21. 01. 2021.
Kako su nas „šišali“ u Ugostiteljsko-trgovinsko-turističkoj školi u Banjaluci

Kako su nas „šišali“ u Ugostiteljsko-trgovinsko-turističkoj školi u Banjaluci

Kako su nas „šišali“ u Ugostiteljsko-trgovinsko-turističkoj školi u Banjaluci

Profesorica u banjalučkoj srednjoj medicinskoj školi ošišala je po pramen kose svakom učeniku jednog odjeljenja, jer nisu htjeli da priznaju ko je jednoj od učenica upaljačem oprljio kosu.

Profesorica „frizerka“ i njen razred tako su postali vijest dana među dosadnim informacijama o početku pregovora o kolektivnim ugovorima i uobičajenim i periodičnim otrovnim strelicama Bakira Izetbegovića prema Srbiji, uz gromoglasne Vučićeve predizborne odgovore.

Od kolijevke pa do groba…

Bila je 2003. godina. Ugostiteljsko-trgovinsko-turistička škola (UTTŠ) je tih dana kupovala nove stolice i klupe za učionice koje se nepravilno prostiru u ona dva hodnika prostrane barake gdje je smještena ta obrazovna ustanova.

Trebalo je da svi učenici izdvoje određeni iznos novca za namještaj. Ne mnogo. Nekoliko konvertibilnih maraka, ako sjećanje dobro služi nekog ko je bliže petnaestoj nego desetoj godišnjici mature.

Jedno odjeljenje se složno pobunilo: „Ne damo pare!“ Uskoro se u učionici pojavio direktor, glavom i bradom. Očekivali smo Titovo „studenti su u pravu“ iz 1968, a dobili divan tuš epiteta i očinskih, pogrdnih imenica sa „govornice“ ispred neobrisane table, dok je rezrednica stajala pored kao Nebojša Stefanović iza Aleksandra Vučića tokom konferencije za štampu.

Ne da smo platili nego smo upućeni na radnu akciju istovaranja pošiljke iz Drvne industrije „Podgradci.“

Participiraj!

Slavna pobuna iz završne godine srednje škole svoj korijen imala je u iskustvu iz prethodnih razreda. Dvije godine za redom, oni koji su pohađali smjer „turistički tehničar“ plaćali su „participaciju“ za opremanje stručnih kabineta u UTTŠ.  Oko 100 KM po polugodištu, više od 200 za godinu dana.

Kao i svaka dobra finansijska institucija škola je omogućila plaćanje „na rate“, pa je to bar dijelom umanjilo čuđenje roditelja kako to da moraju platiti školarinu u jednoj običnoj državnoj srednjoj školi i to onoj koja se na banjalučkoj tabeli nalazi ispod crte „lige šampiona.“

„Participacija“ se među učenicima i roditeljima tada odomaćila, u isto vrijeme kada su se u jeziku naših političara trajno naselile „tranzicija“, „tolerancija“, „put u Evropu“ , ili nešto noviji „stabilizacija i pridruživanje“ i „reformska agenda.“

Škola je od participacije kupila računare i opremila kabinete.

Ostavke

Sve to je bilo za naše dobro – kasnije smo na računarima mogli kucati u „Wordu“  –  i ne samo to, generacija je stigla spremna pred vrata fakulteta naviknuta da se za školovanje mora platiti cijena!

Srećom, početkom dvijehiljaditih godina kod nas nisu postojale društvene mreže i internet portali jer bi i iz UTTŠ-a, kao danas iz Medicinske, curile informacije o participacijama i drugim plaćanjima, ili o prekovremenom radu učenika-konobara koji su vikendom opsluživali svadbe u školskom restoranu.

Nakon svega ostaje nam rijedak, hvale vrijedan i odgovoran potez predsjednika pomenutog razreda u Medicinskoj školi, na koji bi se mnogi, od direktora škola do političara, mogli ugledati .

On je nakon ove kolektivne frizerske kazne odlučio da ponudi ostavku na svoju funkciju!

(mojKontakt/Ž. Svitlica)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender