26. 11. 2020.
Umjetnost odgađanja: Kako izbjeći život i umrijeti mrtav

Umjetnost odgađanja: Kako izbjeći život i umrijeti mrtav

Umjetnost odgađanja: Kako izbjeći život i umrijeti mrtav

Niko vam nikada neće pričati o tome, o toplini i zadovoljstvu koja struji kroz tijelo, o osmijehu na jastuku iz kojeg curi pljuvačka, kada nešto odgodiš jer „ima još vremena“.

Na primjer, kada se nisi spremio za ispit pa saznaš da je odgođen za čitavih sedam dana. Kakva sreća i uživanje prvih dana od tih sedam. A onda dođe taj dan i opet se nadaš istom. Nadaš se novom „sutra ću.“

„Odgađanje, kao i žurba uostalom, su načini odupiranja stvarnosti“, to kažu psiholozi i stručnjaci. Da li su odgađanjem došli do zaključka?

ODG 1

Kako se samo slatko i hrabro može odgađati, kako dosljedno i čvrsto. Postojano i nepopustljivo! Kako volšebno, majstorski, veličanstveno se može odgađati i izbjegavati život –  gutljaj vode, ugriz mesa, smrad, blato, šećer, pelin i i ljuta paprika. Mrak i vjetar, pijesak i kiša, sve.

Ovi koji ne odgađaju, ili su stvar upoznali na jedini pravi i teži način, tvrde da se to zove prokrastinacija (zvuči kao kastracija i nije grubo reći da u jednom prenesenom značenju može da znači isto) i da ona može proizvesti stres, osjećaj krivice i krize ličnosti i jako težak gubitak lične produktivnosti.

Ma nemoj!

„Nije rijetka ni društvena, ili kolegijalna osuda osoba koje ne ispunjavaju odgovornosti ili obaveze. Ovi osjećaji, kombinovani, proizvode lančanu reakciju koja za rezultat ima samo dalje odugovlačenje, još veću, multiplikovanu prokrastinaciju. Iako se smatra normalnim za ljude da odugovlače svoje obaveze do neke mjere, to postaje problem kada počne da onemogućava normalno funkcionisanje“

Nemaju ti ljudi pojma, ne mogu ni zamisliti kakvo je zadovoljstvo i sreća kod „onog koji odgađa“ nakon jedne urađene stvari. Iz jednog jedinog razloga kao da su se otvorila velika vrata jedne ogromne prostorije u kojoj se i dalje može odgađati do mile volje.

Divan, veliki, mekani kauč, kompjuter i televizor, beskonačno čavrljanje, trošenje i razbacivanje riječima, praznim, bezvrijednim, naštampanim uvijek kada ih zafali, kao američkih dolara.

trip strip

Jedna, jedina, najmanja najsitnija stvarčica, preko koje se popneš kao da je planina, a onda, hop, spori i divni spust prema dnu, prema dolini, sa vjetrom u kosi i pjesmom na usnama: odgodiću, odgodiću…

Beba u kolijevci, ona ne odgađa ništa, ali dalje prema gore ili tamo prema vrhu, do najstarijih i najvažnijih, onih sa najvećom odgovornošću, odgađa se na veliko. Odgađa se u tišini i glasno, odgađa se uz pjesmu, uz plač, slave, rođendane, utakmice i koncerte. Odgađa se i odgađa, dok problem ne naraste toliko da više i nije Problem nego Stanje stvari. Veliki vampir koji sisa sva odgađanja, sabira ih, jede, pije i raste.

Sasvim je jasno, da samo kada bi svako tačno na vrijeme, radio ono što bi trebalo da uradi, mi bismo grabili ogromnim koracima naprijed, u baš svim stvarima koja zavise od našeg djelovanja.  Ne moramo zapeti kao Japanci, da ukinemo sebi providan dan, a kamoli praznike i neradne dane – to uopšte nije potrebno. Potrebno je samo da svi urade na vrijeme ono što treba da se uradi i pola posla ka izgradnji sretnijeg društva je već urađeno. I sretnijeg života. Bezbroj slučajeva ima gdje mi hvalimo prostu činjenicu da je nešto urađeno na vrijeme i prema planu. Kakav podvig. Završiti nešto u roku – to odskače od sveukupne društvene i ekonomske klime, jer svi kasne i svi to očekuju i prilagođavaju se tome.

Ovaj tekst je trunuo na desktopu u Wordu, sedmicama. Ovaj tekst je odgođeni rezultat prvobitne namjere. Procesa koji izgleda ovako:

  1. Javi se ideja, a odmah nakon nje nemir, jer moraš se pomjeriti iz mjesta, moraš pokrenuti ruke, noge, kosti, oči, glavu i srce. Moraš upotrijebiti ono što si dobio rođenjem. Stvaranje, to je pomjeranje iz ležišta, iz utrobe u kojoj se hraniš pupčanom vrpcom.
  2. Natjeraš se i nakuckaš tri nepovezane rečenice. Prelijepe su – nešto se pojavilo na bjelini papira. Zadovoljstvo kulja iz stomaka.
  3. Ostaviš sve tako jer „ima vremena“. Valja to sad razraditi i dopisati. Sutra ću.

Autor i bloger Tim Urban,  tvrdi da prokrastinacija i nije tako čudovišna. Da prokrastinatori sve urade i bolje nego što treba, ali da je potreban jedan uslov: rok! Čim se rok približi, na scenu stupa panika i onda se stvar završi.

Ali „rok“ ne postoji u životu u odnosima sa drugim ljudskim bićima. „Rok“ je važan i efikasan za „nekoga ko odgađa“ ako se radi o poslu, ali šta sa onom ostalim važnim stvarima? Gdje je tu rok i kako se zove, kako izgleda? Možda kao prve sijede dlake na glavi? Možda kao iste navike u trećoj, kao i u drugoj deceniji života? Možda kao neka druga djeca?

ODG 2

Smiješ se kad si sa drugim ljudima, kriješ od njih da odgađaš i da si sve odgodio, ali naićićeš jednom, uskoro, na nekog ko će ti reći istinu. Jasno i čisto. A onda ćeš opet odgađati, svaku riječ te istine napašćeš i okružiti sa 40 svojih laži i odgađanja, izvrtanja i sakrivanja.

Ni tebi ni onome ko ti je istinu rekao, više ništa neće biti jasno. Ništa što se može izraziti riječima.

A „rok“ ćeš prepoznati, iz daljine, kada bude kasno. Kada ugledaš i prepoznaš koliki je i ogroman taj „rok“, kako je dugačak i debeo kao lijena zmija, na njegovim šarama upisane su godine, dane i mjesece više i ne prepoznaješ.

Plače li ti se? Ili ćeš i to odgoditi?

Oni naučnici što ih spomenusmo prepisuju lijekove. Izdvajaju se ovi:

  1. Počnite odmah. Idealno vrijeme, mjesto i sve ostale okolnosti se nikada neće poklopiti. Izgovore ostavite za neku drugu priliku.
  2. Donosite odluke bez previše čekanja. Pa makar i pogrešne. Pogrešna odluka se da ispraviti, ali čekanje na istu, pretjerana analiza, definitivno ubijaju.
  3. Izdijelite zadatke na manje celine. Skidajte ih sa spiska jedno po jedno.
  4. Uradite prvo najteže.
  5. Gađajte problem u glavu. Ako postoji problem, strah, nemojte pokušavati da radite oko problema ako ga možete riješiti. Rješavajte one koje možete, dobar je trening, a suočavanje sa strahovima i prevazilaženje daje mnogo energije i čini nas spremnijim za sve nove izazove koje život stavlja pred nas.
  6. Detalje ostavite za kraj. Uradite najvažnije i najkrupnije, detalje i sam finiš ostavite za kraj.(Prepoznaćete trivijalnost na ovaj način: mislite da ste uradili ili rekli mnogo, a nakon toga ipak osjećate da niste)
  7. Budite dosljedni.
  8. Završite ono što ste počeli.

ODG 3

Nedao ti bog da upoznaš ljepotu odgađanja, da te prokunu da se valjaš u čamotinji, u njenoj toploti, koja opušta kožu i meso, zatvara pore, koja s godinama počne da smrdi kao mokraća i kao prljava voda u onoj šerpi koju nisi oprao, jer si ostavio u sudoperu za sutra, i za sutra.

Jednog dana  kada se probudiš, više neće biti ničeg da odgodiš. Stajaćeš tako kao da se nisi ni rodio, kao da si odmah umro. Nisi ni postojao, a smrt i njeno crnilo čekaće i neće pitati: „Hoćete li, gospodine, možda da odgodimo ovo, jer niste spremni?“

Da li ćeš tada moći da joj kažeš: „Ne znam“, ili „vidjećemo“, „sutra ćemo“? Neće pitati ništa, jer sutra u suštini ne postoji. Sutra postoji samo na papiru.

(mojKontakt)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender