15. 07. 2020.
Nenad Stevandić: Vrijeme je da u Banjaluci nastane 21. vijek

Nenad Stevandić: Vrijeme je da u Banjaluci nastane 21. vijek

Nenad Stevandić: Vrijeme je da u Banjaluci nastane 21. vijek

U opširnom razgovoru za Kontakt radio i mojKontakt.com, dr Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske, govori o političkim podjelama u Republici Srpskoj, aktivnostima pomenute stranke, a najviše o Banjaluci i razlozima zašto se grad ne razvija i ne napreduje.

Ujedinjena Srpska je uslovno rečeno mlada stranka. Kako bi se program vaše stranke ukratko mogao opisati?

Zvanično postojimo oko pola godine, ali bez obzira što smo najmlađa, nismo ni blizu najmanja stranka jer imamo preko 30 odbornika koji su nam pristupili iz raznih partija – i iz SNSD, iz DNS, iz SP, najviše iz SDS i PDP, tako da naša veličina nije srazmjerna sa datumom našeg osnivanja

Na političkoj scenu u RS neizbježna je podjela na vlast i opoziciju. Gdje je tu Ujedinjena Srpska?

Nismo ni s jednima ni s drugima bez obzira kako nas ko svrstava. U RS u suštini nema podjele na vlast i opoziciju jer imamo dvije vlasti. Imamo vlast u RS i vlast na nivou BiH.

Objektivno, vlast u RS ima pogrešan ekonomski koncept, loše ekonomske prioritete što je rezultiralo manjkom fiskalne stabilnosti, krizom upravljanja i mnogobrojnim aferama zato što su to dugogodišnji funkcioneri kojima je dosadilo da poštuju zakone, a navikli su da ih krše.

Ono što se formiralo u Savjetu ministara sa ljudima sa kojima sam jedno vrijeme bio dobar i sa kojima sam se bio politički udružio, trebalo je da bude alternativa toj lošoj ekonomskoj politici, ali umjesto alternative dobili smo otvaranje rata sa Vladom Republike Srpske i vlasti RS tako da imamo još gori ekonomski koncept koji je zasnovan na potpunoj destrukciji svega onoga što se radi u Srpskoj, pa da neko u Sarajevu bude sretan kada blokira MMF “srpskom rukom”, pa da ne bude penzija, a samo da bi neko mogao reći: evo ovi ne isplaćuju penzije. To nije politika, to je destrukcija.

Druga dimenzija ove dvije vlasti je nacionalna politika. Ono što nam je problem je što mi nacionalnu politiku RS donekle razumijemo. To su naši orijentiri ponašanja prema Srbiji, Hrvatskoj, EU, Rusiji i SAD-u, i mi na neki način razumijemo sadašnju poziciju  Vlade i predsjednika RS i NSRS u toj vrsti komunikacije. Onda misle da smo bliže ovoj strani, ali nismo jer za nas ne postoje strane. Kada bismo opisivali kakva je nacionalna politika SZP u Sarajevu, onda je – ako je ovaj ekonomski dio zasnovan na destrukciji – ovaj nacionalni dio zasnovan na autizmu. Ljudi tamo sjede u kancelarijama i neće da rizikuju da se zakače sa ovima koji su ih izabrali. Vidio sam to na dugogodišnjim obilježavanjima tragedija u Dobrovoljačkoj gdje oni kojima je kancelarija samo 500 metara od tog mjesta, neće da dođu. Jedanput ih „boli glava“, drugi put „idu tetki“, treći put ne dođu na posao i onda se pitamo zašto nas ne poštuju Bošnjaci? Pa zato što nas ne poštuju naši funkcioneri u Sarajevu. Jednako su radili, prije njih, i ovi iz SNSD-a .

Prema tome mi se definišemo kao neko ko ne pripada tom katastrofalnom konceptu koji Srbi imaju u Sarajevu preko SZP. Ne pripadamo toj destrukciji koji SZP ima prema RS, ali ne pripadamo ni lošem ekonomskom konceptu Vlade Republike Srpske. Tanka nit koja nas veže, iako ne učestvujemo u vlasti je nit nacionalne politike koje čovjek ne može da se odrekne.  Tako da Ujedinjena Srpska je u ovom trenutku dobro pozicionirana i ima svoj politički prostor.

Rekli ste jednom da se kadrovi u ovoj stranci biraju na osnovu stručnosti . Možete li nabrojati neke stručnjake koji su članovi vaše stranke?

Mogao bih da navodim čitav dan. Moj zamjenik je Mario Milanović, ratni-vojni invalid koji je ranjen u zapadnoj Slavoniji. Kasnije je otišao u Vladu Australije gdje je sedam godina radio na poslovima lokalnog regionalnog razvoja. Poslije toga je radio u Briselu. Trenutno ima ugovor sa Evropskom komisijom i radi na dovođenju projekata u BiH i RS. Direktor je preduzetničkog centra na našem fakultetu. Vodi jednu plejadu mladih ljudi koji su prošli svijet, znaju nekoliko jezika i imaju kontakte sa ljudima koji usmjeravaju IPA fondove i on može našoj djeci da nabavi posla.

Imamo Tatjanu Rogić koja je nakon magistrature na Bokoniju u Milanu otišla na Harvard gdje je završila dvije specijalizacije i radila je na velikim makro-ekonoskim projektima koji se mjere stotinama miliona dolara. Ona se vratila, rodila je troje djece, ima 32 godine i radi u korporativnom sektoru u Telekomu RS. Njih dvoje su autori naše strategije koja nosi naziv Razvojni program Republike Srpske .

Imamo i mlade ljude koji su se afirmisali kod nas. Recimo, Mirela Kajkut je najmlađi magistrant i magistar, a sada i najmlađi doktor poljoprivrednih nauka u Banjaluci i radi u Institutu za genetičke resurse. Autor je jednog od zakonskih akata koji smo usvojili, a to je Zakon o genetičkim resursima RS koji je RS usvojila prije Češke ili Slovačke, itd. Imamo ljude koji su od znanja, struke, od karaktera i ono što je najvažnije, nisu su se dokazali po tome što su uništavali preduzeća i projekte i što su bili stalni funkcioneri. Generalni sekretar naše stranke je Neven Stanić, koji ima 24 godine . Prije devet mjeseci magistrirao je međunarodno pravo na Univerzitetu u Jorku i vratio se u RS. Najmlađi je generalni sekretar stranke.

Ja često kažem da sam ja možda najlošiji dio Ujedinjene Srpske iako sam njen osnivač i predsjednik, ali sam najpoznatiji. Ogroman broj ljudi iz stranke su ljudi za primjer i u gradu i u regiji i koji mogu da povuku naprijed. Sušta suprotnost su političari i većina funkcionera i predsjednika drugih stranaka, koji su bili sve: gradonačelnici, ministri, predsjednici, premijeri, a nigdje iza njih nije ostao ni „uređen svinjac“, nikakv projekat.Ništa osim afera i korupcije.

Zato mislim da Ujedinjena Srpska prvo ljude ujedinjuje i  ima programe razvoja, a ne razdora.

Šampioni smo u terenskim aktivnostima. Jedini smo pogurali peticiju i inicijativu za zaštitu djece od pedofila, imali smo  tribine sa uglednim pedijatrima, druženja sa djecom, mjerenje krvnog pritiska, davanje zdravstvenih savjeta . Organizovali smo smo radionice za zdrav život, porodične aktivnosti, odlazak na Banj brdo, u park, zajedničke vježbe, besplatne mamografije. Pokrenuli smo inicijativu za mobilni mamograf u Banjaluci. Aktiv žena je napravio more incijativa u gradu i svaki dan imaju poneku inicijativu i po tome se razlikujemo.

Nosilac ste liste Ujedinjene Srpske u Banjaluci? Koji su gorući problemi u ovom gradu?

U Banjaluci je na vlasti ista struktura u posljednjih 10 godina i niko od tih ljudi, bilo da su odbornici ili funkcioneri, ne zaslužuju nikakvu novu šansu.  Za 12 godina nisu napravili nijednu fabriku, nisu riješili probleme u Česmi koja je 2,5 km od grada, a nema kanalizacije i gdje nakon poplava nisu uspjeli jedan mali mostić da naprave – a u RS je napravljeno 50-ak mostova – oni nisu mogli taj jedan mali. Nisu htjeli jer oni kažnjavju te ljude tamo jer ne glasaju za njih.

Vladaju ljudi koji nisu shvatili da naselja u Banjaluci treba da imaju svoje infrastrukturne projekte, svoje parkove, škole. Starčevica ima 23.000 stanivnika više od 24 opštine u RS, a nema riješenu školu, nema riješen veliki vrtić, nema šetalište. To je ogromna zelena površina, jedno od najljepših naselja u gradu, a nema uređene staze za šetanje. Čak, kada su nakon 20 godina smrzavanja napravili onu malu toplanu kao podršku onom visinskom dijelu koji nije imao grijanje 20 godina – oko te toplane na Starčevici je takvo bunjište i takvo smetljište da je to sramota.

To mogu samo da urade samo nesposobni i bahati ljudi koji su posvećeni sami sebi. Isto tako je sa Laušem, Paprikovcem, Petrićevcem. Oni uopšte nisu shvatili potrebu da naselja budu neka vrsta centra za sebe pogotovo što mnoga naselja u BL imaju više stanovnika nego mnogi gradovi u RS. Oni su se orijentisali oko Vlade, oko Gospodske, oko centra, malo putića i stubića, i onda po selima gdje se pravljenjem puteva prave glasački lobiji i onaj dio koji se ukrade na asfaltu upotrebi se za finansiranje kampanje i to je slika i prilika jedne neuspješne vlasti .

Da ovo ne bi bio politički pamflet evo i malo materijalnih pokazatelja: budžet Banjaluke za vrijeme Dragoljuba Davidovića – kojeg smo kritikovali, ali koji je bio bolji od ovih sad – je narastao na 230 miliona KM, a u posljednjih nekoliko godina budžet je oko 130 miliona. Dakle, 100 miliona maraka u jednom gradu prihodovati manje? Ti ljudi su nesposobni.

Jer tih 100 miliona manje znači manje vrtića, manje podsticaja…Zbog nedostatka tih 100 miliona, npr. naše Potkozarje ne uzgaja malinu koja je jeftina, a profitabilna, zato nemamo hladnjača da ljudi odlažu proizvode i to je sve slika i prilika naše vlasti. Oni to ne mogu kada su uništil budžet.

Nekoliko malih građevinskih lobija koji su naslonjeni na našu admistraciju dobijaju dozvole po skraćenom postupku, a svi drugi čekaju godinama u redu i nemamo nikakvih investicija, “kvadrat” raste, a izgradnja pada.

U Banjaluci kada čovjek hoće nešto da gradi, da li kuću ili zgradu, on prvo ide u Sekretarijat za privredu gdje treba da podnese zahtjev da mu se to zemljište prevede iz poljoprivrednog  u građevinsko. Poslije toga ide u Sekretarijat za urbanizam gdje treži lokacijske uslove. Poslije toga ide da mu se izračuna renta, a to radi Sekretarijat za stambeno-komunalne poslove. To je treći sekretarijat i na kraju se vraća u Sekretarijat za urbanizam po građevinsku dozvolu.

Namjerno je napravljena tolika zavrzlama da bi ljudi koji imaju veze i to rješavaju za dva dana imali monopol, a normalnim putem ne možete. Svi smo žrtve tog monopola. U narednom vremenu, to će, akobogda, raditi jedan sekretarijat sa nekoliko kancelarija koje će međusobno da „šetaju“ papire, a ne da šetaju građane po šalterima. Za to ne trebaju pare već dobra volja i znanje.

Koja je to glavna razvojna šansa Banjaluke u narednih 20 godina. Da li Banjaluka, recimo, može da postane centar za IT sektor, ili za turizam? Šta je to što bi to moglo da se uradi? Da li postoji šansa da se obnovi industrija?

Nekadašnja industrija se nije obnovila ni u nekadašnjim razvijenim centrima u razvijenim zemljama jer je proizvodnja izmještena u zemlje u razvoju. Mi smo sigurni da Banjaluka može da bude baza za IT sektor na Balkanu. Propuštene su prilike da Banjaluka bude aerodrom, ne samo za jeftine kompanije, nego i jeftin kargo-aerodrom . Iz Poljske su htjeli da prebace kargo-aerodrom u naše krajeve pa su na kraju posao dobili Bugari. Da smo rekli: evo vam sve po povoljnim uslovima ili džaba, zaposlite 300 do 400 ljudi i da tu sleće nekoliko kargo-aviona, odmah bi živnuo i transportni sektor jer je autoput blizu, EU je blizu.To ništa nije iskorišteno jer su to nesposobni ljudi i oni se tih ideja boje jer su neobrazovani .

Vrijeme je da u ovom gradu nastane 21. vijek.

Na koji način se grad može oživjeti  u kulturnom i zabavnom smislu? Neki misle da je čak i ograničavanje rada ugostiteljskih objekata problem…

Možemo to uporediti sa Beogradom, sa Gracom, sa Salcburgom. Jednostavno, mora se klasifikovati, a ne smije se ništa limitirati. Ako hoćeš da radiš poslije ponoći klasifikujemo te u tu grupu. Odrede se uslovi: nivo buke, parking, itd. Neki neće da rade poslije 22, ali one koji hoće treba da klasifikujemo, ali kod nas se sve zasniva na osporavanju.

Kada dođete na šalter, grada ili vlade, nebitno, prvo što će vam službenik reći je: ne može! Poslije toga „ne može“ je čitav lanac korupcije. Morate da vidite ko je s kim dobar, kako da se zaobiđe zakon, preko koga je neko drugi nešto riješio i onda i vi to isto radite. Sve se zasniva na tome ko ima kakvu vezu i ko će kome da plati, ne službenu nego kolateralnu uslugu.

Pored toga Banjaluka bi trebalo da napravi zabavne parkove koji će raditi i danju i noću. Na primjer: parkove za adrenalinske sportove. A treba da napravimo i zone za zabavu. Imate mnogo propalih fabrika koje su se mogle, kao u Zagrebu ili Beogradu, restilizovani i srediti. Ima ko hoće, samo nema dobre volje.

Mislim da u našem gradu, u ljudima koji odlučuju i rade, nema ni znanja, ni volje, ni energije .

Koliko imate vremena da se posvetite takvim događajima u Banjaluci? Osim festivala koji žive ljeti, šta je na ono što nam nedostaje?

Zašto Banjaluka nije grad zimskih festivala, nego samo ljetnjih? Ako imate ljeti 4-5 divnih festivala, pa napravite ih i zimi. Što se tiče kulturnog života u Banjaluci on je nažalost banalizovan, da ne spominemo to da o gradnji opere odlučuje isti Sekretarijat za urbanizam koji radi projekciju o „dva svinjca na Laušu“ gdje su se zavadila dva domaćina. Mi nemamo dionice koje su podijeljene za kapitalne objekte, ili prigradske, to je sve jedno. Isti je arhitekta i za prigradske objekte koji odlučuje o svinjcima i o tome hoće li biti opera u centru grada. Tako je isto i u kulturi. Stariji sugrađani se sjećaju festivala cvijeća, a zašto ih sada nemamo?

Sport je tema koja me najviše nervira u ovom gradu. U zadnje četiri godine posvetio sam se razvoju vaterpola u Banjaluci. U VK Banjaluka je 250 sjanih dječaka u šest kategorija. Prvo su postali vicešampioni, pa dva puta šampion BiH, igrali su u Srbiji, igraju međunarodne turnire u Italiji, Mađarskoj, Hrvatskoj.

Ti dječaci su zdravi i lijepi momci za kojima se okreću djevojke. Još 1000 njih je naučilo plivati i to su odmah spasioci – ko god zna plivati. Takođe smo organizovali jedinu utakmicu međunarodnog rejtinga, a to je utakmica Srbije i Crne Gore, evropskog i svjetskog prvaka i viceprvaka u Banjaluci gdje sam bio predsjednik organizacionog odbora. Znači sve se može. Mi imamo ljude koji troše, a ne rade. Ako već imate budžete, ne može VK Banjaluka sa budžetom od 7000 da postane prvak BiH a drugi klubovi sa milionima ispadnu.

Zašto se ne posvetimo dobrim ljudima? Imamo desetak funkcionera koji su sve živo obavljali, a i dalje imamo neuspjeh.

Zašto ne poguramo Slobodana Grahovca, Davora Josipovića ? To su ljudu koji su šampioni u seniorskim, juniorskim konkurencijama, igraju ligu Srbije. Te ljude mi i ne znamo. Nisu nametljivi, ne otimaju se, ne drže drugima predavanja, ali rade.

Svaki dan na bazenu, na vaterpolu i plivanju, imate od 900-1000 djece. A imate recimo sportske dvorane Obilićevo i Borik gdje poslijepodne dođe 50-60 ljudi, a ti objekti vuku ogromna sredstva. Znači to mora da se reorganizuje, mora da se koristi . Na kraju krajeva, mladi koji idu u sport pošteđeni su poroka i teških povreda, troškova za liječenje, ako hoćete i za zatvore. To je taj stil života koji moramo da poguramo u Banjaluci

Neki kažu da ima i previše klubova, a svi hoće da budu gradskim jaslama. Koliko odvojiti za koji sport?

Prvo, kada bam budžet padne ne možete ništa, to je raspodjela neimaštine. Prvo nam trebaju razvojni projekti koji gradski budžet dižu na 300 miliona. Tada možemo da pričamo o podršci sportu. Ovo što se sada radi jeste da vi potpuno uništavate finansijsku supstancu gradu. Zadužujete ga, pada vam budžet , nema ozbiljnog sketora gradnje, nema privlačenja stranih investicija, nema razvoja tehnologije, tu je potpuni komunalni haos po naseljima i naravno, imate siromaštvo . Iz toga siromaštva kome god šta date, drugi će da primijete .

A živimo u gradu koji je najljepši. Ja svako jutro prije šest sati sa psom šetam na vrh Starčevice prije posla. Bio sam u mnogim glavnim gradovima na svijetu, a malo se koji grad može uporediti s Banjalukom kada govorimo o zelenilu i ljepoti. A unutra potpuni haos.

I na kraju da spomenemo Vrbas. Prije pet godina sam napravio projekat koji mnogi pamte i koji će i dalje biti oslonac našeg projekta vezano za Vrbas koji je vlast upropastila i za to treba da odgovara. To je ekološki zločin. Mi umjesto rijeke imamo kanalizaciju .

Mi smo napravili projekat koji se zove „Uređenje preko kolektora”. Uz same obale Vrbasa tamo gdje idu oni izljevi iz kanalizacije koji smrde i zagađuju, treba da se montiraju kolektori i u te kolektore ulaze cijevi iz kanalizacije. Ti kolektori se asfaltiraju i na njih se spušta obala i to postaje šetalište i pristanište za kajake, dajake, pa možemo biti poznati kao Venecija po gondolama. A kanalizacija je sakrivena i teče tim kolektorima uz obalu, a kada izađe iz Banjaluke ide u prečistač.

Iz čiste ljubomore što je neko ponudio taj projekat, gradska vlast se prije pet godina odlučila za drugi projekat koji prekopava 30 metara uz obale , tamo pravi kolektore i opet ih gura u Vrbas. To je sramota kako nesposobni ljudi potroše ogroman novac . Ovo što mi predlažemo ne košta mnogo. Već je potrošeno mnogo više para na neuspjele projekte. To je čista ljubomora. Nesposobni ljudi, obavljali sve moguće funkcije, sve isti ljudi, tjeraju mlade, ne daju nikom da se oproba – to treba da se promijeni.

Za koga navijate i koji vam je omiljeni bend?

Ja sam zvezdaš, ali nisam ostršćeni, a volim da se šalim na račun svoga kluba.

Ipak, prvo navijam prvo za Borac.

Omiljeni bend mi je „Riblja čorba“ zato što najduže traje. Pored toga bend kroz svoje tekstove ima i tu nacionalno-političku notu, a Čorbine rok balade su među najboljim pjesmama uopšte.

Što se tiče strane muzike, to su Džo Koker i Dajer strejts.

(mojKontakt)

Microsoft napušta Windows Defender
Microsoft napušta Windows Defender