27. 10. 2020.
Arčibald Rajs: Srpski političari ne znaju za granice svojih sebičnih ambicija

Arčibald Rajs: Srpski političari ne znaju za granice svojih sebičnih ambicija

Arčibald Rajs: Srpski političari ne znaju za granice svojih sebičnih ambicija

U njegovim papirima pronađen je rukopis na francuskom, sa naslovom “Čujte Srbi!” Podsjećajući na svoju ljubav prema srpskom narodu (“jamčio sam za vas pred svijetom, kad vam je bilo najteže”) svoju testamentarnu poruku – čije mnoge riječi i dan-danas ostaju aktuelne – Rajs završava pitanjem: Kako je nacija kao što je srpska,dopustila da je podjarmi “šaka sebičnih i podmitljivih političara, gnusnih šićardžija prezira dostojnih zabušanata, profitera i zelenaša?”

Vjerujući u budućnost srpskog naroda, pozivajući ga “da se probudi”, Rajs opominje: “U vašim rukama je vaša sudbina: blistava budućnost ili ropstvo!”

O političkim strankama

Vaša srednjevjekovna istorija i junaštvo stvarali su od vas ratnički narod sve dok ste bili slobodni. Hajduci su u doba robovanja nastavili tu tradiciju. Zatim dolazi oslobađanje pod Karađorđem, i borba do konačnog oslobođenja. Kada je to postigao, vaš narod je, toliko naviknut na borbu, ako ne bi imao sporova sa spoljnim svijetom, pokušavao da unutar zemlje zadovolji tu borbenost. Za to je našao načina u politici i odao joj se dušom i tijelom. Međutim, po starom običaju ratnika da se bore za vrhovnog vođu, unutrašnja politika je za vas bila strančarenje, to jest vezivanje za sudbinu neke ličnosti, vođe ili trupe. Sve dok su vas spoljni neprijatelji ostavljali na miru, svoje borbene potrebe ste zadovoljili svađama političkih stranaka….Bili ste i ostali borci i eto zašto ste još i danas ogorčene političke pristalice koje postaju rodoljubi tek u trenutku spoljne opasnosti…

Vaš narod je, dakle, veliki ljubitelj političkih, ili, bolje rečeno, stranačkih svađa…

O borcima

Čim se rat završio, vaši političari su pojurili da ponovo prigrabe vlast i upravljanje poslovima. Ni na pamet in nije palo da bi prve redove trebalo prepustiti onima koji su se žrtvovali za otadžbinu. Naprotiv, svim mogućim sredstvima su nastojali da sa značajnijih položaja uklone sve veterane. Ovi su, pak, još bili previše umorni od natčovječanskih napora koje su uložili pa su im to dopustili.

O političarima i ministrima

Političari više nisu znali ni za kakve granice svojih sebičnih ambicija. Bio je to ples ministarskih portfelja, koji su donosili bogatstvo onima koji bi ih se dočepali. Najbolji način da brzo postaneš bogat jeste da postaneš ministar!

Od rata do danas ( 1928 ) vidio sam najmanje pedesetak ministara i, s rijetkim izuzecima, svi ti ministri su se obogatili. Pogledajte kakvo je pravo kraljevsko imanje vaš ministar Ninčić stekao. Pogledajte mu kuće u gradu! Zar zaista vjerujete da je sve to plaćeno štednjom od imetka koji je Ninčić imao prije rata i od ministarske plate? A basnoslovno bogatstvo Stojadinovića, bivšeg ministra finansija, sina čestitog čovjeka bez ikakvog bogatstva?….A po Janjić i svi ostali s ove i one strane Save i Dunava?

Ne, ti političari su iskoristili svoj položaj da bi se lično obogatili, ponekad i nimalo poštenim sredstvima. Time su pokazali da je njima politika samo sredstvo za brzo sticanje velikog novca.

O korupciji

Ponekad bi se javno mnjenje ipak uznemirilo vidjevši neke slučajeve najočiglednije korupcije. Tada bi vaši političari-strančari osnovali skupštinske anketne komisije, koje nikada nisu dale neki rezultat zato što vukovi ne jedu jedni druge. Razne političke stranke su se silno međusobno vrijeđale radi vlastite reklame, ali su se dobro čuvale da ne zabrazde duboko pošto su dobro znale da korupcija nije apanaža jedne stranke nego svih. Vaši političari – strančari su, dakle, mirno mogli i dalje da se bogate na račun pojedinaca i države. I grabili su objema rukama. Zar je čudno što je taj loš primjer i nekažnjavanje podmićivača i podmićenih snažno djelovao na službenike svih nivoa?

O zapošljavanju

Običaji profesionalnih političara prvo iskorjenjuju vrline srpskog tla. A, na nesreću, političari su vam svemoćni. Politika se miješa u sve i svuda upravlja. Ukaže li se neko mjesto u vlasti, bilo ono važno ili osrednje, svejedno, o izboru ne odlučuju zasluge kandidata, već političke veze. Može on biti i najveća neznalica, najnečasniji čovjek, ako je „štićenik“ političara-strančara na vlasti, pobijediće i čovjeka najkvalifikovanijeg i u stručnom i u moralnom pogledu. Kada se neki kandidat prijavi na konkurs za neko mjesto u ministarstvu, ne pitaju ga : „Šta znaš? Šta si radio dosad?Šta si radio kada je otadžbina bila u opasnosti?“ Ne, pitaju ga : „U kojoj si stranci? Koji poslanik te preporučuje?“ Posljedice ovakvog načina rada su pogubne za zemlju. Funkcioneri su vam, po pravilu, najgoreg kvaliteta. Često nisu ni sposobni da obavljaju posao koji se traži od mjesta koje zauzimaju.

Naravno, vaši političari – strančari žele da među činovnicima imaju samo ljude iz svoje stranke. Činovnik mora da bude njihov birač, i , zahvaljujući uticaju i moći kojom raspolaže, mora mu donijeti i glasove svojih potčinjenih. Njegovo znanje, poštenje i prošlost nemaju nikakvu ulogu ako političar poslanik ili ministar smatra da mu može biti od koristi…

O crkvi i religiji

Da biste očuvali svoj patriotizam, kultu svojih nacionalnih junaka dodali ste još jedno, skoro, isto toliko djelotvorno sredstvo. Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reći, u narodnu tradiciju. Istina, vi osjećate, poput svakog čovjeka koji zaista razmišlja, da postoji nešto neodredljivo, nešto suviše uzvišeno da bi se pojmilo, nad nama, nešto što natkriljuje svijet i upravlja njime. Međutim, vi niste religiozni. Niste mogli da pretvorite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili ste ga u vječnog i svemoćnog glavara svog naroda. Ako bih mogao da u ovoj oblasti upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da vaš „bog“ nosi oklop i bradu Kraljevića Marka, šajkaču vašeg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakčalana i Dobrog polja. Popovi vam nisu bili niti jesu crkveni ljudi, već vatreni rodoljubi sa svim vrlinama i manama vašeg naroda.

Ta religija vas, uprkos vama, održava. Muškarci vam pogotovo nisu često u crkvi. Koliko sam samo puta, u vrijeme obreda, ušao u vaše hramove i tamo zatekao tek nekoliko rijetkih vjernika, i to skoro isključivo žena… Brižljivo čuvate tu narodnu religiju jer će vaš narod, onog dana kad je napustite, biti izgubljen.


 

Veliki prijatelj srpskog naroda Rudolf Arčibald Rajs preminuo je prije 87 godina na današnji dan u Beogradu.

Rajs je 1914. godine došao u Srbiju na poziv srpske Vlade kako bi kao ugledni forenzičar i kriminolog istraživao zločine austrougarske, njemačke i bugarske vojske nad civilnim stanovništvom.

Rođen je u Hauzahu, Baden, u Njemačkoj 8. jula 1875. godine u porodici jevrejskog porekla i bio je profesor na Univerzitetu u Lozani u Švajcarskoj.

Sa srpskom vojskom prošao je u Prvom svjetskom ratu golgotu povlačenja 1915. godine preko Albanije do Krfa, a bio je i član srpske delegacije na mirovnoj konferenciji u Parizu.

Modernizovao je kriminalističku policiju u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a izvjesno vrijeme radio i kao vještak za falsifikovane novčanice u Narodnoj banci.

Osim stručnih radova i niza publicističkih tekstova, u Srbiji je objavio knjige “Šta sam video i proživeo u velikim danima” i “Pisma sa srpsko-makedonskog fronta”.

Djelo najpoznatije širokoj publici je “Čujte Srbi” u kome je iskazao veliku ljubav, ali i veliko razočarenje srpskim narodom, prije svega takozvanom društvenom elitom.

Preminuo je avgusta 1929. godine, nakon verbalnog duela sa bivšim ministrom Kapetanovićem.

Sahranjen je na Topčiderskom groblju u Beogradu, a srce mu je, prema njegovoj ličnoj želji, stavljeno u urnu i uzidano u spomenik srpskim ratnicima na Kajmakčalanu.

U Drugom svjetskom ratu spomenik su razorili Bugari.

 

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender