12. 05. 2021.
Alpinistkinja iz Banjaluke u šestoj deceniji života osvaja planinske vrhove

Alpinistkinja iz Banjaluke u šestoj deceniji života osvaja planinske vrhove

Alpinistkinja iz Banjaluke u šestoj deceniji života osvaja planinske vrhove

Žene su danas fizički, umno i duhovno sposobne da stoje rame uz rame sa muškarcima, smatra Nada Mitrović, Banjalučanka koja je to dokazala ličnim primjerom, jer se u šestoj deceniji života i sa samo četiri mjeseca alpinističkog staža popela na Mon Blan, najviši vrh zapadne Evrope.

Ona smatra da žene imaju čak više obaveza od muškaraca, jer osim karijere vode računa i o djeci, porodici, kuvanju, cvijetnjaku, vrtu i mnogim drugim stvarima.

“Što se tiče duhovnih i mentalnih sposobnosti, ženama je omogućeno da se školuju, pa je mnogo žena u svim oblastima, nekad čak i bolje i jače od muškaraca. Čak i ako pogledate u sportovima, isto tako, granice se pomjeraju”, smatra Nada Mitrović.

Ipak, muškarci moraju biti džentlmeni, a prema njenim riječima, treba da se postavi granica – da žena ostane žena i da muškarac bude neko na koga će ona da se oslanja.

Najzaslužniji za njen uspon na Mon Blan je Miroslav Bundalo iz Planinarsko-alpinističkog kluba “Summit” sa kojim se prvi put popela na Cincar, kod Livna, početkom marta prošle godine. Nakon toga, 13. jula, popela se na Gran Paradizo, najviši vrh Alpa u Italiji, a 17. jula na Mon Blan.

alpinistkinja 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“Osim što sam imala najkraći staž, bila sam i najstariji član ekipe. Imala sam mentalnu podršku, međutim ja sam odlučila da hoću nešto da promijenim u svom životu. Nakon pedesetih, mnogo ljudi, naročito žene, se umire i misle da je ta neka strana uzbuđenja i adrenalina završena, ako su ih ikada i imale”, ispričala je Nada Mitrović.

Obzirom da se prethodno dokazala u drugim poljima, bila je uspješna u poslu, smatra da je bila i dobra domaćica, sestra, kćerka, htjela je da zaokruži svoj život i okuša se sportu.

“Bio je to stvarno prekrasan doživljaj za sve nas, nešto nezaboravno. Ti neki usponi, kada čovjek pobjeđuje ne samo planinu, nije to samo fizički napor, nego i duhovni i mentalni. Mislim da je veoma dobro da čovjek pobijedi svog najvećeg neprijatelja, koji smo mi sami sebi, jer postavimo sebi – ne, ja to ne mogu, ja to ne smijem. Put do bilo koje planine, bilo kojeg vrha je korak po korak. To je u životu jedna divna lekcija da se može postići sve sa upornošću, voljom i vjerom”, kazala je ona.

Uspon na Mon Blan

Za uspon na Mont Blanc, na 4.810 metara nadmorske visine, trebala joj je ogromna upornost i volja. Zbog visinske pripreme, adaptacije i aklimatizacije, njena ekipa u kojoj su bile još dvije Banjalučanke, Mira Kojić i Milica Bogdanović, prvo se popela na Gran Paradizo (4.068 mnv). Vrijeme je bilo predivno, a hodali su oko 16 sati bez odmora. Zbog neiskustva, Nada je kupila premalu obuću, pa su joj poplavili nokti na nogama. U francuskom mjestu Šamoni ekipa je imala dva dana odmora tokom kojih se ova Banjalučanka premišljala da li da zbog bola odustane od uspona. Iznajmila je dva broja veće gojzerice i kupila navlačke za palčeve od lateksa, i krenula. Iz Šamonija otišli su do prvog kampa Tete Ruz.

alpinistkinja 3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“To je dosta lagan uspon bio, ne tako dug i tehnički najnezahtjevniji, poslije toga je bio dio kada prelazimo Gran Kuloar, to je ‘kuloar smrti’ kako ga zovu zbog odrona stijena u to doba godine. Led se topi po danu, po noći smrzava i te stijene zbog širenja i skupljanja leda pucaju i padaju. Dešavaju se odroni gdje imate kamenja od par kilograma do možda tonu ili više”, kazala je Nada Mitrović.

Dodala je da je na tom dijelu nastradao najveći broj planinara, koji su izgubili život pri usponu. Upravo na tom dijelu Nadu i njenog kolegu iz ekipe zadesio je odron.

Alpinistkinja2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“Kada smo bili na sredini kuloara, bio je odron, nijedan kamenčić nas nije dodirnuo, prolijetalo je kraj nas. Vrlo interesantno, moji svi su vikali: ‘Nado lezi’. Međutim, ja sam mislila, kako da legnem, od čega da se sačuvam, zaboga, ako mi je to sudbina…”, prisjetila se ona.

Nakon toga uslijedio je uspravni dio uspona koji ide uz stijenu pod gotovo 90 stepeni, do drugog kampa Du Guter, gdje se ekipa odmorila. Krenuli su dalje u ponoć, ali zbog jakog vjetra i tame bilo se jako teško kretati. Nakon sat i po hoda, kad su razmišljali o odustajanju, vjetar se smirio te su stigli u treći kamp Valot.

“Bilo je jako hladno, smrzli smo se i tu smo smo se malo odmorili, pokušali nešto pojesti. Kada smo izašli, to je bilo nešto predivno. Sunce je izlazilo, nebo je bilo čisto, valjda to sunce i ta neka svjetlost nam je dala snagu i onda smo krenuli i nakon šest sati hodanja, stigli. To je bilo nešto nezaboravno na vrhu, mislim da smo svi plakali i grlili se, predivno”, ispričala je Nada.

Trebalo je ove godine da ide na Kilimandžaro u Tanzaniju, ali zbog nedovoljnog broja zainteresovanih, plan je odgođen.

“Duži je put i malo je teže za naše uslove, skuplje je. Planinari su sve manje-više mladi ljudi, rade, ali planinarstvo i alpinizam je veoma skup sport što zbog opreme, što zbog troškova puta. Izgubila sam nokte na plačevima, tako da sam se povukla malo dok mi se to ne sanira, zato što je baš izgledalo grozno i uzelo mi je dva-tri mjeseca dok je nokat počeo da raste. Sad mirujem i čekam i onda imam plan za Kilimandžaro i možda Elbrus”, istakla je ona.

Nada Mitrović, Milica Bogdanović i Mira Kojić planirale su da osnuju ženski tim.

alpinistkinja 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“Kad smo putovali, uglavnom nas je bilo sedam žena i Miroslav Bundalo, pa smo se zezali da je to banjalučki prosjek, sedam žena na jednog muškarca”, kaže Nada.

Kada je u pitanju planinarsko i alpinističko društvo mnogo je više zainteresovanih žena, na putovanjima su minimalno dvije trećine žene, jedna trećina muškarci ili ih je i mnogo manje. Za ženski tim potrebna je žena koja bi bila vodič, a takvih u Banjaluci trenutno nema, što prema Nadinim riječima ne znači da ženski tim neće biti formiran.

Skok sa 3.000 metara visine

Zahvaljujući novim poznanstvima ostvarila joj se i dugogodišnja želja da skoči sa padobranom. U Prijedoru je skočila sa 3.000 metara.

“Veličanstven doživljaj, mislim da bi svako trebalo da proba. Pogotovo što sam kao dijete imala strah od visine, tako da sam se sprijateljila i sa tim svojim neprijateljem”, ispričala je Nada Mitrović.

alpinistkinja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ona je 25 godina provela u Americi, nakon razvoda, odlučila je da se vrati zbog porodice, prijatelja i Banjaluke koja joj upotpunjuje sreću.

“Ništa drugo, ni uspjeh, ni novac, ni uzbuđenja, ni putovanja, nisu potpuni bez ovoga. Moj krug se zatvorio, ovdje, gdje je počeo, ali naravno planiram još putovanja. Stekla sam veoma interesantne prijatelje i mislim da tim što sam se vratila iz Amerike ovamo, da su moja očekivanja od tog što ću da nađem ovdje, prevaziđena”, kaže ona.

alpinistkinja 5

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

I za vrijeme boravka u Americi mnogo je putovala. Sada, osim planinskih vrhova, planira i druge egzotične destinacije, ali je i u BiH ostalo mnogo mjesta koja želi da posjeti, pa je sebi obećala da će ih i posjetiti.

(Anadolija)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender