraćala institucijama ili medijima, napisala je status na Fejsbuku. Šta se desilo?

“Oni do kojih sam željela da doprem, a to su djeca, njihovi roditelji i zaposleni u školi, nisu reagovali. Reagovala je zajednica i šira javnost i mene je to iznenadilo. Uplašila sam se prašine koja se podigla, ali sam primijetila da Gali to prija. Ona je shvatila da nije kriva, da postoji osuda javnosti prema djevojčicama koje su to uradile. Počeli su da se javljaju učenici iz drugih škola i drugih odjeljenja, pozivajući je da dođe kod njih. Nama nije opcija da mijenjamo školu, problem se može javiti svuda, ne želimo da bježimo. Smatram da problem treba da se riješi, jer Gala ima pravo da ide u školu, kao svako drugo dijete”, zaključuje Đorđija Aksentijević.

Svijet njenim očima

Glasom koji ne zna za tremu, ali sa vidljivim crvenilom na licu, mala Gala, za koju i rukovodstvo škole govori da je dijete visoko intelektualnih sposobnosti, koja postiže jako lijepe rezultate, ozbiljno govori.

“Bilo mi je mnogo bolje u nižim razredima. Sa iskrenim drugarima se i dalje družim, posjećujemo se. Zajedno smo od prvog razreda pa više nikome ne bi trebalo da moja bolest bude neobična. Trudim se da se ne izdvajam, ali nije lako. Ne želim i ne trebaju mi posebni tretmani, cilj mi je da budem što sličnija ostalim učenicima, da se što bolje uklopim. Bilo je i ranije problema, ali sam mislila da je to gotovo. Na moju žalost nije, samo se pogoršalo…”

U razgovoru sa njom saznajemo da želi da se bavi informatikom. Privlači je YouTube, gdje postavlja svoje snimke. Sve je na engleskom.

“Nemam određenu temu, već ono što mi se u tom trenutku učini interesantnim, snimim kamerom koju sam dobila za rođendan, i materijal montiram na laptopu”, objašnjava.

U tuđoj koži

Direktor Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” Nenad Mirkov od starta je upoznat sa problemom.

“U odeljenju koje Gala pohađa, vladala je odlična atmosfera od prvog razreda i deca su bila upoznata sa njenom bolešću. Družili su se, posjećivali za rođendane, zajedno odlazili na ekskurzije i izlete. Promjene su uslijedile na početku petog razreda, kada su počela ogovaranja i isključivanja sa svih strana. Škola je odmah reagovala, a školski psiholog organizovao je radionicu pod nazivom “U tuđoj koži”, koja je imala za cilj senzibilizaciju učenika. Smartam da je radionica imala pozitivan efekat i bili smo ubijeđeni da je problem riješen, međutim, prije nekoliko nedjelja djevojčica je dobila poruku da više ne dolazi u školu. Odmah smo pozvali roditelje učenice koja je poslala pismo i ona je sankcionisana. Odjeljenski starešina saziva i roditeljski sastanak na kome su svi roditelji osudili takvo ponašanje. U isto vrijeme smo ih zamolili da djeluju vaspitno na svoju djecu, jer naš cilj je da se ponovo stvori sredina u kojoj će učenici uspjeti zajedno da funkcionišu. Nažalost, uskoro dobijamo informaciju da je preko Vajbera otvorena grupa u okviru koje jedna revoltirana djevojčica želi da pokrene inicijativu da se Gala izbaci iz škole! U grupu su ubačeni i drugi učenici, ali se niko, izuzev dvije djevojčice, sa tom idejom nije složio. Djeca su svjesna koliko je to loše i pogrešno. Obavijestili smo roditelje, a učenice kaznili i mislim da je škola učinila sve što je mogla”, zaključuje Mirkov, dodajući da je rukovodstvo škole ponosno na Galu i “gledamo da je promovišemo na svaki mogući način”.

Da je škola adekvatno postupila u slučaju učenice Gale Savić, slaže se i pokrajinski sekretar za obrazovanje Mihalj Njilaš.

Prilikom susreta sa direktorom, upriličenim kako bi se upoznao sa okolnostima slučaja, Njilaš je pohvalio reagovanje nadležnih, te radioničarski rad koji je organizovan za đake:

“Nažalost, do pojedinačnih slučajeva neadekvatnog ponašanja i nedostatka empatije je došlo i tu je sada neophodno ‘gasiti požar’. Bitno je da su preduzete i određene disciplinske mere za dalji ishod. Sada je neophodno aktivno raditi u tom odjeljenju, uključiti i roditelje i mislim da će se situacija riješiti”.

Možda se upravo u toj riječi – roditelji, krije srž problema, ali i njegovog rješenja. Na neophodnost saradnje sa roditeljima, ukazao je i direktor škole, nazivajući je ključnim faktorom.

Pokrajinski sekretar, sa druge strane, izjavio je da se iz ovog slučaja moraju izvući pouke, te će na predstojećem konkursu prioritet imati projekti obrazovnih ustanova i civilnih organizacija vezani za – vršnjačko nasilje.

(Aljazeera)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender