21. 01. 2021.
Zapis jednog lošeg kladioničara

Zapis jednog lošeg kladioničara

Zapis jednog lošeg kladioničara

Mislimo da znamo sve o fudbalu i svako je uvjeren da bi mogao biti selektor reprezentacije. Neko zao je došao do tih informacija i posijao nam kladionice kao tepih-bombe, čiju brojnost mogu da ugroze samo privatni fakulteti.

Današnje kladionice izgledaju kao šarene apoteke ili nakinđurene opštinske šalter-sale. Nakon što za sivim pultom popuniš tiket kroz otvor ispod stakla dodaš zaposlenoj službenici. Na desetak tv-ekrana – sto puta više brojeva i slika. Sjediš i buljiš kao špijun američke NSA dok prati tok mejlova i poruka sa društvenih mreža na 50 flet-skrin monitora.

A nekada se u kladionici moglo i pušiti.

Prve kladionica su ličile na prostrane kafane sa željezničkih stanica, ili radničke restorane. Rezultate smo pratili na tv-teletekstu ili čekali posljednje vijesti u 23 časa da vidimo kako su se završile utakmice Kupa Uefa.

Bilo je samo: kec, dvica, iks; prelaz i dvoznak, i još zbir golova. U vremenu tranzicije niko nije mogao zamisliti mogao da će nam država toliko napredovati pa ćemo se moći i kladiti „uživo.“ Bog je i nas pogledao – tiket se može uplatiti sa telefona. Gradovi su puni ovih kockarnica koje niko tako ne zove, fejsbuk nudi sigurne dojave, a danas se možete kladiti na sve i svašta.

djokovic kvota

Ima kladionica i svoje dobre strane. Osjećaj koji pruža dobitni tiket, kada uz novac podižete i steroide koji bildaju ego, ego kao velikog fudbalskog znalca – a znamo da takvih kod nas ne fali – pa sa više kredibiliteta možeš reći: Luj Van Gal nema pojma o trenerskom poslu, a Luis Enrike i Gvardiola imaju sreće jer imaju dobre igrače.

Napravedno je zapostavljen još jedan fenomen: zahvaljujući kladionicama, mnogi bolje znaju imena stranih gradova/klubova nego opština u svojoj zemlji. U kladionici smo čuli za Luton, Hadersfild, Stouk Siti, Portsmut, Kotbus, Hofenhajm, Ljeidu, San Sebastijan, Lion, Avr, Ostende, Rodu, Bredu, Petržalku, Nižnjij Novgorod, Rostov, Debrecin, Zaprešić, Turku, Lahti, Kajzeri, Kubanj…

Kada su stigle kladionice su mnogima zamijenile kafanu  i počeli su u njima trošiti vrijeme, uz pivo ili kafu, i obveznice sreće na stolu ispred seb,  dok na ekranima defiluju utakmice, crvene ili zelene brojke teleteksta i internet stranica za praćenje rezultata.

Na tom ekranu, tj. po kvalitetnim zelenim travnjacima stadiona one malo bogatije Evrope, igraju se neke dobre, zanimljive utakmice, koje gleda mnogo ljudi. Sve je uređeno, sve je puno novca, klubovi i fudaleri su puni novca, a ni publika ne oskudijeva.

Sa kafanskog stola u kladionici, gleda to naš čovjek i kladi se – čas na jedne čas na druge. Satima sjedi i navija koja će strana tog  „svijeta“ pretegnuti – Mančester ili Čelzi, Juventus ili Milan, Barselona ili Real, katanačo ili brazilci, Njemci ili Englezi, Italijani ili Rusi, Amerikanci ili Rusi…

Kao film u bioskopu, a na platnu je svijet koji prolazi, kladimo se na sitno i komentarišemo ko će trijumfovati u konačnoj bici.

Kladionica imitira životaranje u kojem svezani svjesno učestvujemo i nudi hartije od vrijednosti kao ulaznice za kratkotrajnu sreću od 20, 50 ili 250 KM, koje ne traže da bilo šta promijenimo niti da se mi samo promijenimo. A zna da donese kratkorajno zadovoljstvo.

Taj svijet nam dostavljaju putem LCD televizora u svojim kladionicama bogati vlasnici kladioničarskih kompanija, dileri jednog malog dijela tog svijeta, koji miješaju sa sićom koju mi uplaćujemo i prosljeđuju skoro ravnomjerno, tu i tamo, ponekad, nekome, neki dobitak.U prećutnom su, ili otvorenom savezu sa svijetom na čije se utakmice mi kladimo, zarađuju parče od ogromne količine novca koji se vrti pod točkom koji pokreću kopačke.

Vuci su siti, a ovce su na broju.

Otud ona radost kada čujemo da je neko dobio malo veće pare -kao jedan Banjalučanin nedano, mada mnogi tvrde da je i to samo reklama, PR potez i smišljen trik kladionice – na srećnom tiketu sa suludim kombinacijama. Bar kap pravde u svijetu kojim upravlja bagra sa prokletom dušom.

Za kraj, ne nezvaničnom popisu, utvrđeno je da su svi gradovu u RS i FbiH nakon rata dobili četiri iste stvari: nove vjerske objekte, stranu banku, privatni fakultet – i kladionicu.

(mojKontakt/Ž. Svitlica)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender